Kzp-16/2010-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzp 16/10-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji tog suda Meliti Božičević-Grbić, uz sudjelovanje sudske savjetnice Iris Juzbašić kao zapisničarke, u pravnoj stvari predlagateljice D. J., koju zastupa punomoćnica S. G., odvjetnica iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, 20. kolovoza 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev predlagateljice D. J. kao neosnovan.

Obrazloženje

Predlagateljica D. J. je 01. travnja 2010. putem punomoćnice S. G., odvjetnice iz Z., na temelju članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09 – dalje u tekstu: ZS) podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u istražnom postupku koji se pred Županijskim sudom u Sisku vodio pod brojem Kio-78/03 protiv predlagateljice D. J., zbog kaznenih djela iz članka 337. stavak 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01– dalje u tekstu: KZ), obzirom u istom nije odlučeno o podnesenom troškovniku, a doneseno je rješenje o obustavi istrage. Zbog ne donošenja rješenja o trošku, predlaže se naložiti Županijskom sudu u Sisku rok, ali ne dulji od mjesec dana, u kojem će donijeti navedeno rješenje te odrediti primjerenu naknadu predlagateljici zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, kao i priznati predlagateljici troškove ovog postupka. Visina zatražene primjerene naknade, nije određena zahtjevom.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 07. svibnja 2010. naloženo je odvjetnici S. G. dostaviti u roku od osam dana punomoć za zastupanje predlagateljice u postupku zbog zaštite prava na suđenje u razumnom roku, s obzirom punomoć nije bila priložena uz podneseni zahtjev.

Po dostavljanju punomoći 21. svibnja 2010., ovaj je sud, postupajući u povodu zahtjeva predlagateljice, a s ciljem utvrđivanja njegove osnovanosti, zatražio očitovanje Županijskog suda u Sisku na navode zahtjeva. Traženo očitovanje zajedno s preslikom spisa Županijskog suda u Sisku broj Kio-78/03 primljeno je kod ovog suda 15. lipnja 2010. te potom dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na očitovanje. Do dana donošenja ovog rješenja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se očitovalo na navode zahtjeva i očitovanje Županijskog suda u Sisku.

Na temelju pribavljenog izvješća, imajući na umu činjenice relevantne za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku koje je zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 124/00 – pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak – dalje u tekstu: Ustav), Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je postupak započeo prijedlogom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku (dalje u tekstu: ŽDO Sisak) od 20. listopada 2003. da se protiv okrivljene D.

J., ovdje predlagateljice, ne provodi istraga, za četiri kaznena djela te da se dopusti podizanje neposredne optužnice. Rješenjem Županijskog suda u Sisku od 20. listopada 2003. broj Kio-78/03 donijeto je rješenje o provođenju istrage protiv predlagateljice zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 1., 2. i 4. KZ-a, dok je za kaznena djela iz članka 292. stavak 1. i 2. KZ-a dana uputa ŽDO Sisak da podigne neposrednu optužnicu. ŽDO Sisak je 29. ožujka 2004. u roku za žalbu predložio da se iz razloga svrsishodnosti provede istraga i za kaznena djela iz članka 292. stavak 1. i 2.

KZ-a, opisana u točki 3. i 4. prijedloga, što je istražni sudac prihvatio i donio rješenje o proširenju istrage, na što se predlagateljica nije žalila. Odvjetnica S. G. podnijela je 04. svibnja 2004. punomoć za zastupanje predlagateljice. Održana su ročišta 15. lipnja 2004., 25. studenoga 2004., 26. studenoga 2004., 26. siječnja 2005., 27. siječnja 2005., te 14. ožujka 2005. godine. Predlagateljica je 15. lipnja 2004. dala obranu i u odnosu na točku 3. i 4. rješenja o proširenju istrage, to jest za kazneno djelo iz članka 292. stavak 2.

