Gž-707/2025-2 · Županijski sud u Varaždinu



Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-707/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Metiću, odvjetniku iz Požege, protiv tuženika CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku iz Požege, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-5/2024-33 od 4. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-5/2024-33 od 4. veljače 2025. pod točkom I. i II. izreke te u dosuđujućem dijelu točke IV. izreke.

II. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom III. i IV. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

III. Trošak žalbe tuženiku i trošak odgovora na žalbu tužitelju se ne dosuđuju.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s naslova neimovinske štete isplati iznos od 5.600,00 EURA sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2022. pa do isplate dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku s naslova naknade imovinske štete isplatiti iznos od 120,00 EURA s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2022. pa do isplate. Ujedno je pod točkom III. izreke odbijen tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva radi isplate neimovinske štete u iznosu od 2.506,30 EURA i s djelom tužbenog zahtjeva radi isplate imovinske štete u iznosu od 30,00 EURA kao i sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete iznad dosuđene kao neosnovanim, dok je pod točkom IV. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.602,60 EURA sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, a s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka tužitelj je odbijen kao s neosnovanim.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenim žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupak ili prvostupanjsku presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe kako je žalba tuženika u cijelosti neosnovana i usmjerena isključivo na odugovlačenje postupka pa predlaže da drugostupanjski sud potvrdi prvostupanjsku presudu i naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi pod brojem K- 91/2021-27 od 9. prosinca 2021. kao i uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja utvrđeno da je isti dana 23. svibnja 2017. oko 22,15 sati bio u ugostiteljskom objektu Denis u Radovancima 75 sa MD, a kada je pokušao izaći iz tog lokala da ga je tuženik udario šakom u glavu, od kojeg udarca je pao na tlo i tom prilikom zadobio prijelom piramidne desne sljepoočne kosti, prijelom zatiljne kosti, krvarenje ispod moždanih ovojnica i puknuće bubnjića desnog uha, a što su sve bile ozljede teške naravi.

6. Obzirom da je utvrđeno da je tuženik tužitelju nanio tjelesnu ozljedu, sud smatra da je isti dužan temeljem čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) tužitelju naknaditi štetu.

7. Cijeneći mišljenje medicinskog vještaka Marcela Marcikića koji je utvrdio da je tužitelj 23. svibnja 2017. prilikom spornog događaja zadobio prijelom sljepoočne i zatiljne kosti svoda lubanje desno, krvarenje ispod paučinaste ovojnice i iz desnog uha, nagnječenje mozga i razdor bubnjića desnog uha te se pri prijemu žalio na glavobolje, povraćao je i imao je mučninu, a bio je i pod utjecajem alkohola, s time da je nakon učinjenog CT mozga nalaz pokazao krvarenje ispod paučinaste ovojnice, manja žarišta, nagnječenje velikog mozga te subduralno krvarenje uz mali mozak desno te je primljen u jedinicu intenzivnog liječenja, a tijekom boravka u bolnici utvrđen mu je razdor bubnjića uz oslabljeni sluh i šum u uhu, te polazeći od utvrđenja da je liječenje tužitelja završeno početkom srpnja 2017. te da se navedene ozljede mogu uzročno posljedično povezati sa spornim događajem, vještak je mišljenja da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta do tri dana nakon ozljede, bol srednjeg intenziteta kroz sedam dana, te bol slabijeg intenziteta 20 dana, da je pretrpio sekundarni strah jakog intenziteta kroz dva dana nakon događaja, te strah srednjeg intenziteta kroz 5 dana te strah slabog intenziteta kroz 30 dana, a sve zbog zabrinutosti oko ishoda liječenja razdora bubnjića te eventualnih pojava komplikacija na koje je upozoren, te da mu je zbog potrebe mirovanja i za vrijeme trpljenja glavobolja bila potrebna tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, te nabavljanja prehrambenih artikala 2 sata dnevno kroz 15 dana po otpustu iz bolnice.

Isto tako uzevši u obzir spol, bol i zanimanje tužitelja vještak je mišljenja da se kod tužitelja u svezi štetnog događaja radi o umanjuju opće životne aktivnosti zbog ozljede mozga oko 10%, zbog oštećenja sluha i osjeta mirisa isto oko 10%, pa da ukupno umanjenje opće životne aktivnosti iznosi 15% jer su posljedice ozljeđivanja takve da je nastalo oštećenje sluha i osjeta mirisa te glavobolje i smetnje sjećanja kao i slabije pamćenje, što je posljedica ozljede mozga. Kako se u medicinskoj dokumentaciji navodi kako je tužitelj bio u pod utjecajem alkohola kod spornog događa a u otpusno pismu odjela za kirurgiju se navodi da je tužitelj popio dosta alkohola, vještak ističe da bez obzira na te podatke i je li tužitelj bio pod utjecajem alkohola, isti nije mogao izbjeći ozljedu kakvu je zadobio u događaju 23. svibnja 2017., koji nalaz je sud u cijelosti prihvatio, zaključivši da je našao da obzirom na težinu ozljede koju je tužitelj navedene zgode zadobio, da mu je pravo osobnosti u toj mjeri povrijeđeno da ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

