I Kž-1219/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1219/07-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i mr. sc. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. M., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129/00), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj K-77/06 od 05. lipnja 2007., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2008. u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni tako da se opt. Ž. M., za kazneno djelo za koje je tom presudom proglašen krivim, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, temeljem istog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, u koju mu se, temeljem čl. 63. st. 1. i 3. Kaznenog zakona uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 21. siječnja 2003. do 15. svibnja 2003.

II. Odbija se žalba opt. Ž. M. kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom, dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Šibeniku proglasio krivim Ž. M. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129/00, u daljnjem tekstu ZID KZ), za koje mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri l. 63. KZ-a sud mu je uračunao vrijeme provedeno u mjeseca. U izrečenu kaznu temeljem č pritvoru od 21. siječnja 2003. do 15. svibnja 2003.

I Kž 1219/07-3

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ-a optuženiku je oduzeto 99,30 grama heroina i 0,52 grama marihuane.

Temeljem čl. 76. KZ-a prema optuženiku primijenjena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti.

Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u daljnjem tekstu ZKP) sud ga je obavezao da naknadi trošak kaznenog postupka u iznosu od 5.560,00 kn i da na ime paušala plati 1.000,00 kn.

Protiv ove presude podnijele su žalbe obje stranke.

Optuženik, putem branitelja Đ. M., odvjetnika iz Š., pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a državni odvjetnik pobija presudu zbog odluke o kazni i predlaže da se presuda u tom dijelu preinači na način da se optuženiku izreče primjerena stroža kazna.

Odgovori na žalbe stranaka nisu podneseni.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a, prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić u pismenom mišljenju broj KŽ-DO-152/08, od 21. siječnja 2008., predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika i na u njoj predloženi način preinači pobijana presuda, a žalbu optuženika ocijenio je neosnovanom i predložio da se odbije. Kod tog prijedloga ostao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Dubravko Palijaš, koji je bio nazočan sjednici vijeća.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.

Na žalbu optuženika iz svih žalbenih osnova osim zbog odluke o kazni

Pobijajući presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a žalitelj, nakon tvrdnje da je "presuda proturječna razlozima" a "razlozi o odlučnim činjenicama uopće nisu utvrđeni ili su apsolutno nejasni", navodi da je paušalno obrazloženje suda prvog stupnja da optuženik iz podignutih kredita nije imao dovoljno novca za nabavu heroina, a osim toga da sud nije obrazložio zbog čega smatra da je obrana optuženika nelogična i neživotna, kada je ona, obzirom na "njegov narkomanski status više nego logična".

Ovi žalbeni navodi predstavljaju prigovore utvrđenom činjeničnom stanju, jer žalitelj prigovara ocjeni dokaza suda prvog stupnja i zaključcima koje je iz određenih utvrđenih činjenica sud izveo. Ovaj je sud, stoga, ispitao pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a te je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu postupovnu

I Kž 1219/07-3

povredu na koju je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti, pa ni onu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, jer je u presudi naveo jasne i logične razloge o svim činjenicama na kojima temelji svoju odluku, pa i razloge zbog čega ne prihvaća obranu optuženika u kojoj on tvrdi da je sav heroin, koji je kod njega pronađen, bio namijenjen za vlastite potrebe, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. M. M. proizlazi, doduše, da je optuženik fizički i psihički ovisan o heroinu, ali vještak smatra da se radi o ovisnosti lakog ili srednjeg stupnja i da je optuženikova tvrdnja da dnevno konzumira 5-6 g heroina je teško prihvatljiva.

Sud je prvog stupnja vrlo pažljivo i temeljito analizirao obranu optuženika i osnovano zaključio da je nelogična njegova tvrdnja iz istražnog postupka da je upravo kritičnog dana odlučio udaljiti se iz Splita i pokušati sa liječenjem, a istovremeno kupio 100 g heroina, što jedno s drugim ne kolidira i da je heroin počeo vagati, ne radi toga da ga podijeli u manje dijelove radi prodaje, kao što se tvrdu u optužnom aktu, već da provjeri je li kupio upravo onu količinu koju je platio. Takva kontrola, nakon što je optuženik preuzeo drogu i platio i udaljio se od prodavatelja, stvarno nema nikakvog smisla, kao što s pravom uzima sud prvog stupnja.