KZ-a, a na svim drugim zapisnicima je navedeno da se postupak vodi zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 1. i drugih KZ-a, te su izvođeni dokazi i za kazneno djelo zlouporabe u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 2. KZ-a. Nakon provedene istrage ŽDO Sisak je 31. listopada 2007. odustalo od kaznenog progona za kaznena djela iz članka 337. stavak 4. KZ-a, a koje se odnosilo na točku 1. i 2. istražnog zahtjeva, a u odnosu na točke 3. i 4. istražnog zahtjeva, odnosno za kaznena djela iz članka 292. stavak 2. KZ-a spis je ustupljen nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku.

Rješenjem Županijskog suda u Sisku od 7. prosinca 2007. broj Kio-78/03 obustavljena je istraga za kaznena djela pod točkom 1. i 2. istražnog zahtjeva. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je 05. prosinca 2007. pred Općinskim sudom u Sisku optužnicu protiv predlagateljice zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. i članka 294. stavak 2. KZ-a. Dana 19. ožujka 2008. godine zaprimljen je troškovnik odvjetnice S. G. u kojem traži troškove za radnje poduzete u istražnom postupku protiv predlagateljice, zbog kaznenih djela iz članka 337. stavak 1. i 4.

KZ-a. Općinskom sudu u Sisku upućen je 10. travnja 2008. dopis, u kojem se obavještava sud o podnijetom troškovniku, koji je ujedno i dostavljen kako bi se o istom odlučilo i po dovršetku postupka razlučilo koji se dio troškova odnosi na obustavljeni dio postupka, a koji na nastavljeni dio postupka, jer je o trošku preuranjeno odlučivati. Navedena podignuta optužnica rješenjem izvanraspravnog vijeća Općinskog suda u Sisku vraćena je radi dopune istrage 10. srpnja 2008. godine. Nova optužnica podignuta je 30. siječnja 2010. zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 1. alineja 6. i stavka 2.

KZ-a i članka 294. stavak 1. i 2. KZ-a, a 25. veljače 2010. godine ponovno se šalje Općinskom sudu u Sisku dopis, kojim se raspituje da li je o trošku predlagateljice odlučeno te se traži predmet na uvid, a dopis je iniciran podneskom odvjetnice S. G.. Optužnica je stupila na snagu 28. travnja 2010., odnosno rješenjem izvanraspravnog vijeća Općinskog suda u Sisku prigovor predlagateljice odbijen je kao neosnovan, a glavna rasprava određena je za 28. rujna 2010.

Zahtjev predlagateljice nije osnovan.

Odredbom članka 27. stavak 1. ZS-a propisano je da stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi građanskopravne prirode ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Iz navedenog proizlazi da se zaštita prava na suđenje u razumnom roku može ostvariti samo u postupku koji je u tijeku pred nadležnim sudom i u kojem se meritorno odlučuje o predlagateljevu pravu ili obvezi građanskopravne prirode ili sumnji ili optužbi protiv njega za kažnjivo djelo, jer samo u toj situaciji pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku može biti povrijeđeno. Budući da iz podataka u spisu proizlazi da je kazneni postupak u odnosu na koji predlagateljica traži zaštitu u trenutku zaprimanja zahtjeva iz članka 27. stavak 1. ZS-a bio u tijeku, odnosno da je nakon dovršene istrage podignuta optužnica po kojoj se postupa, kao i da predlagateljica u tom kaznenom postupku ima svojstvo okrivljenice, sad već i optuženice, to su ispunjene pretpostavke za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je Županijski sud u Sisku vodio istragu protiv predlagateljice kako za kaznena djela iz članka 337. stavak 4. KZ-a, tako i za djela iz članka 292. stavak 2. KZ-a, te da je doneseno rješenje o obustavi istrage za kaznena djela iz članka 337. stavak 4. KZ-a, dok je za kazneno djelo iz članka 292. stavak 2. KZ-a podignuta optužnica te je postupak u odnosu na to djelo u tijeku. Braniteljica predlagateljice podnijela je troškovnik u odnosu na kaznena djela za koje je obustavljena istraga, budući da smatra kako temeljem članka 123. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP) kada se donese rješenje o obustavi postupka troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava. Međutim, kako je postupak protiv predlagateljice nastavljen podizanjem optužnice u odnosu na kazneno djelo iz članka 292. stavak 2. KZ-a, te kako se ne zna na koji način će postupak biti dovršen, to primjenom odredbe članka 122. stavak 2. ZKP-a, osoba koja je okrivljena za više kaznenih djela neće se đena optužbe (ili ovdje za koja osuditi na naknadu troškova u svezi s djelima za koja je oslobo

