Legislator Case Law & Legislation
Rev-1495/2012-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to insufficient case value and lack of significant legal issue.

Case Number Rev-1495/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the tenant's appeal against the eviction order as inadmissible. The tenant argued for a review based on incorrect application of substantive law, but the court found the case value to be only 50,000 kn, below the 200,000 kn threshold for monetary appeals. Furthermore, the appeal failed to identify a specific legal question of general importance required for non-monetary appeals.

Legislator headnote

AI generated

Article 382 of the Civil Procedure Act; Article 392 of the Civil Procedure Act: An appeal is inadmissible if the case value falls below the statutory threshold and the appellant fails to specify a legal issue of general importance.

Keywords

AI generated
civil procedure appeal case value threshold inadmissible appeal general legal importance eviction proceedings

Cited Legislation

AI generated
Article 382 of the Civil Procedure Act
Article 40 of the Civil Procedure Act
Article 392 of the Civil Procedure Act
Article 392.b of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1495/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. & p. u Z., protiv tuženice R. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1311/10-3 od 20. prosinca 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-731/06 od 17. prosinca 2009., u sjednici održanoj 5. listopada 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici iseljenje iz stana u Z. opisanog u izreci prvostupanjske presude, te joj je naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud uvaži reviziju, presude sudova nižeg stupnja preinači sukladno revizijskim navodima, podredno, da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn.

Budući se tužbeni zahtjev u ovom postupku ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je, u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a, vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi. Međutim tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora, niti je prvostupanjski sud utvrdio vrijednost predmeta spora do zaključenja glavne rasprave, pa se u ovom postupku smatra da vrijednost predmeta spora iznosi 50.000,00 kn, a temeljem odredbe iz čl. 40. st. 5. ZPP-a.

Iz navedenog, dakle, proizlazi da revizija tuženice nije dopuštena po vrijednosnom kriteriju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Međutim, u reviziji podnesenoj na temelju odredbe iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a). Dakle da bi revizijski sud uopće mogao odlučivati o reviziji podnesenoj na temelju odredbe iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revident u reviziji mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena. To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP-a propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena.

U predmetnoj reviziji tuženica se nije pozvala na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a niti je određeno naznačila pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju, odnosno zbog kojeg bi revizija bila dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a. Naprotiv, revizija se svodi na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja.

Zbog izloženih razloga revizija tuženice nije dopuštena niti pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a zbog čega je na temelju odredbe iz čl. 392. st. 1. ZPP-a i odredbe iz čl. 392.b st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. listopada 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.