P-5745/2018-17 · Općinski sud u Splitu

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: Ref 23 P : P-5745/2018-17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. A. B. pokojnog J. iz S., … OIB:…, pod 2. M. P. pokojnog J. iz B., R. S., OIB:…, pod 3. R. K. pokojnog J. iz S., OIB:…, pod 4. T. K. udove J. iz A., OIB:…, pod 5. V. K. pokojnog J. iz A., OIB:…, pod 6. J. K. pokojnog J. iz A., OIB:… (od pod 1. do pod 6. Kao nasljednici iza pokojne I. K. rođene B., pod 7. M. M. pokojnog B. iz T., OIB:…, pod 8. J. M. pokojnog B. iz T., OIB:…, pod 9. N. M. pokojnog B., iz T., … OIB:…, pod 10. S. D. žene N. iz T., OIB:… i pod 11. P. T. udove M. iz T., OIB:…, svih zastupanih po punomoćnici Č. Š., odvjetnici u T., protiv tužene HDP N. B. D. M. … Z., zastupane po punomoćniku I. K., odvjetniku u S., zbog utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. listopada 2019.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, nadalje u tekstu: ZPP) dana 09. listopada 2019.g.,

p r e s u d i o j e

I.Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest.zem.437/3 K.O. Ž., i to onog dijela koji je u vještvu vještaka M. A., geod. od 20. listopada 2010.g. a koje čini sastavni dio presude, označen slovima F-G-S-T-N-O-P-R-F u površini od 5269m2, na način da su tužitelji M. M. pokojnog B., M. J. pokojnog B. i M. N. pokojnog B. suvlasnici svaki za po 8/72 dijela, tužitelji D. S. žena N. i T. P. udova M. suvlasnice svaka za po 6/72 dijela, tužitelji A. B. pokojnog J., M. P. pokojnog J. i R. K. pokojnog J. suvlasnici svaka za po 9/72 dijela, tužitelji T. K. udova J., V. K. pokojnog J. i J. K. pokojnog J. suvlasnici svaki za po 3/72 dijela, pa su tužitelji za slučaj da im tužena ne izda suglasnost za parcelaciju predmetne nekretnine i upis prava suvlasništva na novoformiranoj čest.zem. na ime tužitelja, ovlašteni temeljem ove presude izvršiti cijepanje čest.zem.458/3 K.O. Ž. u površini od 5269 m2 tako da od naprijed označenog dijela zemljišta izdvoje fizički i geometrijski točno određeni i opisani realni dio te nekretnine, da se navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim katastarskim i zemljišno knjižnim brojem, provede navedena parcelacija u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi za K.O. Ž., te temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se izvršiti parcelacija predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi, izvrši uknjižba prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na imena tužitelja, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena upisanog vlasnika H. D. p. N. B. D. M.

II. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest.zem.437/3 K.O. Ž., i to onog dijela koji je u vještvu vještaka M. A., geod. od 20. listopada 2010.g. koje čini sastavni dio presude, označen slovima A-B-C-D-E-F-G-A u površini od 994m2; na način da su tužitelji M. M. pokojnog B., M. J. pokojnog B. i M. N. pokojnog B. suvlasnici svaki za po 8/72 dijela, tužitelji D. S. žena N. i T. P. udova M. suvlasnice svaka za po 6/72 dijela, tužitelji A. B. pokojnog J., M. P. pokojnog J. i R. K. pokojnog J. suvlasnici svaka za po 9/72 dijela, tužitelji T. K. udova J., V. K. pokojnog J. i J. K. pokojnog J. suvlasnici svaki za po 3/72 dijela, pa su tužitelji za slučaj da im tužena ne izda suglasnost za parcelaciju predmetne nekretnine i upis prava suvlasništva na novoformiranoj čest.zem. na ime tužitelja, ovlašteni temeljem ove presude izvršiti cijepanje čest.zem.458/3 K.O. Ž. u površini od 994m2 tako da od naprijed označenog dijela zemljišta izdvoje fizički i geometrijski točno određeni i opisani realni dio te nekretnine, da se navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim katastarskim i zemljišno knjižnim brojem, provede navedena parcelacija u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi za K.O. Ž., te temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se izvršiti parcelacija predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi, izvrši uknjižba prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na imena tužitelja, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena upisanog vlasnika H. D. p. N. B. D. M.

III. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest.zem.437/3 K.O. Ž., i to onog dijela koji je u vještvu vještaka M. A., geod. od 20. listopada 2010.g. koje čini sastavni dio presude, označen slovima I-J-K-L-M-H-I u površini od 1143m2; na način da su tužitelji M. M. pokojnog B., M. J. pokojnog B. i M. N. pokojnog B. suvlasnici svaki za po 8/72 dijela, tužitelji D. S. žena N. i T. P. udova M. suvlasnice svaka za po 6/72 dijela, tužitelji A. B. pokojnog J., M. P. pokojnog J. i R. K. pokojnog J. suvlasnici svaka za po 9/72 dijela, tužitelji T. K. udova J., V. K. pokojnog J. i J. K. pokojnog J. suvlasnici svaki za po 3/72 dijela, pa su tužitelji za slučaj da im tužena ne izda suglasnost za parcelaciju predmetne nekretnine i upis prava suvlasništva na novoformiranoj čest.zem. na ime tužitelja, ovlašteni temeljem ove presude izvršiti cijepanje čest.zem.458/3 K.O. Ž. u površini od 1143m2 tako da od naprijed označenog dijela zemljišta izdvoje fizički i geometrijski točno određeni i opisani realni dio te nekretnine, da se navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim katastarskim i zemljišno knjižnim brojem, provede navedena parcelacija u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi za K.O. Ž., te temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se izvršiti parcelacija predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi, izvrši uknjižba prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na imena tužitelja, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena upisanog vlasnika H. D. p. N. B. D. M.

IV. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 21.124,26 kn sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi koja je podnesena 17. veljače 2009.g. tužitelji su naveli da je na čest.zem.458/3 K.O. Ž. kao vlasnik upisana tužena. Suvlasnici i suposjednici navedene nekretnine su tužitelji koji su to pravo stekli nasljeđivanjem iza smrti svojih prednika te dosjelošću. P. B. udovu J. naslijedili su K. I. – I. žena J. rođena B. pokojnog J. i M. M. žena B. temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru br.O-54/89. M. M. ženu B. naslijedili su M. B. pokojnog M. te tužitelji od pod 2. do pod 6. temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-105/98. M. B. pak naslijedili su tužitelji od pod 2. do pod 6. temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru br. O-59/99. Suvlasnici i suposjednici dijela predmetne nekretnine su tužitelji koji tu nekretninu posjeduju, a preko svojih prednika, više od sto godina, pa su istu stekli dosjelošću. Slijedom iznijetog tužitelji da podnose ovu tužbu i predlažu da sud donese odluku kojom se utvrđuje da su tužitelji suvlasnici čest.zem.458/3 K.O. Ž. pa da je tužena dužna trpjeti uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj nekretnini sa svog imena uz upis tog prava na imena tužitelja.

U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu te je predložila da isti bude odbijen uz osudu tužitelja na naknadu troškova postupka. Predmetnom tužbom tužitelji da traže utvrđenje vlasništva temeljem nasljednih prava, s tim da se tužitelji pozivaju na dosjelost kao osnov stjecanja vlasništva, a što se međusobno isključuje jer se radi o dva različita pravna osnova. Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi na trpljenje te uknjižbu brisanja prava vlasništva na označenoj nekretnini upućuje da iz svega nije razvidno o kakvom se trpljenju radi niti o kakvom načinu utvrđenja stjecanja vlasništva odnosno da li se utvrđuje originarno-dosjelost ili derivativno-nasljeđivanje. Radi se o nepravim sadržajima jer trpljenje brisanje prava vlasništva ne postoji u našem pravu, ni u zemljišno knjižnom ni u stvarno pravu, pa se stoga postavlja pitanje što tužitelji stvarno traže ovom tužbom, te se tužba smatra nerazumljivom i nedopuštenom i istu se predlaže odbaciti. Sve navedeno da upućuje kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva utužene nekretnine po tužiteljima i njihovim prednicima vršenjem kvalificiranog posjeda ili barem poštenog posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, a sukladno čl.159.st.1.-4. citiranog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nadalje tužena je istakla kako nije jasno temeljem čega su tužitelji u posjedu označene nekretnine budući da je sasvim sigurno tužiteljima bilo dobro poznato da je predmetno zemljište crkveno odnosno da pripada tuženiku.

