P-227/2016-12 · Općinski sud u Čakovcu

Broj: 16. P-227/16-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ČAKOVCU

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sucu Sandri Oletić, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja Ž.B. iz Čk, zastupanog po punomoćniku D.K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. i Š. iz Č, protiv I. tuženice A.B. iz Č. i II. tuženice V. V. iz Č, zastupanih po punomoćnicima I. P., T. K., N.K. i M.V., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda P-.K.-K.-V. iz Č, radi poništenja nasljedničke izjave, nakon dovršene glavne rasprave dana 03. veljače 2017.g. u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja, te tuženice i punomoćnika tuženice, dana 16. veljače 2017.g.

p r e s u d i o j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Poništava se nasljednička izjava koju je tužitelj Ž.B. iz Č., dao pred javnim bilježnikom M. I. iz Č., na ostavinskoj raspravi 01. lipnja 2016. godine u postupku O-660/16, a kojom nasljedničkom izjavom se odrekao nasljedstva na ostavinskoj imovini iza ostavitelja S. B. iz Č.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope HNB uvećane za 5 (pet) postotnih poena poćam od dana presuđenja pa do isplate."

II/ Nalaže se tužitelju da tuženicama naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

U tužbi, podnijetoj protiv tuženica, radi poništenja nasljedničke izjave, tužitelj navodi da je on zajedno sa I. i II. tuženicom zakonski nasljednik iza pokojnog S. B. iz Č., da rješenjem o nasljeđivanju kojeg je donio javni bilježnik I. M. iz Č., broj: O-660/16-7, od 01. lipnja 2016.g. utvrđena je ostavinska imovina, te je temeljem Zakona, sporazuma i danih izjava raspoređena nasljednicima, ovdje I. i II. tuženici, a da tužitelj se odrekao nasljedstva koje mu pripada temeljem zakona jer je bio doveden u zabludu, u zabludu je bio doveden time što javni bilježnik nije pravilno utvrdio što sve čini imovinu ostavitelja, te da tako je javni bilježnik utvrdio da pokretnine ostavitelja "čine novčana sredstva u neutvrđenom iznosu na računu kod P.B.Z. d.d., broj računa HR1623400093110148674", i da takvim utvrđenjem tužitelj je bio doveden u zabludu jer nije znao što točno čini imovinu ostavitelja.

Tužitelj navodi da čl. 174. Zakona o nasljeđivanju između ostalog propisano je da se u ostavinskom postupku utvrđuje što čini ostaviteljevu ostavinu, da dakle, cilj ostavinskog postupka je da se utvrdi što čini imovinu ostavitelja, a što u ovom slučaju nije utvrđeno, već je javni bilježnik kao imovinu ostavitelja utvrdio pokretnine – novčana sredstva u neutvrđenom iznosu, odnosno utvrdio je nešto neutvrđenim, uz daljnje navode da nasljedno pravo je imovinsko pravo kojim stranke mogu disponirati, te se na takve dispozicije stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima o manama volje, a među koje ulazi i zabluda, zbog čega i Zakon o nasljeđivanju propisuje u čl. 135. st.

2. da nasljednik može izjavu o odricanju od nasljedstva pobijati po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje, a da čl. 280. ZOO-a propisano je da je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, a strana koja je zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor, te da tužitelj se nalazio u bitnoj zabludi koja se odnosila na objekt ugovora, jer nije znao koliki iznos novaca može naslijediti, obzirom da predmet nasljeđivanja nije utvrđen u skladu sa čl. 174. Zakona o nasljeđivanju. Zbog navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se poništava nasljednička izjava koju je tužitelj Ž.B. iz Č. dao pred javnim bilježnikom M. I. iz Č., na ostavinskoj raspravi 01. lipnja 2016. godine u postupku O-660/16, a kojom nasljedničkom izjavom se odrekao nasljedstva na ostavinskoj imovini iza ostavitelja S.B. iz Č., te nalaže tuženicima da tužitelju naknade trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope HNB uvećane za 5 (pet) postotnih poena poćam od dana presuđenja pa do isplate.

