Pr-13415/2021-24 · Općinski radni sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.Pr-13415/2021-24

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice RO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branku Kostiću odvjetniku iz Zagreba, Domobranska ulica 27, protiv tuženika Z-EL d.o.o. Industrijska cesta 28, Sesvete, OIB:11374156664, zastupanog po punomoćnici Maši Gluhinić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Maša Gluhinić i Monja Matić iz Zagreba, Lička ulica 31, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. lipnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, zz tuženika i punomoćnika tuženika, dana 11. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Z-EL d.o.o. Industrijska cesta 28, Sesvete, OIB:11374156664, da tužiteljici RO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 728,98 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2021. godine sve do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB a sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, Z-EL d.o.o., Industrijska cesta 28, Sesvete, OIB 11374156664, da tužiteljici, RO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.342,50 eura, sa zakonskim kamatama tekućim od dana donošenja presude, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu blagajnice.

Tuženik je radnicima u poslovnici u kojoj radi i tužiteljica, Zagreb, Grada Vukovara 269e, u 2020.g. isplaćivao božićnice u iznosu od 6.000,00 kuna, dok je tužiteljici isplaćen iznos od tek 500,00 kuna.

Naime, Odlukom o isplati božićnice za 2020. godine nije naznačen iznos božićnice koja se radnicima isplaćuje, s obzirom da se božićnica isplaćuje na razini društva, očito je kako je tuženik donosio pojedinačne odluke o visini božićnice, barem u odnosu na tužiteljicu, na koji način je proizvoljno tužiteljicu stavio u nepovoljan položaj u odnosu na druge radnike.

Povodom zahtjeva tužiteljice da joj se objasni zašto je drugim radnicima isplaćen višestruko veći iznos božićnice, tuženik je odgovorio da to nije istina, te joj je dostavio odluku o isplati božićnice na razini društva, te odluku o isplati njezine božićnice.

Tužiteljica smatra kako bi poslodavci radnicima trebali božićnice isplaćivati u istom iznosu, budući se ne radi o nagradi za kvalitetno obavljen rad, već o obliku naknade za troškove vezane uz božićne i novogodišnje blagdane. Izuzetak se odnosi na radnike koji dio godine nisu radili, odnosno koji su u radnom odnosu u razdoblju kraćem od jedne godine, odnosno 12 mjeseci, kojima je u tom slučaju moguće isplatiti razmjerni dio božićnice ovisno o vremenu provedenom na radu. Iz Pravilnika o radu vidljivo je kako poslodavac nije dužan isplatiti božićnicu, što nije sporno, ali je isto tako vidljivo da nije propisano kako božićnica može biti isplaćivana u različitim iznosima pojedinim radnicima.

Navedeno je i očito iz same naravi božićnice, budući se ne radi o nagradi za dobre rezultate u radu radnika, već o obliku nagrade radnicima povodom božićnih blagdana, te nema nikakvog razloga da se ista isplaćuje u različitim iznosima, osim ako cilj poslodavca nije diskriminacija pojedinog radnika, što je ovdje i slučaj, a što je posljedica odbijanja tužiteljice da iz svoje plaće nadoknadi manjak koji je navodno utvrđen u godišnjoj inventuri, iako za nastali manjak ni na koji način nije odgovorna.

Božićnica spada u materijalna prava radnika, budući su ostali radnici dobivali veće iznose, očito je Tuženik, Tužiteljicu stavio u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike, te Tužiteljica ima pravo zahtijevati da joj se isplati razlika do visine božićnice koju su primali i drugi radnici.

Slijedom navedenog, predlaže sudu tužbu i tužbeni zahtjev usvojiti, a tuženika obvezati na plaćanje sudskih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava sve navode iz tužbe, osim točke

1. da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu blagajnice. Navodi tužiteljice svode se na mišljenje tužiteljice i njena razmatranja o tome kako bi poslodavac trebao postupati u određenim situacijama, navode koji nisu potkrijepljeni niti jednim dokazom, osim onim što tužiteljica misli ili pretpostavlja.

U konkretnom predmetu na tužiteljici leži teret dokaza pa je na istoj da dokaže da su točni njeni navodi da bi tuženik isplatio božićnice u iznosu od 6.000,00 kn (!), dok je njoj isplaćeno tek 500,00 kn.

Tuženik je, kao poslodavac, donio opću Odluku o isplati božićnice za 2020. godinu za cijelo trgovačko društvo dana 18.12.2020. godine, koja je posebno specificirana pojedinačnom odlukom o isplati božićnice za radnike – za tužiteljicu Odluka o isplati božićnice za 2020. godinu od 18.12.2020. godine.

