Rev-539/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 539/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr.sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. I. iz Nj., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u V., protiv tuženika I. M. iz Ž., kojeg zastupaju punomoćnici L. L., odvjetnik u Ž. i D. Š., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 7. ožujka 2005. godine, poslovni broj Gž-1400/04, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji od 25. ožujka 2004. godine, poslovni broj P-203/03, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, u sjednici održanoj dana 31. siječnja 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, te se ukidaju presuda Županijskog suda u Vukovaru od 7. ožujka 2005. godine, poslovni broj Gž-1400/04 i presuda Općinskog suda u Županji od 25. ožujka 2004. godine, poslovni broj P-203/03, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno:

„Nalaže se tuženiku I. M. iz Ž., da isplati tužitelju I. I. iznos od 17.333,15 EUR (slovima: sedamnaesttisućatristotinetridesettri eura i petnaest centi), sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi koju banke u mjestu ispunjenja obveze plaćaju na devizne štedne uloge u EUR-ima po viđenju, počev od dana 24. svibnja 1996. godine, kao dana podnošenja tužbe do isplate, te da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 22.087,80 kuna, sve u roku od 15 dana.“

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik (sa dva pravovremena podneska) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače ili ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja kao jamca za ispunjenje regresnog potraživanja prema tuženiku kao dužniku za isplaćene rate po ugovoru o kreditu.

Nižestupanjski sudovi temelje odluku, između ostalog, na stajalištu da predmetno potraživanje zastarijeva u roku od 5 godina (opći zastarni rok) prema odredbi čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Revident u reviziji prigovara tom stajalištu i smatra da potraživanje kakvo je predmetno zastarijeva po odredbi čl. 372. ZOO.

Odredbom čl. 372. st. 1. ZOO je propisano da povremena potraživanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a prema odredbi čl. 372. st. 2. ZOO isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima.

Regresno potraživanje jamca prema dužniku za isplaćene rate po ugovoru o kreditu zastarijeva u rokovima predviđenim za povremena potraživanja, a počinje teći od dospjelosti svake pojedinačne isplate ako je riječ o potraživanju anuiteta, ali ne ako je riječ o otplatama u obrocima. Ovisno o tome kako je u ugovoru o kreditu određen način plaćanja, a to treba ispitati, takvo plaćanje dobiva svojstvo povremenog davanja koje postaje samostalno, zbog čega bi u skladu s odredbama čl. 372. ZOO rok zastare isplate pojedinih rata tekao od dospjelosti svake pojedinačne isplate (a zastarni rok bi bio tri godine). Kraći zastarni rok od tri godine primjenjuje se u slučaju kad je riječ o potraživanju anuiteta (iznosa koji se sastoji od glavnice i kamata za vrijeme koje se anuiteti otplaćuju), ali ne i ako bi bila riječ o otplatama u obrocima.

Dakle, u konkretnom slučaju za ocjenu osnovanosti prigovora zastare bi bilo potrebno, prije svega, utvrditi da li je ugovorom o kreditu za koji je tužitelj bio jamac tuženiku kao dužniku bila određena otplata u anuitetima ili na drugi način. Nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu to imali na umu, pa nisu smatrali tu činjenicu relevantnom za ocjenu prigovora zastare. Zbog toga je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno tako da nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

Također, u postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je tužitelj kao jamac za tuženika isplatio iznos od 33.900,60 DEM, a da mu je po osnovi predmetnog potraživanja tuženik već isplatio iznos od 11.000,00 DEM. No, unatoč tome prihvaćen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 17.333,15 EUR-a (iznos od 33.900,60 DEM pretvoren u EUR-e).

Zbog toga osnovano prigovara revident navedenoj proturječnosti, jer nije jasno zbog čega je prihvaćen tužbeni zahtjev upravo u tom iznosu, pa se pravilnost i zakonitost pobijane odluke u tom dijelu ne može ispitati. Na taj način je u tom dijelu u postupku pred nižestupanjskim sudovima u obrazloženjima obiju presuda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Iz tih razloga na temelju odredaba čl. 394. st. 1. ZPP i čl. 395. st. 2. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U ponovnom postupku bit će potrebno:

- radi ocjene osnovanosti prigovora zastare utvrditi da li je u konkretnom slučaju bila riječ o otplati kredita u anuitetima ili na drugačiji način, na koji način i kada je tužitelj isplatio ono što je kao jamac bio dužan vjerovniku tuženika, a nakon toga u odnosu na zastaru ocijeniti i značaj činjenice da je tuženik isplatio određeni iznos po osnovi regresnog potraživanja tužitelju,

- otkloniti naprijed navedenu proturječnost i razjasniti odnos između novčanog iznosa koji je tužitelj platio za tuženika kao jamac i iznosa koje je tuženik već isplatio tuženiku te novu odluku sastaviti u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku.

Tek tada će sud biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

U Zagrebu, 31. siječnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.