Gž-3461/2013-2 · Županijski sud u Varaždinu

Broj: 14 Gž-3461/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vije ć u sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Hofer kao predsjednice vije ć a te Jadranke Majcen- Horvat kao č lanice vije ć a i sutkinje izvjestiteljice i Nade Krnjak kao č lanice vije ć a, u pravnoj stvari tužitelja D. J. V., iz Č ., zastupanog po punomo ć niku K. G., odvjetniku iz O. G. i Š. j.t.d. iz Č ., protiv prvotuženika I. M. iz U., i drugotužene M. M. iz Č ., oboje zastupani po punomo ć nicima iz OD U.&P. iz V., radi isplate, povodom žalbe tuženih izjavljene protiv presude Op ć inskog suda u Č akovcu br. 5 P- 169/12-11 od 18. ožujka 2013.g., u sjednici vije ć a održanoj dana 25. ožujka 2015. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba tuženih te se potvr đ uje presuda Op ć inskog suda u Č akovcu br. 5 P-169/12-11 od 18. ožujka 2013.g. u pobijanom usvajaju ć em dijelu u to č . 1 i odluci o troškovima postupka u to č . 3 izreke.

U nepobijanom odbijaju ć em dijelu u to č .2 izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena .

Obrazloženje

Pobijanom presudom u to č .1 izreke naloženo je tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 20.000,00 kn uve ć ano za zakonske zatezne kamate teku ć e od 02. studenog 2007.g. do isplate, u roku od 15 dana, kako je sve to pobliže opisano pod tom to č kom izreke. To č .2 izreke tužitelj je s viškom tužbenog zahtjeva odbijen. To č . 3. izreke obvezani su tuženici tužitelju naknaditi prouzro č eni parni č ni trošak u iznosu od 5.300,00 kn u roku od 15 dana.

Navedenu presudu, pravodobno podnijetom žalbom, pobijaju tuženici u usvajaju ć oj to č .1 i odluci o troškovima postupka u to č .3 izreke iz svih zakonskih žalbenih razloga iz č l. 353. st. 1 to č .1-3 Zakona o parni č nom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pro č iš ć eni tekst, dalje: ZPP), uz prijedlog da se ista preina č i i tužitelj sa tužbenim zahtjevom u cijelosti odbije, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tuženih nije osnovana.

U ovom predmetu, radi isplate, kod nespornih č injenica uplate tužitelja na teku ć i ra č un drugotužene dana 09. svibnja 2007.g. iznosa od 14.500,00 kn i 23. svibnja 2007.g. iznosa od 20.500,00 kn, te da je krajem 2007.g. prvotuženik platio tužitelju iznos od 15.000,00 kn, a spornih č injenica vrste pravnog posla odnosno da li su stranke (u presudi pogrešno stoji „tužitelji“) zaklju č ile ugovor o zajmu(tvrdnja tužitelja) ili ugovor o zajedni č kom poslovnom poduhvatu (tvrdnja tuženih) o č emu ne postoje pisane isprave, da li je drugotužena pasivno legitimirana u predmetnom postupku, kao i solidarnost u ispunjenju obveze na strani tuženika prema tužitelju, nakon provedenog dokaznog postupka i ocjene provedenih dokaza ( iskaza tužitelja, prvotuženika, svjedoka D. M. i K. Ž. i T. T.) prvostupanjski sud je zauzeo stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

Sud je utvrdio kao relevantno:

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da nikada nije bila rije č o zajedni č kom poslu i da je pozajmicu uplatio na teku ć i ra č un drugotužene (nesporno) te da je primio povrat iznosa od 15.000,00 kn krajem 2007.g.,

- da iz iskaza prvotuženika proizlazi da je na štandovima poslovao negativno i da je tuženiku na ruke dao 20.000,00 kn, dobivenih od kredita majke,

- da iz iskaza svjedoka D. M. (oca prvotuženika) proizlazi da je on prvotuženiku davao savjete o na č inu regulacije pravnog posla kao zajedni č kog poslovnog poduhvata i da nije prisustvovao dogovorima stranaka i da mu nije poznato što su u kona č nici oni dogovorili, ali da je njemu jednom prilikom prvotuženik rekao da je tužitelju vratio polovinu iznosa, što bi zna č ilo 17.500,00 kn, no nije se sje ć ao razloga vra ć anja upravo toga iznosa, te da je dio robe ostao neprodan,

- da iz iskaza svjedokinje K. Ž. proizlazi da je č ula telefonski razgovor tužitelja i prvotuženika prema kojem se novac mora vratiti i da je rije č o pozajmici,

- da je iz svih iskaza (i iskaza drugotužene) razvidno da je tužitelj povrat novca zahtijevao od prvotuženika, ali jednako tako da je to tražio i od č lanova njegove obitelji - svjedoka D. M., te da je i neugodno reagirao prema prvotuženiku.