Podneskom od 22. studenog 2016.g. tužitelji su konačno uredili tužbeni zahtjev kao u izreci odluke.

Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je 16. studenog 2017.g. donio presudu pod poslovnom oznakom i brojem P-1935/17 kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Ista presuda ispravljena je rješenjem od 16. studenog 2017.g. u pogledu točnih oznaka datuma objave i uručenja odluke kao i oznake čest. zem.458/3. Na istu odluku pravodobnu i potpunu žalbu uložio je tuženik te je o njoj odlučivao Županijski sud u Zagrebu 27. studenog 2018.g. kada je donesena odluka pod poslovnim brojem 76 Gž-1375/18-2. Tom odlukom ukinuta je ranije opisana prvostupanjska presuda koja je ispravljena rješenjem istog suda te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

U dokazne svrhe sud je izveo dokaz pregledom neslužbenog zk izvatka za čest.zem.458/3 KO Ž., ZU 1, Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru od 29. ožujka 1989.g. pod brojem O-54/89 iza pokojne B. P. ud J., od 14. svibnja 1998.g. pod brojem O-105/98 iz pokojne M. M. ž. B., od 05. svibnja 1999. pod brojem O-59/99 iza pokojnog B. M. pokojnog M., R. o naknadno pronađenoj imovini istog suda pod br. O-93/55 od 21. srpnja 1976.g. iza pokojnog B. M. pokojnog J., Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-93/55 za smrti B.

M. pokojnog J. od 19. listopada 1955.g, iza pokojnog A. B. od 01. ožujka 1968.g. pod brojem O-56/68-4, iza pokojne B. P. udove I. od 25. studenog 1993.g. pod brojem O-300/93, izvatka iz posjedovnog lista od 12. veljače 2009.g. DGU, I. T., dopisa o tržišnoj vrijednosti nekretnina od PU od 04. lipnja 2009.g., Prijedloga radi proglašenja ništavim od 26. svibnja 2009.g. PUK S. Proveden je dokaz očevidom na licu mjesta od 23. rujna 2009.g. te je pribavljen Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka od 20. listopada 2009.g.i 02. studenog 2010.g. upravo M.

A. – geodeta. Pregledani su Uredba o katastru zemljišta Saveznog izvršnog vijeća od 26. listopada 1953.g., posjedovno stanje iz 1831.g., posjedovno stanje prije revizije posjeda kultura – posjedovni list br. 40 za K.O. Ž. (k.č.br.458/3), popis posjeda – obrazac po kojem se vršila promjena posjednika, dopis K., I. T. od 06. lipnja 2007.g. i 25. listopada 2007.g., odgovor K., I. T. od 02. rujna 2009.g. na prijedlog radi proglašenja ništavim postupak promjene imena posjednika, posjedovno stanje br.346 K.O. Ž. (k.č.br.458/3), preslika posjedovnog i vlasničkih listova tužiteljevih nekretnina dobivenih s naslova tzv. "agrarnih" presuda, evidencija godišnjih prihoda u crkvenim knjigama – agrarna zemlja, preslika presude Sreskog suda u Trogiru, Rješenje PUK S., I.

T., Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 03. svibnja 1968.g. sklopljen između N. B. udove A., s jedne strane te B. N., B. I. i B. G., s druge strane, Javnobilježnički akt OU-320/03 (Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između M. M., kao primateljice uzdržavanja i M. M., M. S., L. T., M. K., S. S. i A. M., kao davatelja uzdržavanja, punomoć A. M. od 07. listopada 2003.g. sa potvrdom otpravka, Rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ž. B. iza pokojne K. I. rođene B. od 21. studenog 2012.g. pod brojem UPP/OS T.-88/12 (O-273/211-4) te iza pok.

J. K. p J. od 09.travnja 2013.g. pod brojem UPP/OS Trogir-55/13 (O-161/13-4), odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u T. od 02. srpnja 1947.g., drugostupanjska odluka od 19. studenog 2004.g. pod brojem Gž-2545/04. U postupku je izveden još i dokaz pregledom spis PuP-11822/15 te su saslušani svjedoci T. M., B. B., Z. S., T. K. i tužitelj M. M..

