Kzz-27/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz-27/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E SUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. D. Š. zbog kaz. djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru od 21. travnja 2000. br. K-374/99, u sjednici održanoj 16. studenoga 2000. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru od 21. travnja 2000. br. K-374/99, D. Š. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca zbog produljenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ.

Protiv te presude i sudskog postupka koji je prethodio njenom donošenju, državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona na štetu osuđenika i predložio da se ta povreda utvrdi i pobijana presuda ukine.

Zahtjev nije osnovan.

U zahtjevu se navodi da optuženik, koji se nalazio u pritvoru, nije imao branitelja na glavnoj raspravi, pa da je na taj način povrijeđena odredba čl. 65. st. 2. ZKP, a da je ostvarena i bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 3. ZKP. Za postojanje te povrede da je irelevantna činjenica što pritvor protiv optuženika nije određen u ovom predmetu, nego u drugom kaznenom postupku koji je istodobno vođen, već da je odlučno to što se je on nalazio u pritvoru, jer da je smisao i svrha odredbe čl. 65. st. 2. ZKP da se osigura formalna obrana "zbog specifične situacije okrivljenika koji se ne brani sa slobode".

Međutim, niti je sudskim postupkom koji je prethodio donošenju pobijane pravomoćne presude povrijeđen zakon u odredbi čl. 65. st. 2. ZKP niti je tom presudom počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 3. ZKP.

Naime, iz spisa predmeta proizlazi, što nije ni sporno, da protiv okrivljenika nije bio određen pritvor u ovom konkretnom postupku, pa onda, u tom istom postupku, suprotno stanovištu državnog odvjetnika, okrivljenik nije morao imati branitelja, budući da se ne radi o situacijama predviđenim u odredbi čl. 65. st. 1. ZKP.

Jer, smisao i svrha odredbe čl. 65. st. 2. ZKP jest u tome da okrivljenik protiv kojega je određen pritvor ima branitelja upravo zbog te same mjere pritvora, kao najteže mjere, kojom se osigurava njegova nazočnost, kako bi imao kod toga odgovarajuću stručnu pomoć. Da je to tako, proizlazi iz same zakonske odredbe, prema kojoj okrivljenik mora imati branitelja "za vrijeme dok pritvor traje".

Kako, dakle, pritvor protiv okrivljenika nije određen u konkretnom predmetu, a ne radi se o bilo kojem slučaju predviđenom u odredbama čl. 65. st. 1, 3. i 4. ZKP, to obrana nije obvezatna, pa kako ni sam okrivljenik nije izabrao branitelja, već je po upozorenju na to pravo izjavio da će se braniti sam, da "branitelja neće angažirati" (l. 137), to je Općinski sud u Zadru pravilno i zakonito postupio kada je održao glavnu raspravu na kojoj je i donijeta pobijana presuda.

Stoga ni pobijanom presudom nije ostvarena bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 3. ZKP.

Iz izloženih razloga je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 421. ZKP.

U Zagrebu, 16. studenoga 2000. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.