I. tuženica u danom odgovoru na tužbu navodi da dana 1.6.2016. održana je ostavinska rasprava iza njenog pokojnog supruga S.B. koji je umro 10.4.2016. i javni bilježnik je donio rješenje o nasljeđivanju. U vezi navoda tužitelja iz tužbe da on nije znao koju ostavinsku imovinu je ostavio njegov otac odnosno koji novčani iznos je bio na računu njenog pokojnog supruga te da je zbog toga doveden u zabludu, I. tuženica napominje da je na raspravi utvrđena sva ostavinska imovina njenog pokojnog supruga, da njen sin Ž.B. je kao nasljednik uz nju i njenu kćerku V.V. bio nazočan na ostavinskoj raspravi te je bio upoznat s ostavinskom imovinom koje je njegov pokojni otac bio vlasnik u trenutku svoje smrti, znači sva imovina je utvrđena na ostavinskoj raspravi, i da što se tiče spornog računa njen sin Ž.B. je znao da na tom računu nema nikakvih sredstava osim nekoliko kuna što se vidi iz potvrde P.B.Z. d.d. koju prilaže ovom odgovoru. I. tuženica dalje navodi da u postupku je utvrđena sva ostavinska imovina no nije bilo potrebno tražiti procjenu iznosa na računu jer su svi nasljednici znali da na računu ima par kuna, te bi eventualnim izračunavanjem iznosa i pripadajućih kamata troškovi procjene bili nekoliko desetaka puta veći nego što je iznos na računu pa se postavlja pitanje da li bi njen sin dao drugačiju izjavu da je izvršena procjena odnosno da su se izračunale kamate od nekoliko lipa, te da dakle vrlo dobro je znao da na računu nema značajnijih sredstava iz čega jasno proizlazi da nije doveden u nikakvu zabludu pa je radi toga i dao svoju nasljedničku izjavu o odricanju, a da svojom tužbom on zapravo pogrešno traži procjenu imovine što je nebitno budući da je sva imovina u postupku utvrđena i za svu tu imovinu je on znao.

II. tuženica u danom odgovoru na tužbu navodi da njen pokojni otac S. B. umro je 10.04.2016.g. a dana 1.6.2016.g. održana je ostavinska rasprava i doneseno je Rješenje o nasljeđivanju, da njen brat Ž.B. je kao nasljednik, uz nju i njenu majku bio nazočan na ostavinskoj raspravi te je bio upoznat sa svom ostavinskom imovinom koje je njegov pokojni otac bio vlasnik u trenutku smrti, dakle sva ta imovina je i utvrđena na ostavinskoj raspravi: Nekretnine: upis. u z.k. ul. br. 4324 k.o. 302813, Č., čest. br. 468/2/1/11 kuća, dvor i livada od 375 čhv u 1/2 dijela, upis. u z.k. ul. br. 1007 k.o. 303534, S., čest. br. 299/2 kuća i dvor domaćina od 129 čhv u 1/5 dijela, upis. u z.k. ul. br. 936 k.o. 303534, S., čest. br. 299/3 oranica domaćina od 228 čhv u 1/5 dijela;

Pokretnine: novčana sredstva u neutvrđenom iznosu na računu otvorenom kod P.B.Z. d.d., broj računa HR1623400093110148674, a pošto je njen brat podnio tužbu, to je njena majka podnijela izvadak iz iste banke na kojem stoji da novčanih sredstava nije bilo (izvadak od 2015-2016. do dana očeve smrti u prilogu); M1- osobni automobil, marka Š., tip F., model 1,9 D GLX COMBI, boja CRVENA - S EFEKTOM, broj šasije TMBEHH654V072928, oblik karoserije ZATVORENI, proizvođač Š. A., drž. proizv. Č., u prometu od 1996., snaga motora u Kw 47, rad obujam motora u cm3 1896, reg. oznaka Č.;

Tražbina: zaostatak doplatka za pomoć i njegu koju je njen otac primao od CSS Č. temeljem Rješenja, Klasa: UP/I-551-06/13-04/71, Urbroj: 2109-14-04/17-13-6 od dana 21. travnja 2013. god., te preplata s osnova dopunskog zdravstvenog osiguranja po polici br. 9858365 u iznosu od 198,68 kn, od HZZO koje nije imalo pravo dobiti. II. tuženica dalje navodi da nakon što je uredno pročitana ostavinska rasprava njenog oca, njen brat se odrekao nasljedstva od nekretnine upis. u z.k. ul. br. 4324 k.o. 302813, Č., čest. br. 468/2/1/11 kuća, dvor i livada od 375 čhv odnosno svog nasljednog dijela u korist svoje majke, a nasljednog dijela nekretnine upis. u z.k. ul. br. 1007 k.o. 303534, S., čest. br. 299/2 kuća i dvor domaćina od 129 čhv u njenu korist, a da osobnog automobila Š.