U nastavku postupka, nakon što je prva odluka ovog suda bila ukinuta odlukom Županijski sud u Zagrebu, pribavljeno je očitovanje vještaka geodezije M. A. te se pregledane odluke VSRH pod brojem Rev-x-1045/2017-2, saslušan je svjedok M. K., pregledane su presude Županijskog suda u Zadru pod br. 5-Gž-314/17-2, Županijskog suda u Splitu pod br. Gž-717/2017-2, Županijskog suda u Dubrovniku pod br. 2-Gž-659/2017-2, Županijskog suda u Puli-Pola pod br. Gž-376/2017-2,Županijskog suda u Splitu pod br. Gž-2292/15, zapisnik sa ročišta od 12. siječnja 2011.g.- izjava D. B. u predmetu P-197/09, zapisnik sa ročišta od 14. travnja 2011.g.- izjava M. M. u predmetu P-197/09, zapisnik sa ročišta od 17. siječnja 2017.g.- izjava M. K. u predmetu P-2777/16, odluka pod br. P-5992/15 Općinskog suda u Splitu, tabelarni prikaz novoupisanih posjednika na upisanim česticama u K.O. Ž., cjeloviti zk-izvadak iz agrarnog spisa 473/31 i 504/31 te presuda i teretovnice iz agrarnih spisa Agr.496/31, Agr.2664/31 te Agr.1049/91 te je saslušan svjedok M. K. dok svjedok M. M. nije saslušan iz razloga što je isti preminuo.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Kao sporno valjalo je raspraviti jesu li se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnog zemljišta dosjelošću. Odredbom čl.159.st.

4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («NN», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, nadalje u tekstu: ZV) propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu R. H., županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2 i 3. ovoga članka, dok je st.

2. istog članka propisano da samostalni posjednik čije je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjed nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je st.

3. istog članka propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Odredbom čl.10.st.1. ZV-a je propisano da je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari njezin posjednik, a st.

6. istog članka je propisani da kad isti posjed stvari ili prava ima više osobe, one su suposjednici. Čl. 17.st.1.ZV-a je propisano da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Čl.18. st.1 ZV-a je propisano da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), st.2.čl.18. ZV-a je propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja.

Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. St. 3 istog članka je propisano da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, u smislu gore citiranih zakonskih odredbi i nespornih činjenica u ovom postupku, te priloženih materijalnih dokaza, na tužiteljima je u ovom postupku bio teret dokaza da se predmetna nekretnina nalazi u poštenom posjedu njih samih i njihovih pravnih prednika najmanje 40 godina.

Naime, dosjelošću se stječe pravo vlasništva izvorno (originarno) ukoliko tužitelji dokažu sve pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću kako je to propisano gore citiranim odredbama ZV-a.

Analizirajući dakle, provedeni dokazni postupak za kazati je prije svega da je sud,očevidom na licu mjesta utvrdio da je riječ o nekretninama na kojima se i do dana današnjeg zatiču stabla maslina, mastrinke, maginja i drugog raslinja s tim da je nekretnina zv. O. pravokutnog oblika, okružena starim kamenim suhozidima koji je dijele od susjednih nekretnina te se ista spušta od sjevera ka jugu sve do mora s tim da je u južnom dijelu presječena makadamskim putem širine cca 8m a koji makadamski put je otvoren izgradnjom eko sustava gdje se crpna stanica nalazi zapadno od nekretnine na udaljenosti od oko 150m. Što se pak tiče druge nekretnine a koja je udaljeno oko 300-injak metara i koja se proteže poviše starog puta kroz predio O., utvrđeno je da je nekretnina pravilnog, gotovo kvadratnog oblika, omeđena starim suhozidom te da je nekretnina opožarena a među izgorenim drvećem raspoznate su izgorene masline.