Točno je da je optuženik u vremenu od 30. 8. 2002. pa do 3. 1. 2003. podigao čak četiri kredita, ali kod činjenica da u obrani navodi da je bio u velikim dugovima i da uzdržava troje djece od kojih je dvoje maloljetno, da mu supruga nije zaposlena i da svakodnevno uzima drogu, te da su prilikom pretrage njegovog stana pronađeni ostaci izrezanih PVC vrećica, što je vidljivo iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta što se nalazi na listu 8 spisa, a proizlazi i iz iskaza svjedoka M. Š. i I. P., djelatnika policije koji su bili prisutni pretrazi stana, te da je uza se imao vagu za precizno mjerenje, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je njegova obrana da je odjednom kupio 100 g heroina za 2.200,00 EUR-a za vlastite potrebe neprihvatljiva, o čemu je naveo logične i uvjerljive razloge na stranicama 5 i 6 presude na koje se upućuje žalitelj.

Ovo vijeće, stoga, smatra da je činjenično stanje, na kojemu se temelji odluka o odgovornosti optuženika pravilno utvrđeno i da je sud prvog stupnja pravilno primijenio zakon kada je radnje, za koje je optuženika proglasio krivim, pravno označio kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. ZID KZ-a.

Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP-a ovaj sud smatra da sud prvog stupnja nije na štetu optuženika povrijedio zakon niti u ostalim elementima propisanim u čl. 368. st. 3. ZKP-a.

Na žalbe stranaka zbog odluke o kazni

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da mu je sud izrekao prestrogu kaznu, već je u pravu državni odvjetnik kada izrečenu kaznu ocjenjuje preblagom.

Optuženik nije obrazložio zbog čega smatra da je izrečena kazna prestroga, dok državni odvjetnik tvrdi da je sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti, a nije dao potreban

I Kž 1219/07-3

značaj činjenici da je optuženik do sada osuđivan zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a i da izrečena kaznena sankcija za to kazneno djelo nije polučila očekivanu svrhu, jer je optuženik počinio istovrsno, ali sada teže kazneno djelo.

Iz Izvoda iz kaznene evidencije vidljivo je da je optuženik presudom Općinskog suda u Splitu broj K-883/00 pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a tako da mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, na koju je primijenjena uvjetna osuda sa rokom kušnje od jedne godine. Ova presuda je postala pravomoćna 19. 3. 2005. Optuženik je kazneno djelo za koje je pobijanom presudom proglašen krivim počinio 21. siječnja 2003., dakle ni godinu dana nakon proteka roka kušnje koji je prema njemu primijenjen presudom broj K-883/00, pa je u pravu državni odvjetnik da ta izrečena sankcija nije utjecala na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela.

Kada se uz to vodi računa da je predmetom ovog kaznenog djela heroin, koji spada u tzv. tešku drogu i da se radi o količini od gotovo 100 g, onda ni po ocjeni ovoga suda izrečena kazna nije primjerena svim tim okolnostima. Upravo radi toga prihvaćena je žalba državnog odvjetnika i preinačena pobijana presuda u odluci o kazni na način da je optuženiku za kazneno djelo za koje je proglašen krivim izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, u koju mu je, temeljem čl. 63. st. 1. i 3. KZ-a uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 21. siječnja 2003. do 15. svibnja 2003.

Ovaj sud smatra da će se upravo tom kaznom postići opća svrha kažnjavanja propisana u čl. 6. i 50. KZ-a.

Iz razloga zbog kojih je osnovana žalba državnog odvjetnika ocijenjeno je da nije osnovana žalba optuženika.

Iz svih naprijed navedenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti pobijanu presudu u odluci o kaznenoj sankciji na način kao što je učinjeno pod toč. I. izreke ove presude, a žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu (čl. 390. i 387. ZKP-a).

U Zagrebu, 2. travnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.