Revr-1701/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1701/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari prvotužiteljice A. B. iz K., i drugotužiteljice S. Ž. iz K., koje sve tužiteljice zastupa punomoćnik mr. sc. F. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika Osnovne škole „M. T.“ K., koju zastupa punomoćnik T. Š., odvjetnik u I. G., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr-81/10-2 od 9. lipnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu poslovni broj P-43/10-29 od 2. travnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija prvotužiteljice i drugotužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev prvotužiteljice A. B. kojim se nalaže tuženiku isplatiti prvotužiteljici iznos od 1.463,06 kn na ime razlike između isplaćene naknade za rad u turnusu i pripadajuće naknade za rad u drugoj smjeni u razdoblju od 27. svibnja 2005. do 1. ožujka 2006. sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I. izreke). U točki II. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev drugotužiteljice S. Ž. kojim se nalaže tuženiku isplatiti drugotužiteljici iznos od 1.368,45 kn na ime razlike između isplaćene naknade za rad u turnusu i pripadajuće naknade za rad u drugoj smjeni u razdoblju od 27. svibnja 2005. do 1.ožujka 2006. sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos kao i zahtjev za naknadu parničnog troška. Ujedno je naloženo tužiteljicama naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.287,50 kn (točka III izreke presude).

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe prvotužiteljice i drugotužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljica za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljice su podnijele izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – u nastavku: ZPP) s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz stavka 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljica za isplatu razlike između isplaćene naknade za rad u turnusu i naknade za rad u drugoj smjeni u vremenu od 27. svibnja 2005. do 1. ožujka 2006. s pripadajućim zateznim kamatama.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljice u radnom odnosu kod tuženika,

- da je tuženik od 24. veljače 2003. na osnovu Dodatka I Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama („Narodne novine“ broj 174/04 – u nastavku: Dodatak I KU) isplaćivao tužiteljici mjesečni dodatak na osnovnu plaću za rad u turnusu u iznosu od 5 % od plaće,

- da su tužiteljice članice sindikata „Preporod“ koji sindikat nije potpisnik Dodatka I KU,

- da je navedeni sindikat „Preporod“ potpisnik kasnijeg Dodatka II Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama („Narodne novine“ broj 28/06 – u nastavku: Dodatak II KU) kojim se utvrđuje zaposlenicima osnovnoškolskih ustanova naknada za smjenski rad u iznosu od 10 % koja zamjenjuje do tada postojeću naknadu za rad u turnusu od 5%,

- da je sindikat „Preporod“ potpisivanjem Dodatka II KU dao izjavu da potpisom toga Dodatka prihvaća kao važeće i odredbe Dodatka I KU.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljica polazeći od toga da i u slučaju kada kolektivni ugovor ne sklope svi sindikati aktivni na nekom području, primjena kolektivnog ugovora na sve radnike kod određenog poslodavca proizlazi iz izjednačenosti statusa članova sindikata koji su potpisali kolektivni ugovor sa statusom nečlana, a sve u smislu čl. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 i 137/04 – pročišćeni tekst – dalje: ZOR).

Prema toj zakonskoj odredbi propisana je zabrana nejednakog postupanja prema radnicima koji pored ostalih osnova ne smiju biti stavljeni u nepovoljniji položaj od drugih osoba na temelju članstva ili nečlanstva u sindikatu.

Dakle, na temelju pravila o zabrani diskriminacije iz navedene zakonske odredbe, radnik koji nije član sindikata potpisnika kolektivnog ugovora može ostvariti ona prava koja je poslodavac obvezan osigurati članovima sindikata s kojima je sklopio (novi) kolektivni ugovor.

Revidentice su u reviziji iznijele tvrdnje da se u suđenju drugostupanjski sud „nije rukovodio načelom in favorem laboris“ te naznačile pravno pitanje:

„Da li prilikom tumačenja izvora prava, kojima su uređena prava radnika u slučaju dvojbe u pogledu njihove interpretacije sud treba prihvatiti tumačenja koja idu na štetu radnika ili tumačenja koja idu radniku u korist, sukladno svrsi koja se želi postići kolektivnim ugovaranjem u smislu zaštite interesa i prava radnika?“

Tužiteljice smatraju da je poslodavac u cilju sprječavanja diskriminacije dužan primijeniti kolektivni ugovor na sve zaposlenika jednako pri čemu mora primijeniti ona prava koja su za radnika povoljnija. Pri tome revidentice iznose svoja pravna shvaćanja u vezi tumačenja izvora prava i to Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 3/02 - u nastavku: TKU) i Dodatka I TKU („Narodne novine“ broj 33/03) te Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama („Narodne novine“ broj 80/02 - u nastavku: KU) koji na identičan način uređuju odnose u osnovnom školstvu dok Dodatka I KU umanjuje prava radnika u osnovnom školstvu.

Prema tome, takvo obrazloženje svodi se na pogrešnu primjenu materijalnog prava, dakle na prigovor koji sam po sebi ne predstavlja važan razlog predviđen odredbom čl. 382. st. 2. ZPP za dopuštenost takve revizije. Obzirom na izloženo, ocijenjeno je da pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Stoga je valjalo reviziju odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 2. ZPP).

Zagreb, 3. lipnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.