Rev-x-642/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev x 642/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja V. G. i II. tužiteljice V. G. , oboje iz S., oboje zastupani po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u S., protiv tuženika A. K., sina M. iz P.-G., zastupanog po punomoćniku Ž. G., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-767/12 od 29. studenoga 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj I P-2026/02 od 20. prosinca 2011., u sjednici održanoj 18. prosinca 2013.

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ I. Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužitelju V. G. na ime naknade nematerijalne štete iznos od 34.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 20. prosinca 2011. godine do isplate po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.

Za više traženo u visini 25.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2011. godine do isplate, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

na ime naknade

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužitelju V. G.

materijalne štete iznos od 1.410,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 20. prosinca 2011. godine do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.

Za više traženo u visini od 3.590,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2011. godine do isplate, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice V. G. koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici V. G. na ime naknade nematerijalne štete – povrede prava osobnosti ukupan iznos od 15.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. prosinca 2011. godine do isplate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena pa do isplate.“

IV. Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužitelju V. G. iznos od 10.062,85 kuna na ime troškova postupka.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove u postupku naknade nematerijalne štete tužitelja I. I. G., koji je prethodio rješenjem o obustavi.“

Prvostupanjskim rješenjem obustavljen je postupak u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja I. I. G., te je odbačen prijedlog tužitelja za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen, tuženik je pravodobno podnio reviziju, navodeći da istu podnosi temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 - dalje: ZPP), jer odluka u konkretnom sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice iz toč. 2., ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se u praksi očekivati da bi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba. Dodaje da istu presudu pobija zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku, te predmet vrati na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (tzv. redovnu reviziju), ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi:

čujući u

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlu pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem;

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, potrebno je da revizija sadrži sljedeća tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

U konkretnom slučaju revident nije naznačio određeno pravno pitanje, a isto tako nije naveo razloge zašto bi bilo koje pitanje s kojim su se bavili nižestupanjski sudovi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, već je samo iznio svoja utvrđenja na temelju kojih je zaključio da je drugostupanjski sud donio nepravilnu odluku.

Kako predmetna revizija ne sadrži pravno pitanje ni razloge zbog kojih se smatra da je takvo pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ista ne sadrži elemente iz odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, koje je revident bio dužan navesti kako bi se ocijenila dopuštenost revizije.

Stoga je valjalo istu odbaciti kao nedopuštenu i na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 18. prosinca 2013.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.