je postupak obustavljen) ako se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova, što se u konkretnoj situaciji ne može učiniti, budući je obrana predlagateljice tijekom cijelog istražnog postupka bila jedinstvena te usmjerena i ujednačena u odnosu kako na djela iz članka 337. stavak 4. KZ-a, tako i za djela iz članka 292. stavak 2. KZ-a, te se ne bi mogla izdvojiti obrana kao i nužni izdaci braniteljice koji su bili učinjeni samo u odnosu na djela iz članka 337. stavak 4. KZ-a. Stoga je o navedenom zahtjevu za naknadu troškova preuranjeno odlučivati, dok se ne zna konačan ishod postupka, jer sukladno gore navedenoj odredbi iste nije moguće izdvojiti iz ukupne obrane koja je vođena podjednako za sva djela, a tim više obzirom se radi o obrani za djela koja su usko povezana. U konkretnoj situaciji, trenutno, predlagateljica ne bi imala pravo na podneseni trošak, odnosno isti bi trebalo odbiti obzirom se trošak koji bi padao na teret proračuna ne može izdvojiti u odnosu na djela za koje je nastavljen postupak, kao što bi to bilo i u situaciji kada bi ista bila proglašena krivom u konačnici postupka, dok u slučaju oslobađajuće presude na kraju postupka, predlagateljica ima pravo na naknadu troškova kaznenog postupka i za vrijeme trajanja istražnog postupka. Iz navedenog proizlazi da Županijski sud u Sisku nije mogao odlučivati o istome, već je ispravno proslijedio podneseni troškovnik prvostupanjskom sudu koji vodi kazneni postupak protiv predlagateljice, budući se ne zna konačni ishod postupka, a prerano odlučivanje o podnesenom troškovniku moglo bi dovesti do dvije različite odluke o istom trošku, tako da je za sada o istom doista preuranjeno odlučivati.

Na kraju ipak valja napomenuti, kako će Općinski sud u Sisku u daljnjem tijeku postupka, a po okončanju istog, kada se za to ostvare zakonske mogućnosti, u što kraćem mogućem roku donijeti odluku i o podnesenom troškovniku, a kako im to nalažu citirane zakonske odredbe.

U odnosu na zahtjev predlagateljice da joj se naknadi trošak ovog postupka, valja istaknuti da odredbama članka 27. i 28. ZS-a koje reguliraju izvanparnični postupak zbog zaštite prava na suđenje u razumnom roku, nije uređeno pitanje naknade troškova tog postupka. Budući da Republika Hrvatska nije donijela svoj zakon o sudskom izvanparničnom postupku, to se na temelju navedenih odredbi primjenjuju pravna pravila sadržana u propisima donesenim prije 6. travnja 1941. godine.

Stoga, u pogledu naknade troškova ovog izvanparničnog postupka, treba primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 20. stavak 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje na temelju odredbe iz članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91), prema kojem troškove postupka podmiruje u pravilu stranka u čijem je interesu izvanparnični postupak proveden. U ovoj situaciji to je upravo predlagateljica.

Ovdje ne dolazi u obzir primjena odgovarajućih pravila Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 84/08 i 123/08 - ispravak – dalje u tekstu: ZPP) o troškovima postupka, jer ZPP može poslužiti kao supsidijarni izvor prava samo onda kada posebna pravila izvanparničnog procesnog prava ne uređuju određeno procesno pitanje na drugačiji način, što ovdje nije situacija.

Slijedom svega navedenog, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pravo

eno, zbog

predlagateljice na suđenje u razumnom roku (ne)postupanjem suda nije povrijeđ čega je njezin zahtjev valjalo odbiti i na temelju članka 27. stavak 1. ZS-a riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 20. kolovoza 2010.

Zapisničar:

Sutkinja:

Iris Juzbašić, v.r.

Melita Božičević-Grbić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.