Polazeći dakle, od tako utvrđene činjenice, bitno za razrješenje ove pravne stvari, valja naglasiti kako je u agrarnoj odluci od 02. srpnja 1947.g. razriješen agrarni odnos na predmetnim nekretninama u korist obrađivača na dan stupanja na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. primorja u korist prednika tužitelja P. B., M. B. i I. B. (tužitelji ne pretendiraju da bi vlasništvo stekli rješenjem o nasljeđivanju kako to pogrešno tužena zaključuje već dostavom rješenja o nasljeđivanju dokazuju pravni slijed i odnos sa pravnim prednicima). M. B. preminuo je ….g. i njegova je ostavina pripala njegovoj majci P. te sestrama I. K. i M. M.. Kada je preminula P. B. nju je naslijedila I. K. i M. M. dok je preminulu M. M. naslijedio B. M. te tužitelji od 1. do 6. koji su ujedno naslijedila i preminulog B. M..

Saslušani svjedoci M., B. B. te Z. S. potvrdili su činjenicu da su tužitelji zajedno sa svojim prednicima u posjedu sa izvršavanjem svih stvarnih odnosno vlasničkih prava na predmetnim nekretninama i to od davnih dana za ništa drugačijom pravnom sudbinom mnogih drugih stanovnika Ž., A. te drugih mjesta na poluotoku Č.. Naime, prema kazivanju svjedoka proizlazi da je prva reforma u agrarnom smislu napravljena još davne 1918.g. za kralja A., druga reforma obavljena je 1937.g. za vrijeme tzv. stare J. te još jedna 1947.g. nakon završetku II. Svjetskog rata. Svjedoci su potvrdili da su još od doba 1918.g. pa sve do danas stanovnici poluotoka Č., stanovnici naprijed naznačenih mjesta, pa između ostalih i tužitelji, dobiveno zemljište koristili, obrađivali i za njih se u posjedovnom smislu ništa nije mijenjalo. Čak štoviše svjedoci su potvrdili da je u novije vrijeme pa čak i na dijelu nekretnina koje u stvarnom posjedu sa izvršavanjem svih suvlasničkih prava drže tužitelji, kod uspostave eko sustava poznatijeg pod imenom E. k. z. došlo do izvlaštenja nekretnina u djelomičnom opsegu radi postavljanja cijevi za eko sustav kojom prigodom su stanovnici odnosno posjednici takvih nekretnina primili čak i iznos naknade za to djelomično izvlaštenje. Istu naknadu dobili su i sami tužitelji odnosno prema kazivanju tužiteljice T. K. taj je iznos u ruke primila I. K., njihova pravna prednica.

Iskaze tužitelja i svjedoka u ovom postupku sud je prihvatio kao istinite i vjerodostojne jer su isti i logični. Bez obzira što je Kan. 1290.-1298. Zakonika kanonskog prava (kao dio Zbirke kanonskih zakona, koja je proglašena „Na svetkovinu Duhova 1917. godine“ sa izmjenama objavljen 25. siječnja 1983.g.) Crkvu bila obvezana da svako stjecanje ili otuđenje imovine mora biti popraćeno pisanim dokumentima ostaje činjenica da su pravni prednici tužitelja upisani u katastarskom operatu kao posjednici istih, ali i činjenica da se za tužitelje i njihove pravne prednike u stvarno-pravnom smislu još od 1918.g. ništa nije mijenjalo.

Što se pak tiče nalaza i mišljenja geodeta M. A. on je dodatno pojašnjenje na sporni upit tuženika dao u svom pisanom očitovanju od 19. travnja 2019.g. kada je kazao da je prema njegovom sjećanju stanje na terenu odgovaralo skici izmjere ovlaštenog ing. geodezije koja je bila priložena u spisu iz kojeg razloga je smatrao nepotrebnim vršiti ponovnu izmjeru kako bi se izbjeglo povećavanje troškova sudskog postupka. Napomenuo je da su sporne nekretnine nesporne po obliku i omeđene su suhozidom.