Temeljem takvih utvr đ enja sud zaklju č uje da iz svih iskaza proizlazi odlu č na č injenica pozajmljivanja novca tužitelja tuženicima, ocjenjuju ć i da bi u protivnom, za slu č aj zaklju č enja drugog pravnog posla – zajedni č kog poslovnog poduhvata, postojao nov č ani zahtjev za isplatu udjela u dobiti te sporazum (ili zahtjev) za podjelom neprodane robe, na koji na č in bi tada stranke trebale postupati, a što one nisu u č inile, niti na to upu ć uje iskaz prvotuženika, a niti iskaz svjedoka D. M. kod svjedo č enja o dijelu spornog odnosa izme đ u stranaka o kojem je isti imao saznanja.

Nadalje, sud smatra da na takav zaklju č ak upu ć uje i č injenica primitka novca na teku ć i ra č un drugotužene te izostanak poslovanja prvotuženika putem žiro ra č una (sukladno č l.61. Zakona o porezu na dohodak - NN 177/04, 73/08, 80/10 , 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14), a kod iskaza prvotuženika o njegovom svojstvu obrtnika. Jednako tako sud smatra da na postojanje zajma ukazuje i na č in povrata dijela tražbine isplatom „na ruke 20.000,00 kn svoga novca od kredita majke“ kako je to iskazao prvotuženik, zaklju č uju ć i da ukoliko je poslovanje bilo negativno i nije bilo dobiti da je nelogi č no da bi prvotuženik išta vra ć ao tužitelju.

Iskaz svjedoka T. T. nije cijenio odlu č nim (mjerodavnim) jer je zaklju č io da isti nema relevantnih saznanja o detaljima dogovora te „tko je i što platio za tre ć i štand“.

Kod nesporne č injenice uplate predmetne tražbine tužitelja drugotuženoj na teku ć i ra č un sud nije prihvatio njezin iskaz da o toj č injenici nije imala saznanja, budu ć i se radi upravo o njezinom ra č unu na koji je ista spornu uplatu i primila, radi č ega je prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

Slijedom iznesenog sud je prihvatio zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu pozivom na odredbu č l. 499. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/03, 41/08, dalje: ZOO).

Žalba tuženih izri č ito iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parni č nog postupka iz č l.354. st.2 to č .11 ZPP-a, ali sadržajno ista iznosi i relativno bitnu povredu toga postupka iz č l.354. st.1 u vezi č l.8 toga Zakona, navode ć i da je nejasno i proturje č no provedenim dokazima usvajanje tužbenog zahtjeva i to solidarnom obvezom, iako je „utvr đ eno da drugotužena nije bila sudionikom poslovnog aranžmana izme đ u tužitelja i prvotuženika“, te da je novac upla ć en na njezin ra č un „jer je prvotuženik dao tužitelju broj ra č una na koji može izvršiti uplatu novca za zajedni č ki posao na tre ć em štandu“, na što, prema žalbi, ukazuju i svjedoci „koji govore o dogovorima izme đ u tužitelja i prvotuženika ne spominju ć i drugotuženu kao sudionika predmetnih dogovora“, što ima za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava zbog neprihva ć anja, po žalbi, osnovanog prigovora pasivne legitimacije. Smatra i da je proturje č no provedenim dokazima utvr đ enje suda da je tužitelj od prvotuženika primio iznos od 15.000,00 kn a ne 20.000,00 kn, kako to proizlazi iz iskaza oba tuženika.