– F., gore navedene šasije i god. proizvodnje, odrekli su se i majka i njen brat u njenu korist, jer naime, taj automobil je njen pokojni otac njoj darivao, te ga je ona i održavala i registrirala ona odbijajući da čine prijenos jer je smatrala da to nije potrebno. Navodi i da njen brat B. Ž., je jako dobro bio upoznat sa ostavinskom imovinom, te da kako je bilo sve uredovno na raspravi pročitano, oni su se svi izjasnili tko se prihvaća nasljedstva, a tko ne, da bila je pauza od 10 min te su sve troje nasljednika vratili se kako bi potpisali zapisnik, te da nakon toga gosp. zapisničarka glasno i jasno još jednom pročitala prije negoli su potpisali zapisnik, da složili su se i svo troje potpisali, i da odrekli su se prava na prigovor, smatrajući da je sve kristalno jasno, te prigovor nema mjesta u njihovoj ostavinskoj raspravi, te tog dana je rješenje bilo i pravomoćno. Zaključno ističe da njen brat je punoljetan, zdrav, i nije gluh niti mentalno zaostao kako bi mogao nakon jedne normalne i zdrave rasprave i dogovora reći da je zaveden, ili doveden u zabludu, te II. tuženica smatra da su tu drugi čimbenici posrijedi koji nemaju nikakve pravne osnove s ostavinskom raspravom.

Tužitelj je ostao kod podnijete tužbe i tužbenog zahtjeva, i osobito tvrdnje da mu imovina ostavitelja nije bila poznata. Naknadno, u tijeku glavne rasprave tužitelj navodi da on i nadalje smatra da je bio u bitnoj zabludi o objektu ugovora jer u trenutku očitovanja volje nije znao što čini svu ostavinsku imovinu ostavitelja, odnosno da li postoje ili ne postoje kakvi tereti na imovini, a niti je imao mogućnost taj podatak provjeriti, jer banka te podatke dostavlja samo na traženje suda, javnog bilježnika ili tek dok su utvrđeni nasljednici, a da osim toga, tužitelj je na ostavinsku raspravu bio pozvan putem I. tuženice na način da ga je I. tuženica pola sata neposredno prije održavanja ročišta kod javnog bilježnika obavijestila da će se održati ročište, a I. tuženicu je o ročištu telefonom obavijestio javni bilježnik nekoliko dana prije održavanja ročišta, i da u tom kratkom vremenskom razdoblju tužitelj se nije uspio snaći, a niti angažirati punomoćnika, da tužitelj je smatrao da na predmetnom računu ostavitelja ne postoje sredstva već dugovi odnosno negativan saldo, pa se radi toga odrekao nasljedstva, odnosno da je znao da postoje sredstva, a ne dugovi, ne bi se odrekao nasljedstva, te da obzirom da nasljednik odgovora za dugove ostavitelja, za njegovo očitovanje volje od bitnog je značaja podatak koja prava ali i koje obveze ulaze u ostavinsku imovinsku masu tj. da li je imovina ostavitelja opterećena ili ne, a u ovom slučaju tužitelj u trenutku davanja nasljedničke izjave o navedenom nije imao nikakvu predodžbu, a niti ju je mogao imati. Navodi da stoga, kako je već navedeno u tužbi, zbog toga što javni bilježnik, a koji je povjerenik suda, morao utvrditi što sve čini imovinu ostavitelja, a što je zadatak ostavinskog postupka, tužitelj je u bitnoj i neispričivoj zabludi dao izjavu o odricanju od nasljedstva.