Tužiteljica i sama ispravno navodi da Pravilnikom o radu nije određeno da bi tuženik bio u obvezi isplatiti radnicima božićnicu, a isto nije propisano niti Zakonom o radu, niti nekim drugim zakonom ili podzakonskim aktom. Također nije propisano da bi božićnica trebala biti isplaćena svim radnicima u jednakom iznosu pa sve kada bi navodi tužiteljice i bili točni, tuženik ni u kojem dijelu nije počinio nikakav prekršaj, niti je stavio tužiteljicu u nepovoljniji položaj, a kamoli je diskriminirao.

Božićnica je prigodna nagrada, koju poslodavac može, ali i ne mora isplatiti, u iznosu u kojem on odluči pa navodi tužiteljice da bi se radilo o diskriminaciji tužiteljice nemaju apsolutno nikakvu osnovu.

O diskriminaciji bi se eventualno moglo govoriti da su svi radnici dobili božićnicu, a tužiteljica nije, međutim u konkretnoj situaciji to nije slučaj. Tuženik je sve navedeno i objasnio tužiteljici pisanim putem prije nego što je ista podnijela tužbu, no tužiteljica, očito nezadovoljna odgovorom, podnosi ovu tužbu.

Vezano za navode tužiteljice da bi tuženik diskriminirao tužiteljicu zbog toga što ista odbija iz svoje plaće nadoknaditi manjak koji je utvrđen u godišnjoj inventuri, isti nisu točni.

Točno je da tuženik vodi spor protiv tužiteljice zbog naknade manjka, no tuženik svake godine utvrđuje manjak te temeljem čl. 107. st. 3. Zakona o radu, potražuje naknadu štete od svih svojih radnika po poslovnicama, budući nije moguće utvrditi koji je radnik uzrokovao koliki dio štete, odnosno manjka. Temeljem svega naprijed navedenog predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, budući tužiteljica nije iznijela niti jednu činjenicu na kojoj temelji svoj zahtjev, a kamoli dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile, već se tužbeni zahtjev temelji na nedokazanim pretpostavkama tužiteljice.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, Pravilnik o radu, Odluku o isplati Božićnice, Odluku o isplati Božićnice tužiteljici, popis radnih mjesta i broja radnika, saslušao svjedoke, zz tuženika i tužiteljicu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Iz navoda koje parnične stranke iznose tijekom postupka proizlazi da između istih nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika, te da mu je tuženik isplatio božićnicu za 2020. godinu.

6. Prema čl. 90. st. 2. Pravilnika o radu, poslodavac može isplatiti potpore i darove u iznosima koji to rezultati poslovanja dozvoljavaju.

7. Kako tužiteljica potražuje razliku isplate božićnice za 2020. godinu, a koju je tuženik bio dužan isplatiti do 1.siječnja 2021. (prigodom Božića), u iznosu koji je isplaćen svim ostalim radnicima, što nije učinio.

8. Svjedok ROI zaposlenica je tuženika i zadužena je za rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika. Od strane tužiteljice vezano za neisplatu božićnice nije imala pritužbu zbog diskriminacije i stavljanje u nepovoljniji položaj prema ostalim radnicima. Prema saznanjima svjedoka i tužiteljici je isplaćena božićnica u iznosu od 500,00 kn. Ne zna napamet kolika je božićnica isplaćena drugim radnicima, ali postoji evidencija. Božićnica u isplatnim listama naznačena "božićnica" i razvidno je o kojoj isplati se radi. Kod oznake u isplatnim listama (božićnica, regres i slično) pod nazivom prigodna nagrada radi se o iznosu za sve naknade. Ne postoje pojedinačne odluke o isplati božićnice za svakog radnika. Nakon što se svjedoku prezentira odluka o isplati božićnice, svjedok izjavljuje da ne postoji 80 takvih odluka. Toliko je radnika zaposleno. Odluku o isplati božićnice donosi predsjednik uprave i njima se dostavlja na papiru njegova odluka koja sadrži popis svih radnika i iznos isplate božićnice.

9. Svjedok IOI, zaposlenik je tuženika. U 2020 g. isplaćena mu je Božićnica u iznosu od 6.000,00 kn - 8000,00 kn. Radi na radnom mjestu Voditelja poslovnice u Vukovarskoj ulici gdje je radila i tužiteljica. Ona je bila blagajnica. Taj rad obuhvaća rad na blagajni. Uz tužiteljicu smjenu rade trgovci-prodavači. Prodavači moraju poznavati robu i moraju znati osnove trgovine i imaju veće znanje od blagajnika. Pritužbe od tužiteljice nikada nije čuo ni na što vezano za posao. Bio je već zaposlen kada je tužiteljica počela raditi. Tužiteljica je došla poslije mjesec dana od njega u firmu. Cijelo vrijeme je radila kao blagajnica. Radi se u dvije smjene. Tužiteljica je većinom radila ujutro i bila je blagajnica. Između 4-7 radio je trgovac na blagajni. Trgovac je obavljao posao prodaje u kojem tužiteljica nije sudjelovala. Njen posao je bio naplatiti robu. Cijelo vrijeme je bila na blagajni. Ne zna koliku su Božićnicu primili prodavači. Ne sjeća se da li je primio pismenu odluku o Božićnici.

