Rev-847/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 847/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz O., koju zastupa M. J., odvjetnik iz O., protiv tuženog B. A., koga zastupa T. Z., odvjetnik iz O., radi povišenja doprinosa za uzdržavanje, rješavajući reviziju tuženog, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 20. prosinca 1990. br. Gž-4385/90, kojom je potvrdjena u dosudjujućem dijelu presuda Općinskog suda u Osijeku od 31. listopada 1990. br. P 1201/90, u sjednici održanoj dana 23. svibnja 1991,

p r e s u d i o j e:

Odbija s e r e vizija ka o n e o s n o v a n a .

Obrazloženje

Presudom prvostepenog suda naloženo je tuženom da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice 300 dinara od 1.X 1989. do 27. XII 1989. a potom pa nadalje dok za to postoje uvjeti po 1.050 dinara mjesečno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate kao i da naknadi parnični trošak u iznosu od 3.360 dinara. S preostalim je dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena.

Drugostepeni je sud odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i presudu prvostepenog suda u pobijanom dosudjujućem dijelu potvrdio.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Opravdavajući navedene revizione razloge tuženi bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi u odsutnosti razloga o odlučnim činjenicama pri čemu ima u vidu da sudovi nisu cijenili tuženikove mogućnosti s obzirom da živi u SR Njemačkoj. Predlaže da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno niti se nadležni javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Bez osnova je prigovor revizije da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.

13. ZPP. Naime, kraj okolnosti da je utvrdjeno da tuženi živi u SR Njemačkoj gdje ostvaruje mirovinu od oko 700 DM, te nema zakonsku obvezu uzdržavati drugu osobu osim tužiteljice s kojom je još uvijek u braku iako je dugi niz godina bračna zajednica prekinuta, da nije dokazana opterećenost njegovih primanja nekim dodatnim opravdanim izdacima sudovi su i po ocjeni ovoga suda utvrdili odlučne činjenice temeljem kojih su osnovano zaključili da je tuženi i ako ostvaruje relativno malu mirovinu u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice pa stoga ne stoji prigovor revizije da bi u odsutnosti odlučnih činjenica nižestepene presude bilo nemoguće ispitati.

Sudovi su takodjer po nalaženju ovoga suda pravilnom primjenom materijalnog prava cijenili da je tuženi i uz činjenicu da prima malu mirovinu i da živi u SR Njemačkoj u mogućnosti da odvaja za uzdržavanje tužiteljice po 300 dinara odnosno po 1.050 dinara za razdoblje od 27. XII 1989. pa nadalje što ne iznosi niti oko 20% njegovih redovnih prihoda.

Tužiteljica pak čije su potrebe utvrdjene sa 3.000 dinara za potonje razdoblje, a što niti revizija ne dovodi u pitanje i koja osim mirovine od 927,10 dinara, te 15 metara kukuruza u klipu godišnje što ostvaruje sa zemlje nema drugih stalnih izvora prihoda (a navedeni prihodi uzimajući u obzir i alimentacioni doprinos tuženog od 1.050 dinara nije dostatan za pokriće njezinih životnih potreba) nesumnjivo će preostali iznos morati namicati sama. Stog ne stoji prigovor revizije o zanemarivanju okolnosti da je tužiteljica dopustila zajedničkom sinu sa porodicom (snaha i dvoje njihove zajedničke djece) da sa njom u zajedničkoj kući stranaka stanuju.

Kraj navedenog činjeničnog stanja stvari a pitanje pravilnosti i potpunosti činjeničnih utvrdjenja u ovoj fazi postupka i ne može biti predmet preispitivanju (čl. 385. st. 3. ZPP) sudovi su po nalaženju ovoga suda o alimentacionoj obavezi tuženog sudili pravilnom primjenom materijalnog prava što reviziju čini neosnovanom zbog čega je odlučeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 23. svibnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v. r.