Revr-1552/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1552/11-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Ivanu Mikšiću, u pravnoj stvari tužitelja K. M. iz I., kojeg zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u V., protiv I. tuženika V. d.d. V., kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u V., II. tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., Građansko-upravni odjel i III. tuženika … fonda …, Z., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2546/10-3 od 8. travnja 2011. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1535/07-39 od 15. rujna 2010., 16. veljače 2016.,

r i j e š i o j e :

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju 45.899,06 kn sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to pobliže navedeno u izreci presude te mu nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.230,00 kn (točka I. izreke). Preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.930,81 kn je odbijen (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

"I. Žalbe se uvažavaju te se presuda prvostupanjskog suda:

- preinačuje u dijelu točke I. izreke te se odbija tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike Republiku Hrvatsku i … fond … u cijelosti, a u odnosu na tuženika V. d.d. V. u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade plaće zbog prestanka radnog odnosa prije isteka otkaznog roka u bruto-iznosu od 12.287,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2003. godine, na isplatu otpremnine u neto-iznosu od 30.480,45 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. svibnja 2004. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. godine do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena i na priznavanje svih prava iz radnog odnosa od 2. studenog 2003. godine do 30. travnja 2004. godine, a

- ukida u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku V. d.d. V. naloženo da tužitelju isplati na ime plaće za mjesec listopad 2003. bruto-iznos od 2.930,81 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2003. godine u roku od 8 dana, te u odluci o parničnom trošku u odnosu na tuženika V. d.d. V. i na tužitelja prema tom tuženiku, i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 4.250,00 kuna, sve u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku Hrvatskom fondu za privatizaciju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.250,00 kuna, sve u roku od 8 dana."

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 2. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, dalje: ZPP). Predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Tuženici na reviziju nisu odgovorili.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema odredbi st. 3. toga članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema odredbi čl. 392. st. 2. ZPP-a reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, vijeće sastavljeno od tri suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbacit će obrazloženim rješenjem ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojeg je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Da bi se u skladu s potonjom odredbom moglo ocijeniti je li riječ o takvom pitanju i u vezi s tim odlučiti o dopuštenosti revizije, u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi, jer se ne može ocjenjivati je li neko pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana ako ono nije niti postavljeno.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno, potrebno je da bude individualizirano, tako ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju je riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe.

U konkretnom slučaju tužitelj nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju, pa revizija nije podobna za donošenje odluke iz čl. 392. st. 2. ZPP-a, a ne može se odlučivati niti o osnovanosti revizije, jer u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo zbog pravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je revizija podnesena (čl. 392.a st. 2. ZPP-a).

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a reviziju valjalo odbaciti.

Zagreb, 16. veljače 2016.

SUDAC

Ivan Mikšić, v.r.