Pri tome ne prihva ć a ocjenu suda iskaza tužitelja uvjerljivim, daju ć i svoju ocjenu isticanjem „da je iskaz tužitelja u navedenom dijelu nevjerodostojan“ uspore đ uju ć i navode tužbe iz kojih, prema žalbi, proizlazi da je tužitelj od prvotuženika primio iznos od 10.000,00 kn, budu ć i da zahtjevom potražuje iznos od 25.000,00 kn a tvrdi da je dao 35.000,00 kn, što je izmijenio na ro č ištu iskazavši da je od prvotuženika primio iznos od 15.000,00 kn. Nadalje, osporava pravilnost sudske ocjene iskaza svjedoka D. M., jer je ista dana parcijalno, a ne za cijeli iskaz, kao i ocjenu iskaza svjedoka T. T. koji je, prema žalbi, bio prisutan klju č nim razgovorima o upuštanju u zajedni č ki posao (skupa u đ u u biznis i uzmu tre ć i štand te da se na kraju sezone dogovore oko eventualne zarade), dok relevantnim uzima iskaz svjedokinje K. Ž., koja je navodno č ula telefonski razgovor izme đ u tužitelja i prvotuženika u kojem se spominje pozajmica.

Naposljetku žalba ukazuje na iskaz drugotužene o njezinim saznanjima o poslovnom dogovoru tužitelja i prvotuženika, koje sud nije cijenio kao ni materijalne dokaze priložene u spis, koji su u žalbi pobrojeni i ukazuju na osnovanost tvrdnje tuženih o postojanju zajedni č kog poslovnog poduhvata, odnosno koji dokazi potvr đ uju tezu tuženih o takvom pravnom poslu u odnosu na tezu tužitelja o zaklju č enju ugovora o zajmu.

Radi toga žalba smatra posljedi č no i č injeni č no stanje pogrešno utvr đ enim i materijalno pravo pogrešno primijenjenim.

Neosnovano žalba isti č e žalbeni razlog apsolutno bitne povrede odredaba parni č nog postupka iz č l. 354. st.2 to č .11 ZPP-a ukazivanjem na postojanje nejasno ć a i proturje č nosti obrazloženja u odnosu na tijekom postupka provedene dokaze, apostrofiraju ć i u tome donošenje odluke i u odnosu na drugotuženu. Ovaj sud smatra da je odluka u odnosu na drugotuženu potpuno jasna i ne sadrži nikakvih proturje č nosti. Iz razloga pobijane presude jasno i neproturje č no proizlazi da je sud usvojio tužbeni zahtjev i u odnosu na nju - drugotuženu, jer su uplate tužitelja izvršene na njezin teku ć i ra č un što je i nesporno, i što i po ocjeni ovoga suda, nju č ini pasivno legitimiranom u ovom postupku. To je, osim toga, potkrijepljeno materijalnim dokazom – nespornim stanjem uplata na njezin teku ć i ra č un od strane tužitelja, kao i njezinim radnjama raspolaganja sa spornim iznosima (uplatama gradu U.) po prvotuženiku kao punomo ć niku, koji je za to imao ovlaštenje od tužene i što je istovjetno kao da ih je ona sama poduzela, jer je nesporno da on to nije u č inio neovlašteno. Stoga je i drugotužena nedvojbeno bila sudionikom spornog obvezno-pravnog odnosa (i to neovisno od njegove vrste), pa je za istu obvezu svakako jednako odgovorna kao i prvotuženik koji je postojanje obveznopravnog odnosa (neovisno kojeg) u č inio nespornim. Prema tome, drugotužena je pasivno legitimirana u ovom postupku, a žalba pogrešno smatra da je „tijekom dokaznog postupka utvr đ eno da II-tužena nije bila sudionikom poslovnog aranžmana izme đ u tužitelja i I- tuženika“, jer je to suprotno pravilnim utvr đ enjima i zaklju č ku prvostupanjskog suda o postojanju njezine pasivne legitimacije.

Neosnovano žalba osporava i pravilnost ocjene provedenih dokaza, jer je prvostupanjski kod ocjene koje ć e č injenice uzeti kao dokazane to u č inio prema svom uvjerenju na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza (koje je ocjenjivao) zajedno, koje ovlaštenje (slobodne ocjene dokaza) istome daje odredba č l.8 ZPP-a. To što je prvostupanjski sud dao druga č iju ocjenu provedenih dokaza od žalbe tuženika, ne č ini istu protivnom č l.8 ZPP-a, kako to žalba pogrešno smatra, jer je prema naprijed istaknutom to jedna od ovlasti suda u postupku donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.