8. Kod toga je sud zaključio da obzirom na trajanje i jačanu bolova tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 800,00 EURA, da mu se za pretrpljeni strah odmjerava naknada od 2.500,00 EURA, obzirom da je po ocjeni suda tužitelj imao spoznaju o ugroženosti svog života i zdravlja, a kasnije i opravdani strah za posljedice ozljeđivanja i ishod liječenja, dok zbog umanjenja životne aktivnosti sud odmjerava tužitelju pravičnu novčanu naknadu od 2.300,00 EURA jer je isti u dobi od 45 godina i kroz duže vrijeme trpjet će posljedice ozljeđivanja a to su oštećenje sluha i gubitak osjeta mirisa, glavobolje, slabije pamćenje i smetnje sjećanja pa je tužitelju s osnova neimovinske štete dosuđen ukupni iznos od 5.600,00 EURA.

9. Kako je na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka utvrđeno da je tužitelju trebala tuđa pomoć i njega 15 dana 2 sata dnevno, a sud nalazi da je cijena sata nemedicinske pomoći 4 EURA, smatra da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 120,00 EURA, dok je odbijen s djelom zahtjeva za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, časti i ugleda s obrazloženjem da u štetnom događaju od 23. svibnja 2017. tužitelju nije bila povrijeđena čast niti ugled do te mjere da je kod tužitelja izazvala osobito jaku duševnu bol smatrajući stoga da tužitelj nema pravo na naknadu neimovinske štete po toj osnovi, a zakonsku zateznu kamata na dosuđenu štetu sud je odmjerio počevši od dana podnošenja tužbe 27. svibnja 2022. pa do isplate sve primjenom odredbe čl. 1103. navedenog Zakona o obveznim odnosima.

10. U žalbi tuženik smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pozivajući se pritom na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, i 70/19 – dalje: ZPP). Isto tako navodi da je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije proveo sve dokaze koji su bili nužni za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu obzirom da je na osnovu provedenih dokaza preuranjen zaključak suda da je tuženik nanio tužitelju sve navedene tjelesne ozljede, pogotovo samo od jednog udarca u glavu, a osim toga da se vještak nije izjasnio jesu li ozljede nastale od tog jedinog udarca ili su iste nastale od pada na stepeništu, a kako je tužitelj tom prilikom popio dosta alkohola, sigurno je da je zbog takvog stanja bio dekoncentriran i nepažljiv pa da postoji njegov doprinos u ozljeđivanju.

11. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da u istoj nije počinjena povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a obzirom da navedena presuda nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste dok su razlozi o odlučnim činjenica jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Nadalje, kako je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a tuženik je prema stanju spisa tijekom postupka predlagao da se kao dokaz provede uvid u navedeni kazneni predmet, što je sud učinio, te je predlagao svoje saslušanje u svrhu dokazivanja, a koji dokaz nije proveden iz razloga jer tuženik nije pristupio na ročište na kojem se taj dokaz trebao provesti, a nije opravdao svoj izostanak, pa cijeneći činjenicu da tek sad u žalbi tvrdi da postoji doprinos tužitelja u nastanku štete, iako je sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokaz, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti i da tijekom postupka uopće nije prigovarao nalazu i mišljenju medicinskog vještaka koji je jasno istaknuo da bez obzira na činjenicu da je tužitelj predmetne zgode bio pod utjecajem alkohola da isti nije mogao izbjeći ozljedu kakvu je zadobio u događaju od 23. svibnja 2017., neosnovani su prema mišljenju ovog suda žalbeni navodi tuženika kojima osporava zaključke da su ozljede koje je zadobio tužitelj isključivo posljedica protupravnog postupanja tuženika te da kod nastanka štete nije bilo doprinosa tužitelja.

13. Kako tuženik u žalbi uopće ne prigovara dosuđenoj visini štete, a ovaj sud smatra da je ista adekvatno odmjerena, kako u odnosu na neimovinsku štetu sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO), tako i u odnosu na imovinsku štete primjenom odredbe čl. 1095. ZOO-a u svezi s čl. 223. ZPP-a dok je zakonska zatezna kamata pravilno dosuđena sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilne zaključke prvostupanjskog suda kako u pogledu odgovornosti tuženika za nastalu štetu tako i u pogledu dosuđene visine, a koje prihvaća i ovaj sud.

14. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 358. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. i II. izreke te u dosuđujućem dijelu pod točkom IV. izreke u odnosu na odluku o troškovima postupka, cijeneći da tuženik u žalbi odluku o troškovima postupka uopće ne pobija, a da ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava kod odluke o troškovima postupka.

15. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom III. i IV. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

16. Trošak žalbe tuženiku i trošak odgovora na žalbu tužitelju se ne dosuđuju jer tuženik nije uspio s istom, dok trošak odgovora na žalbu tužitelja nije bio potreban sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

U Varaždinu 3. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun