Rev-2101/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2101/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja J. K. iz B., koga zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u B., protiv tužene A. K. iz B., koju zastupa punomoćnik dr. K. G., odvjetnik u B., radi utvrđenja prava vl. nekretnina, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 1. ožujka 1990. br. Gž-2695/89-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 1. ožujka 1990. br. P-1015/85- 46, u sjednici održanoj dana 3. listopada 1991.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom utvrđeno je da je tužitelj suvlasnik nekretnina upisanih u k.o. G. P. i T.. M. u 1/2 dijela, što je dužna tužena priznati i predati tužitelju njegov suvlasnički dio, te dozvoliti razvrgnuće ove suvlasničke zajednice nekretnina na načelima izvršnog postupka, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Žalbe obje parnične stranke odbio je drugostepeni sud.

Protiv drugostepene presude izjavila je pravovremeno reviziju tužena, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje niže-stepene presude ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

U pismenom odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija odbije.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio.

Revizija nije dopuštena.

Tužitelj je u tužbi tražio utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina u 2/3 4/6 dijela.

Tužena priznaje tužitelju samo 1/3 / 2/6 dijela suvlasništva nekretnina koje su stranke stekle u toku njihova braka (bračna tečevina).

Sudovi su, kako je navedeno, djelomično usvojili tužbeni zahtjev i utvrdili tužiteljevo pravo suvlasništva u

1/2 / 3/6 dijela. Odbijen je dakle dio tužiteljevog zahtjeva u 1/6 dijela i toliko,za taj dio suvlasništva, nije uspjela u sporu ni tužena (ona priznaje tužitelju 2/6 dijela, a dosuđeno mu je 3/6 dijela).

Revizija tuženih, ide dakle protiv dijela odluke sudova kojim je tužitelju priznato pravo suvlasništva preko 2/6 / 1/3 dijela do 3/6 / 1/2 dijela, koliko mu je priznato. Tužitelj je u tužbi, koja je podnesena 30. rujna 1985. godine označio vrijednost predmeta spora na iznos od 200.000 pr. dinara.

Predmet spora bilo je 2/3 / 4/6 dijela nekretnina, koliko je tužitelj tražio utvrđenje prava vlasništva, diobu i predaju.

Kako tužena revizijom napada odluku preko 2/6 dijela - koliko priznaje tužitelj - do 3/6 dijela nekretnina

- koliko mu je priznato, to je predmet revizije 1/6 dijela spornih nekretnina.

Ako je vrijednost spora za 4/6 dijela - 200.000 pr. dinara, onda je vrijednost spora za 1/6 dijela - 50.000 pr. dinara.

Kada je pokrenut parnični postupak,revizija je za ovu vrstu sporova bila dopuštena, ako je vrijednost predmeta spora prelazila iznos od 50.000 pr. dinara (čl. 1. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o parničnom postupku - "Sl. list SFRJ" br. 69/82 i čl. 382. st. 2. Zakona p parničnom postupku).

Sporni dio odluke, koji se napada revizijom, ne prelazi iznos od 50.000 pr. dinara, pa za to revizija tužene nije dopuštena zbog čega ju je trebalo odbaciti i na osnovi čl. 392. ZPP-a riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 3. listopada 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.