10. Svjedok IO poznaje tužiteljicu jer je kao prodavač radio za tuženika. Radio je sa tužiteljicom na istoj lokaciji. Tužiteljica je uglavnom bila na blagajni. 2020.g. dobio je Božićnicu ali manju od ostalih jer je tek došao u firmu. Bila mu je Božićnica 500,00 kn. Drugi prodavači su dobili 4.000,00 kn -6000,00 kn Božićnice i nekakve bonuse za prodaju. Tužiteljica je radila i druge poslove osim blagajne, sudjelovala je u prodaji, lijepila deklaracije na robu, stavljala je akcije, skupljala je web shop. Svaki dan netko od prodavača radiona blagajni da se odmori tužiteljica koja je bila s kupcima. Nikada nije primio pisanu odluku o Božićnici. Zna podatak o Božićnici jer su ljudi pričali o tome, a i sam je dobio 4.000,00 kn iduće godine. Nije svake godine dobivao Božićnicu u istom iznosu. Neki su dobivali 6.000,00 kn Božićnice. Tužiteljica mu se u nekoliko navrata potužila da se prema njoj ponaša lošije nego prema drugima. Nikada joj nije davao nikakve savjete. Ne zna kolike su bile Božićnice kada je bila lošija prodaja.

11. Svjedok KO, bio je zaposlenik tuženika na radnom mjestu Prodajnog savjetnika. Pretpostavlja se da je 2020. g. dobio Božićnicu ali se ne sjeća njene visine. Ne zna točan naziv radnog mjesta, može biti prodavač. Razlika između njega i tužiteljice je postojala za vezano za posao, ali vezano za zaključne ugovore. Tužiteljica je obavljala posao blagajnice, ali je povremeno pomagala u poslovima prodavača. Radio je posao blagajnika. Tužiteljica je povremeno sudjelovala u prodaji robe. Kada u II smjeni nije radila tužiteljica na blagajni je radio tko je mogao, to su bili prodavači. Ne sjeća se da li je dobio pisanu odluku o božićnici. Kod tuženika je radio tri godine i 10 mjeseci. Ne sjeća se da li je svake godine dobivao Božićnicu u istom iznosu. Tužiteljica je bila blagajnica i pomagala je kada je bilo potrebno. Nema saznanja da bi poslodavac ocjenjivao rad pojedinih radnika.

12. Zz tuženika ĆO, iskazuje vezano za Božićnicu da općenito nisu dužni isplaćivati naknadu i nije propisano Pravilnikom niti Zakonom, međutim na razini Uprave donose se odluke vezano za isplatu Božićnice po kriteriju doprinos radnih mjesta. Pod tim podrazumijeva na doprinos svakog pojedinog radnog mjesta sveukupnog poslovanja tvrtke. Nije isplaćivao svake godine Božićnicu, već kada je to poslovanje dopuštalo i Skupština odobrila. Tužiteljica radi na radnom mjestu blagajnice. To je jedino radno mjesto blagajnice, dok svi ostali su prodavači. Najprometnija poslovnica u Hrvatskoj im je poslovnica u kojoj je radila tužiteljica. Najviše se kupuje u Vukovarskoj. Tužiteljica je radila u prizemlju na blagajni. Na svakom katu postoji Voditelj kata, Voditelj poslovnice i na svakom katu osim u prizemlju postoje prodavači, dok na drugim katovima ne postoje blagajnici, već su samo prodavači. Svi kupci koji uzimaju neku robu spuštaju se u prizemlje i tu se na blagajni naplaćuje. Kada nije bila tužiteljica u smjeni radili su koji su izmjenjivali, a kada je u smjeni radila tužiteljica ona je bila jedina na blagajni. Tužiteljica mu se nikada nije pritužila zbog neravnopravnog položaja. Povjerenik za zaštitu dostojanstava radnika nikada se nije potužio u ime tužiteljice za nepravilno postupanje. Tužiteljica je većinom radila blagajničke poslove. Doprinos pojedinih radnika ocjenjivao se prema tipu poslova koji je određen za određeno radno mjesto. Kategorizacija je bila prema odgovornosti i znanju za obavljanje poslova. Nije bilo moguće ocijeniti prodajne rezultate. Ne sjeća se kolika je plaća tužiteljice, a kolika prodavača. Bilo je razlike, ne zna kolika. Nisu svi prodavači 2020. dobili Božićnicu, bila je između 500,00 kn i 6.000,00 kn. Prodavači koji su radili cijelu radnu godinu bili su dobili Božićnicu između 5.000,00 kn i 6.000,00 kn. Prodavači nemaju iste radne zadatke. Može biti samo prodavač. Može biti poslovođa, može biti voditelj kata. Ne zna koliko je svaki pojedini prodavač dobio Božićnicu. Obični prodavači dobivali su oko 5.000,00 kn. Odluka o Božićnici je ekskomunicirana, ali ne zna za pismeni opravak. Drug član Uprave vodio je maloprodaju u to doba. Uprava ima 3 člana. Radno mjesto prodavača kompliciranije je od radnog mjesta blagajnika, ne zna da li je to 5 puta kompliciranije. Nije plaća blagajnice 5 pute veća od plaće prodavača.

