II Kž-208/2012-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 208/12-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Ane Garačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. V. D. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama opt. V. D. i opt. S. D. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 3. travnja 2012. broj Kv-76/12 (K-48/11), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 25. travnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. V. D. i opt. S. D. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. V. D. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje u tekstu: KZ) i dr., produljen je pritvor protiv opt. V. D. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu: ZKP/97), te protiv opt. S. D. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP/97.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. V. D. osobno i po branitelju I. S., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da mu se ukine pritvor, podredno uz primjenu blažih mjera.

Žalbu je podnio i opt. S. D. po braniteljici A. B., odvjetnici iz Z., s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da mu se ukine pritvor.

Žalbe opt. V. D. i opt. S. D. nisu osnovane.

Osnovana sumnja da su optuženici počinili inkriminirana kaznena djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, proizlazi iz pravomoćne optužnice. Bitno je naglasiti da se ovdje radi o postojanju

e o osnovane sumnje, kao općoj pretpostavci za određivanje (i produljivanje) pritvora, dok ć kaznenoj odgovornosti optuženika biti odlučeno pravomoćnom presudom. Prema tome, žalbeni navodi kojima opt. V. D. pobija zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje, nisu od utjecaja prilikom preispitivanja rješenja o produljenju pritvora, pri

II Kž 208/12-5

čemu ovo drugostupanjsko vijeće niti nije ovlašteno razmatrati činjenična pitanja i kaznenu odgovornost optuženika, jer će se o takvim prigovorima voditi računa u daljnjem tijeku postupka.

Protivno žalbenim tvrdnjama, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani opt. V. D. postoji opasnost da bi u slučaju puštanja na slobodu mogao ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela. Takva konkretna i neposredna bojazan proizlazi iz pravomoćne optužnice kojom mu se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a prodajom najmanje 50 grama heroina i 44 grama speeda u korelaciji s podacima o dosadašnjoj osuđivanosti. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije optuženik je već jednom osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ- a na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, pa je očito da do sada izrečena kazna nije ostvarila svrhu specijalne prevencije. Osim toga, prilikom ispitivanja pred istražnim sucem, optuženik je iskazao da je nezaposlen i bez redovitih prihoda, pa je unatoč žalbenim navodima da ostvaruje prihode povremenim radom, izgledno da upravo prodajom droge ostvaruje sredstva za život svoje obitelji.

Prema tome, pravilno je i na zakonu osnovano produljen pritvor protiv opt. V. D. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a, kao nužne i jedine prikladne mjere za otklanjanje iteracijske opasnosti, pa se svrha pritvora ne mi mogla ostvariti primjenom blažih mjera, kako to neosnovano u žalbi predlaže optuženik. Dodatno treba ukazati, da je sukladno čl. 91. ZKP/97 primjena mjere jamstva isključena kod pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97. Pri tome, dosadašnjim boravkom ovog optuženika u pritvoru, s obzirom na razmjer između težine inkriminiranog kaznenog djela, kazne koju se prema podacima u spisu može očekivati i potrebe određivanja i trajanja mjere pritvora, načelo razmjernosti za sada nije ugroženo. Konačno, niti tvrdnja optuženika da su u donošenju prvostupanjskog rješenja sudjelovali suci koju su već ranije tijekom postupka odlučivali o pritvoru, te polemiziranje s dosadašnjim tijekom postupka, nije dovelo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke.

Opravdano je prvostupanjski sud produljio pritvor protiv opt. S. D. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP/97. Naime, radi se o državljaninu Bosne i Hercegovine, koji prema vlastitom kazivanju pred istražnim sucem ima prebivalište u toj državi. Ako se uz navedeno ima u vidu visina kazne propisana za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, koje mu se stavlja na teret pravomoćnom optužnicom, kao dodatna motivacija za bijeg, očito je da na strani ovog optuženika postoji opasnost da bi puštanjem na slobodu mogao postati nedostupan sudu, s ciljem opstruiranja tijeka ovog kaznenog postupka.

Opt. S. D. u žalbi navodi kako njegovi roditelji već osam godina prebivaju na teritoriju Republike Hrvatske u kojoj su zasnovali radni odnos, pa tvrdi da ubuduće namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj gdje mu se nalazi većina obitelji. Istovremeno u žalbi navodi kako ima osigurano zaposlenje u Kraljevini Belgiji, gdje mu živi sestra, te da se prije uhićenja imao namjeru trajno nastaniti u stranoj zemlji. Tvrdi da u Republici Bosni i Hercegovini nema druge obitelji, a tijekom postupka nudio je jamstvo (radilo se o nekretninama ukupne vrijednosti 26.260,80 kuna). Međutim, dovodeći sve izložene navode u međusobnu vezu, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da se radi o optuženiku koji je očito vezan za područje više država, što samo dodatno osnažuje zaključak o opasnosti od bijega, dok je iznos ponuđenog jamstva odbijen ranijim rješenjem prvostupanjskog suda. Stoga je žalba ovog optuženika u svemu neosnovana.

II Kž 208/12-5

Slijedom navedenog, a budući da žalbama optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP/97, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. travnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.