Svjedok M. K. je u svom iskazu ponovio i potvrdio ono što su tijekom postupka tvrdili tužitelji kao i svjedoci tj. kazao je da ukoliko bi ga netko upitao tko je vlasnik npr. nekretnine poznate pod nazivom P. o. da bi on bez razmišljanja rekao da su to sestre I. K. i M. M. koje su obje kćeri P. B..Na toj nekretnini još u mladim danima viđao je N. M. pokojnog B. a toga se sjeća jer je zajedno sa bratom izveo magarce na ispašu pa su zamolili N. da pričuva i njihovo blago među svojim blagom.Također je kazao na ovoj mikro lokaciji zemlja škrta pa kad god unutar suhozida ugledate gomile kamenja onda to znači da je zemlja čišćena radi obrađivanja.Ovaj svjedok nikada nije čuo da bi crkva od bilo koga tražila da se iseli sa nekretnina na ovoj lokaciji niti je ikada čuo da je crkva ubrala rentu. Isto tako se nije znalo ni da su zemlje upisane kao crkovno. Objašnjavajući rodoslovno stablo P. B. kazao je kako je ista imala sina M. koji je mlad preminuo od upale pluća te nije bio oženjen te nije imao djecu a imala je i ranije spomenute kćeri I. K. i M. M..Potvrdio je da zna gdje se nalazi i nekretnina poznata pod nazivom G. tj. kazao je da je ista sjevernije od nekretnine P. o., više prema mjestu Ž.. Na G. još kao dijete je znao vidjeti tetu M. M. a to da se sjeća po tome što bi ga majka uputila da pozove tetu M. da krene s njima kući jer je prevruće. Potvrdio je da bi o stanju na nekretnini zvanoj G. mogao više znati B. B. i N. M. koji su bili u neposrednom susjedstvu sa navedenom nekretninom.

Treba ukazati i na to da su temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D. iz 1930. godine, pravno raskinuti svi feudalni odnosi između bivšeg državnog erara, kao vrhovnog vlasnika i feudatara, kao koristovnog vlasnika, koji su bili upisani u zemljišnim knjigama, s tim da težaci koji su do dana stupanja na snagu navedenog Zakona neprekidno obrađivali ovakvo zemljište najmanje 30 godina, postaju vlasnici obradivih površina, time da ne mogu imati više od 10 hektara obradivog zemljišta ako broj članova njihove porodice nije veći od 6 članova (paragraf 6. Zakona). Po odredbi paragrafa 22. Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D. za likvidaciju svih u istome Zakonu navedenih odnosa u D., kao i za rješavanje sporova koji bi nastali iz tih odnosa, nadležni su sudovi koji će po odredbi paragrafa 30. u donesenoj presudi riješiti da li traženo zemljište spada pod udar tog Zakona, a zatim i o primjeni načela paragrafa 12. i nadalje o visini izračunate odštete za samo zemljište i eventualne poboljšice, s tim da se prijenos prava vlasnosti u zemljišnim knjigama i brisanje upisanih tereta obavlja s ureda (po zvaničnoj dužnosti) nakon pravomoćnosti konačnog rješenja (paragraf 35.).

Po pravnom motrištu ovog suda, a imajući u vidu dosadašnju sudsku praksu (v. odluke VSRH broj Rev-198/2008 i ovog suda Gž-284/87 i Gž-1312/86), stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u veleposjedničkom vlasništvu crkve iznimno je moguće pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke za stjecanje dosjelošću prema tada važećim pravilima o vremenu dosjelosti i uz predmnijevu savjesnosti, odnosno poštenja posjednika.

Međutim, prilikom donošenja ocjene o tome jesu li tužitelji to pravo stekli putem prednika po drugom pravnom osnovu, konkretno razrješenjem agrarnog odnosa, što su tužitelji isticali u nastavku postupka, a to znači da li je njihov pravni prednik, kad već nije taj odnos razriješio na temelju prijave i Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D. (“SN” broj 279/30), jer za takvo utvrđenje ne postoji pravomoćno rješenje tada nadležnog Kotarskog suda, što upućuje da iz nekog razloga taj odnos nije bio razriješen u rokovima i po postupku koji su bili propisani tim Zakonom, očito zbog ratnih Drugog svjetskog rata, koja situacija je bila predviđena u paragrafu 45. Zakona tako da se agrarni odnosi ubuduće smatraju privatno-pravim zakupnim pogodbama koje će se prosuđivati po načelima OGZ-a, dakle, već tim Zakonom je bila predviđena mogućnost da se postojeći kmetski odnos u cjelini ili na određenim pojedinim nekretninama ne razriješi - razriješio težački odnos naknadno stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. P. («NN» broj 138/46 i 111/47).

