Rev-2213/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Borisa Guttmanna, Vlatke Potočnjak-Radej i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz K., protiv tuženika S. S. radi ukidanja presude, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. listopada 1994. godine br. Gž-7570/94-3 kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Krapini od 28. lipnja 1994. godine br. P-133/90-37, u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 1998. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-2213/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskim rješenjem koje je potvrđeno pobijanom odlukom odbijen je prijedlog tužitelja kojim je tražio ponavljanje postupka pravomoćno dovršenog u predmetu pod oznakom P-430/75 u odnosu na razloge iz čl. 421. st. 1. toč. 4, 5. i 7. ZPP, dok je u odnosu na razloge iz čl. 421. st. 1. toč. 9. ZPP prijedlog kao nedopušten odbačen.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2213/1997-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Borisa Guttmanna, Vlatke Potočnjak-Radej i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz K., protiv tuženika S. S. radi ukidanja presude, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. listopada 1994. godine br. Gž-7570/94-3 kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Krapini od 28. lipnja 1994. godine br. P-133/90-37, u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 1998. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem koje je potvrđeno pobijanom odlukom odbijen je prijedlog tužitelja kojim je tražio ponavljanje postupka pravomoćno dovršenog u predmetu pod oznakom P-430/75 u odnosu na razloge iz čl. 421. st. 1. toč. 4, 5. i 7. ZPP, dok je u odnosu na razloge iz čl. 421. st. 1. toč. 9. ZPP prijedlog kao nedopušten odbačen.
Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.
Revizija nije dopuštena.
Tužitelj je u tužbi od 5. srpnja 1989. godine naznačio vrijednost predmeta spora sa tadašnjih 875.000 dinara, što je i mjerodavna vrijednost predmeta spora za prosudbu dopustivosti revizije u tom imovinskopravnom sporu. Međutim, kako se radi o reviziji izjavljenoj protiv rješenja suda drugog stupnja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je djelomično odbijen, a djelomično odbačen prijedlog tužitelja za ponavljanje pravomoćno dovršenog spora, tada je za prosudbu dopustivosti revizije protiv takovog rješenja suda drugog stupnja mjerodavna ona vrijednost predmeta spora koju naznačeni iznos iz tužbe ima na dan podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka (16. srpnja 1993. godine), kada je ta vrijednost iznosila 87,50 kn (toč. II. Odluke o prestanku važenja odluke o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske, te o načinu i vremenu preračunavanja iznosa izraženih u hrvatskim dinarima u kune i lipe, "Narodne novine" br.
37/94 od 13. svibnja 1994. godine u svezi s Odlukom o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske, "Narodne novine" br. 71/91). U vrijeme podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka vrijednost predmeta spora za dopustivost revizije morala je prelaziti iznos od 8.000,00 kn (čl. 14. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 91/92), što ovdje očito nije slučaj, uz napomenu da u prijedlogu za ponavljanje postupka naznačena vrijednost predmeta spora nije odlučna za ocjenu dopustivosti revizije.
Iz tih razloga trebalo je reviziju tužitelja kao nedopuštenu odbaciti (čl. 392. ZPP).
U Zagrebu, 10. veljače 1998. godine,
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković,v.r.