13. Tužiteljica RO, iskazala je da je godine 2020. dobila 500,00 kn Božićnice i to s njom nije iskomunicirano. Nije dobila nikakvo rješenje već samo isplatu na plaći. Šefu, Voditelju poslovnice žalila se zbog visine Božićnice. Nije dobila nikakav odgovor. Na sastanku sa gosp. ĆO rekao je da moraju platiti manjak. Rekao im je da svatko mora platiti iznos od 143,00 kn manjka. Požalila se zato što je to bilo jako puno novca na njihove plaće. Smatra da ju je kaznio jer nije htjela potpisati isplatu iznosa manjka na plaći na način da joj je znatno umanjio Božićnicu. Nije istina da je radila samo na blagajni. Radila je na blagajni kada je imala stranku, a kada stranke nije bilo, radila je poslove slaganje robe na police, slaganje robe za Web, lijepila cijene i deklaracije, brisala prašinu. Trebalo je plaćati 143,00 kn svaki mjesec. Sudjelovala je u prodaji robe. Te godine prodavači su dobili Božićnice između 5.000,00 kn i 6.000,00 kn. 16 godina dobivala je istu Božićnicu kao prodavači, osim te godine kada je obila potpisati manjak. Između njene plaće i plaće prodavača nije bilo razlike. Svake je godine 16 godina dobivala Božićnicu. Još dva djelatnika nisu potpisali manjak. Misli da su i oni dobili Božićnicu 500,00 kn. Nije sigurna da li je bila jedina kojoj je isplaćena 500,00 kn Božićnicu. Usmeno se žalila šefu zbog male Božićnice, nikom drugom se nije žalila jer nije imala kome. Nije se potužila povjereniku za zaštitu radnika. Radila je samo ujutro jer muški zaposlenici nisu htjeli radili 8 sati na blagajni. Ona je radila 8 sati na blagajni, a onda je drugim zaposlenica ostalo 3 sata da je pokrivaju na blagajni. Poslovnica je podijeljena na 3 kata i svi kupci su dolazili njoj na blagajnu.

14. Čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/2008, 112/12 u daljnjem tekstu ZSD) propisuje da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema čl. 20. ZSD ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama toga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

15. Tuženik ničim nije osporio činjenicu kako je tužiteljici iznos prigodnoga dara za Božić isplaćen u manjem iznosu od ostalih radnika. Poslodavac ovu okolnost opravdava činjenicom kako nije bio u obvezi izvršiti isplatu, a i samim Pravilnikom jest određeno kako navedena isplata ovisi o mogućnostima poslodavca. Međutim, nedvojbeno je utvrđeno kako je ostalim radnicima iznos naknade za prigodni dar isplaćen u znatno većem iznosu no tužiteljici. Stoga je istoj dosuđen iznos 728,98 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2021. godine sve do isplate.

16. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., dalje u tekstu: ZOO), dok je visina njezine stope određena čl. 29 st. 2 istog Zakona.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 ZPP-a.

18. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

19. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, podneska od 1.2.2022.g. i zastupanja na ročištu 8.2.2022.g., 24.01.2023.g., 4.04.2023.g., 6.05.2025.g., 16.06.2025.g., sve po 75 bodova, ukupno 525 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura ili 1.050,00 eura na koji iznos 25% PDV-a ili 262,50 eura uz trošak svjedoka 30,00 eura, sveukupno 1.342,50 eura.

U Zagrebu, 11. srpnja 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovoga suda, pismeno u 4 jednaka primjerka.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku