Rev-192/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-192/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S UDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Ivke Zlokić i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz S., zastupana po punomoćniku N. V., dipl. pravniku iz Samostalnih sindikata zaposlenih u upravi i pravosuđu Hrvatske, Zagreb, protiv tuženika Republike Hrvatske, Županija splitsko-dalmatinska, zastupana po Državnom pravobraniteljstvu u Sinju, radi poništenja rješenja, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu pod br. Gž-1904/98 od 11. prosinca 1998. godine, kojom je po žalbi tužiteljice potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju pod br. P-601/97 od 2. srpnja 1998. godine, u sjednici održanoj dana 29. ožujka 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo da se poništi kao nezakonito rješenje tuženika od 30. rujna 1994. godine i naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad s danom 1. prosinca 1994. godine i rasporedi na radno mjesto čistačice po dva sata dnevno ili, ako je isto u međuvremenu ukinuto, na radno mjesto koje odgovara tužiteljičinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, te isplati tužiteljici naknadu plaće za vrijeme od 1. prosinca 1994. do 31. svibnja 1998. u iznosu od 11.559,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate. Tužiteljica je istodobno obvezana da isplati tuženiku na ime parničnog troška iznos od 2.520,00 kn.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavila je tužiteljica zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud donese presudu kojom će uvažiti reviziju kao osnovanu i preinačiti presudu Županijskog suda u Splitu na način da prihvati tužbeni zahtjev kako je naveden u toč. I. prvostupanjske presude Općinskog suda u Sinju, a toč. II. izreke iste presude ukine, podredno da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, ali pred drugim sucem i drugim vijećem.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. spomenutog zakona.

O ostalim procesnim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o onim apsolutno ili relativno bitnim, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kad se revident na takve povrede u reviziji određeno i konkretno poziva.

Revidentica u revizijskim navodima opisno ukazuje da bi bila počinjena bitna povreda iz odredaba čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP jer da je prvostupanjska i drugostupanjska presuda nejasna i da proturječi utvrđenim odlučnim činjenicama. Navedeni revizijski razlog nije ostvaren jer presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati, a sadrži i sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama za rješenje predmeta spora.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U revizijskom stadiju postupka je prijeporno da li je tuženik objektivno bio u mogućnosti da tužiteljicu, kao preuzetu djelatnicu bivše Općine S., rasporedi na odgovarajuće radno mjesto čistačice po dva sata dnevno u tijelu državne uprave, koje ju je preuzelo, ili u neko drugo tijelo državne uprave, a na radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

Sud prvog stupnja je utvrdio, koja utvrđenja je prihvatio i sud drugog stupnja i to:

- da je tužiteljica rješenjem tuženika od 28. siječnja 1994. godine, kao djelatnica bivše Općine S. preuzeta u Županiju s. na poslove i radne zadatke čistačice (dva sata dnevno) s danom 31. kolovoza 1993. godine;

- da je navedeno rješenje uručeno tužiteljici 16. ožujka 1994. godine, kojemu tužiteljica nije prigovorila;

- da se u navedenom rješenju pod toč. 2. utvrđuje da je tužiteljica, dok se ne rasporedi, dužna obavljati poslove na kojima je zatečena, odnosno poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, tako da je tužiteljica i nakon preuzimanja nastavila obavljati poslove i radne zadatke čistačice;

- da je 30. rujna 1994. godine tužena donijela rješenje kojim se utvrđuje da je tužiteljica i nakon preuzimanja nastavila obavljati poslove i radne zadatke čistačice;

- da je 30. rujna 1994. godine tužena donijela rješenje kojim se utvrđuje da je tužiteljica ostala neraspoređena i da joj prestaje radni odnos s danom 31. listopada 1994. godine s tim da joj se zbog korištenja preostalog dijela godišnjeg odmora, taj rok produžuje do 30. studenoga 1994. godine;

- da je tužiteljica protiv navedenog rješenja izjavila prigovor o kojem nadležno tijelo nije odlučilo, pa je tužiteljica pravodobno ustala ovom tužbom radi poništenja spornog rješenja;

- da je tuženik donio Pravilnik o unutarnjem redu županijskih ureda dana 28. siječnja 1994. godine, te akt o sistematizaciji poslova i traženih uvjeta za njihovo obavljanje, koji je stupio na snagu u studenom 1994. godine.

Temeljem naprijed iznijetih utvrđenja, nižestupanjski sudovi su utvrdili da iz akta o sistematizaciji tužene proizlazi da su bila predviđena dva radna mjesta čistačice, koja radna mjesta su na dan prestanka radnog odnosa tužiteljice bila popunjena i to također djelatnicama koje su preuzete u Županiju s. s danom 31. prosinca 1993. godine, te da su i u ostalim ispostavama tuženika bila popunjena sva radna mjesta čistačice, također preuzetim djelatnicama iz tih ispostava, pa su pravilno zaključili da tužena nije objektivno bila u mogućnosti rasporediti tužiteljicu na odgovarajuće radno mjesto u tijelu državne uprave koje ju je preuzelo ili u neko drugo tijelo državne uprave.

S iznijetih razloga osporeno rješenje se pokazuje zakonito, jer je utemeljeno na odredbi čl. 383. u svezi s čl. 381. Zakona o upravi.

Kod naprijed iznijetog, revizijski navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo na štetu revidentice se pokazuju neutemeljenim.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz iznijetih razloga, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 29. ožujka 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.