Legislator Case Law & Legislation
I Kž-100/1999-3 AI generated

Croatian Supreme Court dismissed appeals against a juvenile court verdict for robbery and theft convictions. The court upheld the first-instance judgment regarding both defendants. The court rejected arguments regarding the nature of the crime and the appropriateness of the sentences. The decision confirms the lower court's factual findings and sentencing rationale. The appeals were found to be unfounded based on the evidence presented. The court emphasized the defendants' compensation as a mitigating factor. The legal issue centers on the classification of robbery versus theft in juvenile cases. The outcome affirms the validity of the original criminal judgment. The court applied the relevant Criminal Procedure Act provisions. The decision stands as a final ruling on the criminal matter.

Case Number I Kž-100/1999-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the prosecutor and one defendant against a first-instance judgment convicting two juveniles of robbery and theft. The court found that the lower court correctly established the facts, specifically rejecting the argument that the victim's fall constituted theft rather than robbery due to the use of force. The court upheld the original sentences, noting that the defendants had already compensated the victim, which justified the specific penalties imposed. Consequently, the appeals were rejected as unfounded, and the first-instance verdict was confirmed in its entirety.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 218. st. 1. KZ; Čl. 387. ZKP: The court ruled that the use of force during a theft, causing the victim to fall, transforms the offense into robbery, and the Supreme Court may reject appeals against first-instance sentencing if the lower court's reasoning is sound and the defendants have compensated the victim.

Keywords

AI generated
robbery classification juvenile criminal law theft versus robbery criminal procedure appeal sentencing justification victim compensation Croatian Criminal Code

Cited Legislation

AI generated
Article 218, paragraph 1 of the Criminal Code (KZ)
Article 27, paragraphs 1 and 2 of the Law on Courts for Minors
Article 23 and 24 of the Law on Courts for Minors
Article 76 of the Criminal Code (KZ)
Article 387 of the Criminal Procedure Act (ZKP)

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-100/1999-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Milana Gudelja, Senke Klarić-Baranović, Neve Šibl i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća te tajnice u vijeću -sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. H. L. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. A. Š. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 13. i 14. siječnja 1999. godine br. K-97/98, u sjednici održanoj 31. kolovoza 2000., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. A.Š. kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. H.L. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u toč. 1. izreke počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, u toč. 3. izreke kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, u toč. 2. izreke zajedno sa opt. A.Š. kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. KZ a u toč. 4. izreke, zajedno sa opt. A.Š., kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ tako, da se opt. H.L. za sva ta kaznena djela izriče pridržaj kazne maloljetničkog zatvora iz čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež, time da mu po čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima za mladež naknadno može biti izrečen maloljetnički zatvor ako za vrijeme od dvije godine počini novo kazneno djelo ili ako se protivi provođenju odgojnih mjera opisanih pod toč. b) i c) izreke, dok je opt. A.Š. za kaznena djela za koja je proglašen krivim zajedno sa opt. H.L. (toč. 2. i toč. 4. izreke) po čl. 23. i 24. Zakona o sudovima za mladež, osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 2. studenog 1998. godine, pa nadalje. Ujedno mu je izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 76. KZ.

Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i opt. H.L.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kaznenim sankcijama u odnosu na oba optuženika te predlaže, da se pobijana presuda u tom dijelu preinači i optuženicima izreknu primjerene kazne maloljetničkog zatvora.

Opt. A.Š. se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona samo u odnosu na kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. KZ za koje je zajedno sa opt. H. .

L. proglašen krivim u toč. 2. izreke, te predlaže, da se pobijana presuda u tom dijelu preinači i njegova djelatnost pravno označi kao kazneno djelo drske krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 2. KZ ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje a u svakom slučaju predlaže, da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i izrekne mu pridržaj kazne maloljetničkog zatvora.

Opt. H.L. je u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika predložio, da se ta žalba odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa pismeno je predložio da se žalba državnog odvjetnika prihvati a žalba opt. A.Š. odbije.

Žalbe nisu osnovane.

U žalbi opt. A.Š. ponavlja se njegova obrana glede načina sudjelovanja u kaznenom djelu razbojništva opisanog u toč. 2. izreke te pokušava prikazati kako se tu ne radi o kaznenom djelu razbojništva već o kaznenom djelu drske krađe.

Međutim, iz u bitnome suglasnih iskaza oštećenice Z.B. i opt. H.L. u istrazi neprijeporno proizlazi, da je upravo opt. A.Š. kritične zgode pri otimanju torbice udario oštećenicu nogom u trbuh, pa se zbog upotrijebljene sile, suprotno navodima žalbe, radi o terećenom i presuđenom kaznenom djelu iz čl. 218. st. 1. KZ a ne onom sugeriranom po žalitelju.

Irelevantno je naime, je li oštećenica pala zato što je u otimanju torbice pukao remen torbice ili je ona pala neovisno o tomu, pa do pucanja remena uslijed njegovog potezanja od strane optuženih došlo dok je ona bila na podu, kada je i u jednom i u drugom slučaju nedvojbeno, da je oštećenica nalazeći se na tlu, još uvijek čvrsto držala torbicu u rukama kada je opt. A.Š. udario nogom i tek tada joj uspio istu uzeti kod čega je također, suprotno shvaćanju žalitelja svejedno, je li joj torbica otrgnuta ili ju je oštećenica, nakon opisanog udarca, ispustila.

Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika (i opt. H.L. ) proglasio krivim za kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ.

Nije u pravu optuženik ni kada se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji smatrajući da mu je izrečena prestroga kazna, kao što nije u pravu ni državni odvjetnik koji se zalaže ne samo za izricanje kazne maloljetničkog zatvora opt. A.Š. u duljem trajanju, nego i za izricanje takove kazne, umjesto pridržaja kazne maloljetničkog zatvora, opt. H.L.

Naprotiv, sud prvog stupnja je vrlo opširno za svakog od optuženika iznio argumentirane i valjane razloge kojima je u cijelosti opravdao izrečene kaznene sankcije optuženicima i te razloge, bez potrebe ikakove preocjene, u cijelosti prihvaća i ovaj sud, imajući pri tomu u vidu i činjenicu, da su optuženici u međuvremenu solidarno naknadili pričinjenu štetu oštećenici Z.B.

Slijedom navedenih razloga sa žalbama je postupljeno kao u izreci, na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2000.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci v.r.

Katica Jelić v.r.