Tuženice su ostale kod danih odgovora na tužbu. Dodatno ukazuju da čak kad bi i tužitelj dokazao kakvu zabludu, s obzirom na iznos od 2 kune koji je bio na računu u trenutku smrti ostavitelja, nikako se ne može raditi o bitnoj zabludu kako to propisuje čl. 280. ZOO-a, a da isto tako, ne može se raditi o neispričivoj zabludi kako to tužitelj tvrdi, budući je na ostavinskoj raspravi za slučaj potrebe tužitelj mogao zatražiti da se od banke pribavi podatak o iznosu novčanih sredstava po spornom računu, kao i da ako već tvrdi da je bio u zabludi samo u pogledu iznosa novčanih sredstva, tužitelj nikako nema pravo pobijati cjelokupno ostavinsko rješenje već bi to mogao samo u pogledu dijela rješenja kojim se nasljednicima raspoređuju sredstva po tom računu.

Tužitelj ustraje da je bio doveden u zabludu time što nije znao što sve čini imovinu ostavitelja sve zato jer Javni bilježnik nije utvrdio što sve čini imovinu ostavitelja, da tužitelj je pravno neuka stranka, na ostavinskoj raspravi nije imao punomoćnika, nije znao kojim se pravni sredstvima može služiti, a Javni ga bilježnik na to nije upozorio.

U dokaznom postupku izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu: presliku rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika I. M. iz Č., kao povjerenika OS Č, broj O-660/16-7, UPP/OS-69/16 od 01. lipnja 2016.g. (listovi br. 4-6 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz odgovore na tužbu: Prometi za žiro račun u kunama HR1623400093110148674 – S.B. od 14.11.2016.g. (list br. 10 i list br. 14 spisa), na prijedlog tužitelja pribavljenu Obavijest P.B. Z. d.d. Z. od 09.01.2017.g. o stanju žiro računa u kunama HR1623400093110148674 (list br. 18 spisa), i u priključeni ostavinski spis predmeta iza pokojnog B.S. broj O-660/16, te je provedeno saslušanje stranaka tj. tužitelja te I. tuženice i II. tuženice u svrhu dokazivanja.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Tužitelj tužbom i tužbenim zahtjevom u ovom predmetu traži poništenje nasljedničke izjave dane u ostavinskom postupku vođenom kod Javnog bilježnika I. M. iz Č., u predmetu ovog suda broj O-660/16, kojom se nasljedničkom izjavom tužitelj odrekao prava na nasljedstvo ostavinske imovine iza pokojnog oca S.B..

Prema odredbama članka 135. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15. – dalje: ZN), izjava o odricanju od nasljedstva ili o prihvatu nasljedstva ne može se opozvati (st. 1.), već nasljednik može nasljedničku izjavu pobijati po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje, dakle, prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO), i to temeljem odredbi članaka 330. do 335. ZOO-a u svezi sa odredbama članaka 279. do 285. ZOO-a, tražiti poništenje nasljedničke izjave ako je ona izazvana prisilom ili prijetnjom, ili je dana zbog prijevare ili u zabludi.

Stoga pitanje zablude, na koju se poziva tužitelj kao na razlog poništenja svoje izjave o odricanju od nasljedstva, valja raspraviti u smislu odredbe članka 280. ZOO-a. Navedenom odredbom članka 280. ZOO-a propisano je da zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor (st. 1.), te strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude (st. 2.). Prema sudskoj praksi zabluda je pogrešna predodžba o postojanju ili nepostojanju neke činjenice koja je odlučna za sklapanje nekog ugovora, odnosno za bitnost zablude odlučna je činjenica da ugovorna strana koja se poziva na zabludu ne bi inače sklopila ugovor odnosnog sadržaja.

Uvidom u ostavinski spis predmeta ovog suda broj O-660/16 iza pokojnog S. B., sud utvrđuje da je ostavinska rasprava iza istog vođena kod Javnog bilježnika I. M. iz Č., kao povjerenika ovog suda, u kojem je ostavinskom postupku na ročištu za ostavinsku raspravu održanom dana 01. lipnja 2016.g. utvrđeno da su na nasljedstvo temeljem zakona iza pokojnog ostavitelja S.B. pozvani supruga A.B., ovdje I. tuženica, sin Ž.B., ovdje tužitelj, i kći V. V., ovdje II. tuženica, da pokojni S.B. nije ostavio oporuku, te na temelju izjava nasljednika i z.k. podataka utvrđena ostavinska imovina navedenog ostavitelja, koju čine nekretnine upis. u z.k. ul. br. 4324 k.o. 302813, Č., čest. br. 468/2/1/11 kuća, dvor i livada od 375 čhv, u 1/2 dijela, upis. u z.k. ul. br. 1007 k.o. 303534, S., čest. br. 299/2 kuća i dvor domaćina od 129 čhv, u 1/5 dijela, upis. u z.k. ul. br. 936 k.o. 303534, S., čest. br. 299/3 oranica domaćina od 228 čhv, u 1/5 dijela, zatim pokretnine: novčana sredstva u neutvrđenom iznosu na računu otvorenom kod P.B.Z. d.d., broj računa HR1623400093110148674;