Glede ocjene materijalnih dokaza sud je u iste izvršio uvid a ti dokazi (nalog za pla ć anje jam č evine izvršen od strane prvotuženika u korist Grada U. od 11. svibnja 2007.g., obavijest Upravnog odjela za prostorno ure đ enje i komunalne djelatnosti Grada U. od 29. svibnja 2007.g. po pozivu na uplatu razlike jam č evine i ponu đ ene cijene za zakup javne površine te Ugovor o zakupu javne površine zaklju č en izme đ u Grada U. i prvotuženika 11. lipnja 2007.g.) su potvr đ ivali č injenice koje me đ u strankama nisu sporne. Istima su potvr đ ene č injenice o vremenu primitka drugotužene na teku ć i ra č un nov č anih sredstava upla ć enih od tužitelja te na č in – preko prvotuženika kao opunomo ć enoga na ra č unu i raspolaganja sa nov č anim sredstvima i svrhu njihovog raspolaganja, a koje su č injenice izme đ u stranaka, kako je ve ć istaknuto, bile nesporne. Stoga ih sud i nije trebao posebno ocjenjivati.

To što žalba i ove dokaze na druga č iji na č in ocjenjuje (tuma č i) nego prvostupanjski sud, odnosno to č ini na na č in koji odgovara tuženoj strani, nema za posljedicu ostvarenja relativno bitne povrede parni č nog postupka iz č l.354. st.1 u vezi č l.8. Naime, ocjena dokaza i posljedi č no tome utvr đ enje odlu č nih č injenica te zaklju č ak o osnovanosti zahtjeva ne spadaju u povrede odredaba parni č nog postupka, ve ć predstavljaju primjenu materijalnog prava na utvr đ eno č injeni č no stanje.

Kako nisu ostvarene istaknute bitne povrede odredaba parni č nog postupka ovaj sud je pobijanu presudu i sadržaj predmeta ispitao u pravcu ostvarenja bitnih povreda iz č l.354. st.2 to č . 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a, koje žalba ne isti č e a na koje temeljem č l.365. st.2 istog Zakona pazi po službenoj dužnosti, te utvrdio da nije ostvarena niti jedna navedena bitna povreda odredaba parni č nog postupka.

Ovaj sud prihva ć a pravilnim i potpunim č injeni č no stanje utvr đ eno po prvostupanjskom sudu, te tako đ er pravilno primijenjenim materijalno pravo iz č l. 499. st.1 ZOO-a na glavni zahtjev te č l. 29. st.1 i 2 istog Zakona na sporedni zahtjev – zateznu kamatu, jer je i stajalište ovoga suda da je tužitelj dokazao postojanje pravnog posla ugovora o zajmu izme đ u njega i tužene strane kao i njegovo dospije ć e.

Suprotno tome, po ocjeni ovoga suda, tuženici ukazivanjem na postojanje „zajedni č kog poslovnog poduhvata“ što bi se moglo podvesti pod pravni posao – ugovor o ortaštvu, nisu dokazali. Naime,nespornim č injenicama na č ina pla ć anja (na teku ć i ra č un što je protivno č l.61. Zakona o porezu na dohodak kako je to pravilno zaklju č io prvostupanjski sud) i na č inom te svrhom raspolaganja, kao i rokom povrata gotovog novca (krajem godine) nisu dokazali postojanje takvog pravnog posla, a to u smislu sadržaja odredbi čl.637. – 660. ZOO-a, kojima je isti reguliran.

Što se ti č e solidarnosti u ispunjenju obveze na tuženoj strani ( č l. 43. ZOO-a), ista je pravilno odre đ ena obzirom na na č in sudjelovanja tuženih u utvr đ enom pravnom poslu – ugovoru o zajmu, a kako je to ve ć ranije izneseno. Rok dospije ć a obveze tako đ er je odre đ en sukladno nespornim i pravilnim utvr đ enjima prvostupanjskog suda.

Zbog svega toga je žalbu tuženih valjalo odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi temeljem č l.368. st.1 u vezi s č l.375. st.5 ZPP ( č l.82. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP - NN 25/13) u pobijanom dijelu pod to č .1 izreke, uklju č uju ć i i odluku o troškovima postupka pod to č .3 izreke koju žalba posebno niti ne pobija.

U nepobijanom odbijaju ć em dijelu pod to č .2 izreke navedena presuda ostala je neizmijenjena.

U Varaždinu, 25. ožujka 2015. godine

PREDSJEDNICA VIJE Ć A:

Dijana Hofer,v.r.