Po ocjeni ovog suda može se sa sigurnošću zaključiti da je tada razriješen agrarni odnos i da je po tom osnovu pravni prednik tužitelja stekao pravo vlasništva pa zato tužiteljima, koji su ga naslijedili, pripada to pravo (v. odluku VSRH broj Rev 598/1990) jer je nedvojbeno bio sa zemljišnoknjižnim vlasnikom u agrarnom odnosu i u pogledu predmetnih nekretnina te je bio obrađivač i nakon 1945. godine što potvrđuju svjedoci, ali i evidencija posjeda u katastarskom operatu te stanje na terenu da je sporni realni dio kat. čestice bio ograđen suhozidom čime je prednik tužitelja prema trećima manifestirao dokle seže njegov vlasnički posjed, te se zemljište koristilo kao maslinik, odnosno voćnjak (maginje i sl.), pri čemu je općepoznato da se tada živjelo praktično samo od poljoprivrede, a to što je zemljište u zadnje vrijeme dijelom zapušteno ne znači da bi pravo vlasništva time u međuvremenu prestalo na zakonom propisani način, niti je odlučno da i to zemljište nije raspravljeno kao ostavina jer ista po zakonu prelazi na nasljednike u času smrti ostavitelja, a raspravljeno je samo njegovo zemljišnoknjižno vlasništvo, ali ne i izvanknjižno koje je ipak bilo predmetom ostavine njegovih nasljednika.

Ako je faktično agrarni odnos postojao na dan stupanja na snagu navedenog zakona, agrarne odluke su deklaratornog karaktera uslijed čega nije od značaja jesu li donijete agrarne odluke i jesu li iste pravomoćne. Kod činjenica da su realni dijelovi predmetnih nekretnina ograđeni suhozidom te da se na spornim nekretninama i dan danas nalaze zasađene masline i druga stabla koje zasigurno nisu djelo tuženika a kao suposjednici su u posjedovnim listovima upisani prednici tužitelja te je istima čak što više agrarnom odlukom Reg.A-432/47priznato pravo vlasništva jasno je da nikakvi tabelarni prikazi popisa agrarnih odluka ne može iste derogirati.

Sve da tome nije tako isto je ugrađeno u predmnijeve zakonitosti i poštenosti kao sastavnih komponenti stjecanja prava dosjedanjem.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP-a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.1. te Tbr.36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12, nadalje u tekstu: Tarifa) i kod vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 kn. Tužiteljima je parnični trošak priznat za: sastav tužbe, sastav obrazloženih podnesaka (22. studenog 2016.g., 10. ožujka 2017.g. te 10. srpnja 2019.g.) te pristupe i zastupanja na ročištima za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi (23. rujna 2009.g., 15. ožujka i 31. svibnja 2011.g., 30. svibnja i 03. listopada 2017.g.11 veljače,05. travnja,10. lipnja i 03. listopada 2019.g.) – svaka radnja po 75 bodova kao i za pristupe na ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, (23. rujna 2009.g.,03. veljače 2010.g. te 21. rujna i 08. prosinca 2011.g. te 02. rujna 2019.g.) – svaka radnja po 37,5 bodova. Ukupan zbir od 1.162,5 bodova pomnožen je sa iznosom od 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednoga boda a potom je dobiveni iznos od 11.625,00 kn pribrojen iznos od 1.000,00 kn pozivom na Tbr.35. Tarife i to za ročišta od 30. svibnja i 03. listopada 2017.g. odnosno svaki od po 500,00 kn (izbivanje iz pisarnice i to za svaki započeti sat po 25 bodova). Nakon toga dobiveni iznos uvećan još za iznos od 6.312,50 kn na ime zastupanja više osoba i to u maksimalnom iznosu od 50% pozivom Tbr.36 Tarife. Konačno je tužiteljima priznat i materijalni trošak, koji je pridodan već postojećem, a koji se sastoji od sudskih pristojbi na tužbu i na sudsku odluku u iznosima od po 400,00 kn kao i trošak u iznosu od 1.386,76 kn za dobivanje nalaza i mišljenja sudskog vještaka mjernika. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos ukupnog parničnog troška što će ga tužiteljima, kao strani koja je u postupku u cijelosti uspjela, morati platiti tuženik, kao stranka koja je postupak u cijelosti izgubila, sve u iznosu od 21.124,26 kn. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.

U Splitu, 09. listopada 2019.g.

SUDAC

Dunja Ljubičić,v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, drugostupanjskom, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove odluke.