M1- osobni automobil, marka Š., tip F., model 1,9 D GLX COMBI, boja CRVENA - S EFEKTOM, broj šasije TMBEHH654V072928, oblik karoserije ZATVOREN, proizvođač Š. A., drž. proizv. Č., u prometu od 1996., snaga mot. u Kw 47, rad. obujam motora u cm3 1896, reg. oznaka Č, te tražbine: zaostatak doplatka za pomoć i njegu koji je pokojni primao od CSS Č. temeljem Rješenja, Klasa: UP/I-551-06/13-04/71, Urbroj: 2109-14-04/17-13-6 od dana 21. travnja 2013. god., i preplata s osnova dopunskog zdravstvenog osiguranja po polici br. 9858365 u iznosu od 198,68 kn, od HZZO, te u nazočnosti svih prednje navedenih zakonskih nasljednika, ovdje parničnih stranaka, utvrđeno da druge imovine nema.

Nakon toga, poučeni u smislu Zakona o nasljeđivanju, nasljednici su dali slijedeće nasljedničke izjave: Ž.B., sin ostavitelja /ovdje tužitelj/ da se odriče nasljedstva koje mu pripada temeljem zakona, a A.B., supruga ostavitelja, i V. V., kći ostavitelja /ovdje tuženice/ da se prihvaćaju nasljedstva koje im pripada temeljem zakona i međusobnog sporazuma o diobi ostavinske imovine. Nakon provedenog ostavinskog postupka, rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika I. M. iz Č., kao povjerenika OS Č, broj O-660/16-7, UPP/OS-69/16 od 01. lipnja 2016.g., preslika kojeg je uložena u spis ovog predmeta na listovima br. 4-6, nasljednicima pokojnog ostavitelja S. B. proglašene su temeljem Zakona, sporazuma i danih izjava, tako da ostavinska imovina nekretnine upis. u z.k. ul. br. 4324 k.o. 302813, Č., čest. br. 468/2/1/11 kuća, dvor i livada od 375 čhv, u 1/2 dijela, pripadne A.B., supruzi ostavitelja /ovdje I. tuženici/ u 2/3 dijela, i V.

V. , kćeri ostavitelja /ovdje II. tuženici/ u 1/3 dijela, da nekretnine upis. u z.k. ul. br. 1007 k.o. 303534, S., čest. br. 299/2 kuća i dvor domaćina od 129 čhv, u 1/5 dijela, i u z.k. ul. br. 936 k.o. 303534, S., čest. br. 299/3 oranica domaćina od 228 čhv, u 1/5 dijela, te pokretnina: M1- osobni automobil, marka Š., tip F., model 1,9 D GLX COMBI, boja CRVENA - S EFEKTOM, broj šasije TMBEHH654V072928, oblik karoserije ZATVOREN, proizvođač Š. A. , drž. proizv. Č., u prometu od 1996., snaga mot. u Kw 47, rad. obujam motora u cm3 1896, reg. oznaka Č. pripadnu V.

V., kćeri ostavitelja /ovdje II. tuženici/ u 1/1 dijela, a da pokretnine: novčana sredstva u neutvrđenom iznosu na računu otvorenom kod P.B.Z. d.d., broj računa HR1623400093110148674, te tražbine: zaostatak doplatka za pomoć i njegu koji je pokojni primao od CSS Č. temeljem Rješenja, Klasa: UP/I-551-06/13-04/71, Urbroj: 2109- 14-04/17-13-6 od dana 21. travnja 2013. god., i preplata s osnova dopunskog zdravstvenog osiguranja po polici br. 9858365 u iznosu od 198,68 kn, od HZZO, pripadnu A.B., supruzi ostavitelja /ovdje I. tuženici/ u 1/1 dijela.

