Rev-3738/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3738/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. H. iz J., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik G. J., odvjetnik u O., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra O. iz O., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-780/2018-2 od 26. rujna 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj 11 Pr- 222/2018-8 od 18. srpnja 2018., u sjednici održanoj 17. prosinca 2019.

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo tužiteljici isplatiti razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 15.841,89 kn bruto te joj naknaditi troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom pobliže određenom izrekom presude.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troška postupka, odnosno da je ukine i predmet vrati na ponovljeni postupak.

U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 15.841,89 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, a koje se potraživanje tužiteljica temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da joj tuženik u razdoblju od rujna 2013. do ožujka 2018., nije na prekovremene sate plaćao dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta, dodatak za staž u zdravstvu, posljedično čemu je i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, odnosno naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, isplatio u umanjenom iznosu.

Uz obrazloženje

- da tužiteljica ima pravo

"- na uvećanje plaće za otežane uvjete rada koje joj pripada za svaki sat kada je radila u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate, a ovo na temelju odredbi članka 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13.), te na odredbi članka 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14. i 127/17.), koje zakonske odredbe reguliraju pravo na povećanu plaću, te na odredbi članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13), kojim je utvrđeno pravo radnika na dodatak na plaću za otežane uvjete rada na način da se osnovna plaća uvećava za određeni postotak;

- na uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenta i to za sve efektivno odrađene sate, time da je odredbama članka 57. KU 143/13 utvrđeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi medicinskoj sestri se osnovna plaća uvećava za 25%,

- na dodatak za staž u zdravstvu od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015., jer je u tom razdoblju tužiteljica imala između 20 i 29 godina radnog staža u zdravstvu, a ovo s obzirom na odredbu članka 60. KU 143/13, koja je pored ostalog propisivala kako pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i zavodu ostvarili radni staž s navršenih 20 do navršenih 29 godina i to uvećanje od 4%";

- da je tuženik tužiteljici navedene dodatke isplatio samo za sate određene unutar redovnog radnog vremena, a ne i za prekovremeni rad;

-da nije sporna visina neisplaćene razlike plaće

prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio je konačno istaknuti zahtjev. Pritom prvostupanjski sud izražava shvaćanje da je nelogično tumačenje tuženika da tužiteljici dodatak za otežane uvjete rada pripada samo za redovan rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada tada da oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ujedno obrazlažući osnovanost zahtjeva prvostupanjski sud se poziva i na veći broj odluka ovog suda u kojima je izraženo shvaćanje da se "prava radnika kumuliraju, a dodaci na plaću se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad". Drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio je utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Tuženik u reviziji, smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, naznačuje pitanje

"Imaju li tužitelji, kao zdravstveni radnici u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013 i 96/2015) za ostvareni prekovremeni rad pravo na isplatu dodatka na posebne uvjete rada iz čl. 57. Kolektivnog ugovora, i na sate odrađenog prekovremenog rada na iznos uvećanja za prekovremene sate rada, odnosno da li i za ostvarene sate prekovremenog rada imaju uz uvećanje od 50% i pravo na isplatu dodatka iz članaka 57. i 59. navedenog kolektivnog ugovora."

Obrazlažući važnost naznačenog pitanja, pozivajući se na veći broj drugostupanjskih odluka, ističe tvrdnju o različitoj praksi drugostupanjskih sudova.

Po ocjeni ovog suda naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na 8. sjednici Građanskog odjela vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18 o tom pitanju, zauzeto je shvaćanje:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.".

Dakle, suprotno tvrdnji revidenta, pravilno su nižestupanjski sudovi tuženika obvezali na isplatu neisplaćenih spornih dodataka na sate prekovremenog rada, koji iznos u visini nije sporan.

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 17. prosinca 2019.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v.r.