Court dismisses appeal confirming jurisdiction clause in consumer contract does not create unfair imbalance.
Legislator summary
AI generatedThe Second Instance Court dismissed the defendant's appeal, confirming the First Instance Court's finding that it lacked jurisdiction due to a valid agreement between the parties. The defendant argued that the contractually designated Zagreb court violated his rights and that he never signed the agreement, but the court found the contract document in the file. The court ruled that the jurisdiction clause did not cause a significant imbalance in rights and obligations to the detriment of the consumer, thus failing the test for unfairness under the Consumer Protection Act.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; Zakon o zaštiti potrošača: A contractual clause designating a specific court for dispute resolution is not deemed unfair under the Consumer Protection Act if it does not create a significant imbalance in rights and obligations to the detriment of the consumer.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Gž-1618/2016
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Ankici Matić, u pravnoj stvari tužitelja Z. banke d.d. Z., Z., OIB: …., zastupanog po punomoćnicima iz O. društva M. & L. d.o.o. iz Z., protiv tuženika M. K. iz N. M., K. T. 17B, OIB: ..radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj P-83/14 od 4. veljače 2016. godine, dana 18. svibnja 2016. godine,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj P-83/14 od 4. veljače 2016. godine.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem sud se oglasio mjesno nenadležnim (točka I. izreke). Točkom II. izreke rješenja odlučeno je da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
Protiv rješenja pravovremeno se žali se tužitelj, ne navodeći izrijekom žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), ne predlažući način odlučivanja drugostupanjskog suda.
Žalba tuženika nije osnovana.
Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem prihvatio prigovor tužitelja te se oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnoj stvari, budući da su stranke sporazumno ugovorile mjesnu nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu sukladno odredbi članka 70. ZPP-a.
U žalbi tuženik navodi kako su mu ugovaranjem nadležnosti suda u Zagrebu povrijeđena ljudska prava, da ugovor nikada nije potpisao i da bi trebao biti nadležan sud u Varaždinu, budući da se poslovnica tužitelja nalazi u Novom Marofu.
Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da postoji sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kojeg su stranke ugovorile odredbom članka 10. toč. 1. Ugovora o usluzi banke platni asistent od 10. studenog 2010. godine (dalje: Ugovor), za sporove koji proizađu iz ugovora.
Nadalje, u spisu prileži preslik predmetnog ugovora potpisanog od strane tuženika, pa su neosnovani žalbeni navodi da tuženik nikada ugovor nije dobio na uvid te da ga nikad nije potpisao.
Međutim, budući da se tuženik u žalbi poziva na povredu njegovih prava određivanjem nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, predmetnu ugovornu odredbu valjalo je po službenoj dužnosti ispitati s aspekta nepoštenosti sukladno Zakonu o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14. i 110/15. - u daljnjem tekstu: ZZP).
Naime, prema odredbi članka 49. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se prema st. 2. istog članka ZZP-a smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
Odredbom članka 50. ZZP-a propisano je ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 49. ZZP-a, mogle smatrati nepoštenima jesu, između ostalog i odredbe kojima se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredbe kojim se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredbe koja onemogućavaju izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredbe kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu (točka 19.).
Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, sukladno odredbi članka 51. ZZP-a, uzimat će se u obzir priroda proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Odredbe istog sadržaja propisane su i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12. i 56/13.), koji je važio u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora.
Uzimajući u obzir sve okolnosti iz odredbe članka 51. st. 1. ZZP-a, a posebice okolnost da je spor pokrenut radi neizvršavanja ugovornih obveza tuženika, a ne radi ostvarivanja tuženikovih prava iz ugovora pred sudom, kako je to određeno odredbom članka 50. toč. 19. ZZP-a, ovaj sud smatra da predmetna ugovorna odredba članka 10. st. 1. Ugovora u konkretnom slučaju ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika (potrošača), slijedom čega nije nepoštena, odnosno ništetna.
Ovaj sud ne utvrđuje, niti tuženik u žalbi navodi druge razloge koji bi upućivali na nepoštenost ugovorne odredbe, primjerice, u čemu se sastoji šteta sudjelovanjem tuženika u postupku pred nadležnim sudom ili zbog čega mu je pravna zaštita pred nadležnim sudom u usporedbi na mogućnost pravne zaštite pred prvostupanjskim sudom otežana.
Slijedom navedenog, budući da su žalbeni razlozi neosnovani, valjalo je na temelju odredbe članka 380. toč. 2. ZPP-a pobijano rješenje potvrditi i riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 18. svibnja 2016. godine
SUTKINJA
Ankica Matić