Prema činjeničnim navodima iz tužbe, na kojima tužitelj temelji u tužbi postavljeni tužbeni zahtjev za poništenje dane nasljedničke izjave o odricanju od nasljedstva zbog bitne zablude kao mane volje, tužitelj se poziva na bitnu zabludu koja se odnosila na objekt ugovora, tj. sastav ostavinske imovine pokojnog ostavitelja, u koju je zabludu doveden time što nije pravilno utvrđeno što sve čini imovinu ostavitelja, odnosno što zbog utvrđenja javnog bilježnika da pokretnine ostavitelja "čine novčana sredstva u neutvrđenom iznosu na računu otvorenom kod PBZ d.d., broj računa HR1623400093110148674", nije znao koliki iznos novaca može naslijediti.

Kako je ranije izneseno, u tijeku glavne rasprave, a nakon što je na prijedlog tužitelja pribavljena Obavijest PBZ d.d. Z. o stanju navedenog žiro računa pokojnog ostavitelja, od 09.01.2017.g., uložena na listu br. 18 spisa, a iz koje je razvidno da je stanje po tom računu na dan smrti pokojnog ostavitelja 10. travnja 2016.g. iznosilo 2,01 kuna, tužitelj tvrdi da se zabluda očituje u tome što je smatrao da na navedenom računu ne postoje sredstva već dugovi odnosno negativan saldo pa da se radi toga odrekao nasljedstva.

Iz danog iskaza tužitelja saslušanog u svojstvu stranke u svrhu dokazivanja proizlazi da razlog njegove tužbe je nepoštenje i neljudskost, da je na ostavinskoj raspravi javni bilježnik pročitao sve to, njegova službenica pročitala je cijelu ostavinsku imovinu pokojnog oca, osim novaca, da za novac niti za mamin niti za tatin nisu znali, da javni bilježnik nije kao ostavinsku imovinu utvrdio novčana sredstva na računu njegove majke, ovdje I. tuženice, a koja su novčana sredstva prema navodima iz iskaza tužitelja ostvarena prodajom vikendice na Viru kao zajedničke imovine oca i majke, za iznos od 70.000,00 eura, te dalje iskazao da on tuži zbog tih novaca, jer on i sestra nisu od tih novaca dobili ništa, a da novce od prodaje te vikendice na Viru tamo kod bilježnika nije spomenuo jer su čekali da dobiju novac, on i sestra, da čekali su da bude javni bilježnik rekao da mama ima toliko novaca, a otac toliko novaca na računu, a bilježnik niti je to spomenuo, a na pitanje zašto onda tamo kod bilježnika nije zatražio da se to raspravi, iskazao je da tam su im deli papire, pitali ih da li se slažu, rekli su da se slažu, tak je potpisao za auto kaj je dao sestri, i mami za nekretninu za kuću u Č., i za te pelene, jer 500,00 kuna je mjesečno dobivao od osiguranja, i tu kuću u S.

Nedvojbeno je da u tijeku ostavinskog postupka provedenog po Javnom bilježniku nije utvrđen iznos novčanih sredstava po prednje navedenom računu pokojnog ostavitelja S. B. otvorenom kod PBZ d.d., no prema navodima i danim iskazima tuženica u tijeku ostavinskog postupka svim je zakonskim nasljednicima, pa tako i ovdje tužitelju, kao sinu i zakonskom nasljedniku pokojnog ostavitelja, bilo poznato da na navedenom računu nema novčanih sredstava.

Obzirom na nedvojbenu činjenicu da je stanje po predmetnom računu pokojnog ostavitelja na dan njegove smrti 10. travnja 2016.g. iznosilo 2,01 kuna, kako je to razvidno iz dokaza podnesenog po tuženicama uz odgovore na tužbu - Prometi za žiro račun u kunama HR1623400093110148674 – S.B. od 14.11.2016.g. (list br. 10 i list br. 14 spisa), te iz Obavijesti PBZ d.d. Z. od 09.01.2017.g. o stanju žiro računa u kunama HR1623400093110148674 (list br. 18 spisa), a vjerodostojnosti kojih dokaza tužitelj ne prigovora, kao i na činjenicu da tužitelj, a kako to proizlazi iz sadržaja zapisnika sa ročišta za ostavinsku raspravu održanog dana 01. lipnja 2016.g., kao i iz danih iskaza svih parničnih stranaka, iako tvrdi da obzirom na kratko razdoblje od trenutka od kojeg je od strane majke obaviješten o tom ročištu do dana ročišta nije imao dovoljno vremena pripremiti se, a ukoliko mu je doista trebalo vrijeme za pripremu, nije zatražio da se ročište za ostavinsku raspravu odgodi odnosno zakaže daljnje ročište za ostavinsku raspravu, a niti je tužitelj na tom ročištu, kojem je bio nazočan, zatražio da se prije zaključenja ostavinske rasprave provjeri stanje navedenog računa pokojnog ostavitelja kod PBZ d.d. tj. utvrdi iznos novčanih sredstava po istom, sud iz opisanog postupanja tužitelja zaključuje da mu je očito bilo poznato da na navedenom računu pokojnog ostavitelja nije bilo novčanih sredstava koja bi on bio zainteresiran naslijediti.

Ukoliko pak to i nije znao, uzimajući u obzir da se radi o novčanim sredstvima u iznosu od samo 2,01 kuna, saznanje o tome da mu je kao jednome od troje zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda, pripadalo pravo na nasljedstvo trećine toga iznosa od 2,01 kuna, po mišljenju ovog suda nije moglo biti od utjecaja na davanje drugačije nasljedničke izjave tj. odvratiti tužitelja od davanja nasljedničke izjave o odricanju od nasljedstva, dok je što se tiče ostale utvrđene ostavinske imovine pokojnog ostavitelja tužitelj svojim iskazom potvrdio da se on složio da ta ostala ostavinska imovina pripadne njegovoj majci i sestri, ovdje tuženicama.

Naknadno izneseni navodi tužitelja o tome da je on glede stanja na predmetnom računu pokojnog ostavitelja smatrao da se radi o dugovima i da je zbog toga dao nasljedničku izjavu o odricanju od nasljedstva, nisu relevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, obzirom su isti izneseni nakon zaključenja prethodnog postupka, te na ovim navodima tužitelj ne može temeljiti osnovanost svog tužbenog zahtjeva.

Nadalje, iz provedenih dokaza, i to također sadržaja prednje spomenutog zapisnika sa održanog ročišta ostavinske rasprave, te danih iskaza parničnih stranaka, razvidno je da tužitelj tijekom ostavinske rasprave utvrđenom sastavu ostavinske imovine pokojnog ostavitelja ni na koji način nije prigovorio, te nije ni spomenuo da bi ikakav novac od prodaje vikendice na V. predstavljao ostavinsku imovinu pokojnog ostavitelja, a niti je na tome utemeljio svoj tužbeni zahtjev u ovom postupku, već je to prvi puta iznio tek u svom iskazu, isto ne može predstavljati ostvarenje bitne zablude o sastavu ostavinske imovine u dijelu koji se odnosi na novčana sredstva pokojnog ostavitelja koja je isti imao na dan svoje smrti. Na osnovu svega iznesenog, sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao postojanje bitne zablude na koju se poziva u tužbi, a time niti osnovanost svog tužbenog zahtjeva za poništenje dane nasljedničke izjave o odricanju od nasljedstva, slijedom čega je odlučeno kao izreci.

O naknadi troškova postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 1. u svezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 57/11., 25/13. i 89/14.), te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15 - dalje: Tarifa).

Tuženicama su priznati troškovi zastupanja na ročištu dana 03.02.2017.g. u iznosu od 1.100,00 kuna (Tbr. 9. t.1. i Tbr. 36. Tarife), zastupanja na ročištu dana 16.02.2017.g. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9. t.3. Tarife), te poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25%, na iznos od ukupno 1.600,00 kuna, u iznosu od 400,00 kuna (Tbr. 42. Tarife), odnosno sveukupno 2.000,00 kuna, dok im nije priznat traženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, iz razloga što im trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu nije nastao. U Čakovcu, 16. veljače 2017. godine

S U D A C:

Sandra Oletić v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

O tom obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženice po pun.