I Kž-1184/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1184/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane, kao zapiničara, u krivičnom predmetu protiv O.P. zbog krivičnog djela iz čl. 41. st. 1. KZRH u vezi čl. 19. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Splitu od 29. lipnja 1992. K-11/92, u sjednici održanoj 1. travnja 1993., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske D.Z.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba opt. O.P., a povodom te žalbe i po službenoj se dužnosti, ukida presuda suda prvog stupnja i predmet vraća nadležnom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Uvodno navedenom presudom suda prvog stupnja oglašen je krivim opt. O.P. zbog kriv. djela pokušaja teške tjelesne povrede iz čl. 41. st. 1. KZRH u vezi s čl. 19. st. 1. OKZRH, te mu je na temelju čl. 41. st. 1. KZRH utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, a uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca opozivom uvjetne osude Općinskog suda u Splitu od 17. XII. 1990. K-1189/86, a koja mu je bila utvrđena na temelju čl. 42. st. 1. KZRH, te je optuženik na temelju čl. 48. st. 2. toč. 3. OKZRH osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, dok je na temelju čl.98. st. 4.ZKP oslobođen u cijelosti od dužnosti nadoknade troškova krivičnog postupka.

Protiv te presude podnio je optuženik žalbu, putem branitelja, ističući žalbene osnove bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno "ili" enog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se oslobodi nepotpuno utvrđ

optužbe za djelo koje mu se stavlja na teret.

Zamjenik javnog tužitelja Republike Hrvatske, nakon razmatranja predmeta na temelju čl. 370. st. 2. ZKP pismeno predlaže da se žalba optuženika kao neosnovana odbije.

I Kž 1184/92

Žalba je osnovana.

Iako ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba krivičnog postupka žalitelj ga ne obrazlaže, jer se njegova žalba sadržajno svodi na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i na žalbu zbog odluke o kazni. Međutim, ispitivanjem povodom te žalbe presude suda prvog stupnja, a na temelju čl. 376. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj je sud uočio da pobijana presuda ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama.

U pobijanoj se presudi navodi da su u dokazne svrhe pročitani iskazi svj.

., te vještaka prof. dr. B.U., a nadalje da su pročitani i pregledani A.O.,.M.O.,.M.P. i A.O

nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. B.U., liječničke svjedodžbe, medicinska dokumentacija i izvod iz KE za optuženika, zapisnik o uviđaju, te da je izvršen i uvid u spis Općinskog suda Split br. K-1189/86.

Iako se u obrazloženju pobijane presude navodi da su svi ti iskazi analizirani i ocijenjeni, tj. da je analiziran i ocijenjen "svaki dokaz pojedinačno, te u skladu s drugim dokazima", sud to stvarno nije učinio, jer neke izvedene dokaze uopće nije analizirao a niti ocijenjivao.

Tako u spisu postoje dvije liječničke svjedodžbe, tj. liječnička svjedodžba za optuženika na listu 26, ali i nalaz specijaliste za O.I. rođenu ……. na listu 27, ali se nalaz specijaliste za optuženikovu majku O.I. ni jednom riječju izričito ne spominje u razlozima presude, iako se na str. 4. obrazloženja navodi da su liječničke svjedodžbe i medicinska dokumentacija pročitani u dokazne svrhe.

Isto tako, iako na str. 5. obrazloženja presude sud navodi da je analizirao obranu optuženika, iskaz oštećenika i iskaze ostalih saslušanih svjedoka, stvarno se u razlozima

. a ni iskazi svj. odak A. i O.M. ne analiziraju, pa pobijane presude iskazi oštećenika O.A

štoviše niti ne spominje njihov sadržaj, već se ocjenjuje samo iskaz svj. P.M. i uzima ga "najiskrenijim". Upravo na temelju iskaza tog svjedoka, koji nije primijetio da oštećenik napada optuženikovu majku, a niti da bi ona bila na tlu i imala bilo kakve povrede zaključuje se - a jer sud u cijelosti prihvaća iskaz tog svjedoka - da su se neposredno prije inkriminiranog događaja članovi optuženikove obitelji i obitelji oštećenika samo svađali, te da je neosnovana obrana optuženika koji navodi da je oštećenik najprije fizički napao njegovu majku (lupio ju šakom, a ona od toga pala) a zatim odmah nakon toga udario i njega u glavu, a kada je padao od tog udarca još i nogom u stražnicu, te da je on tek tada zamahnuo nožem i oštećenika povrijedio. Optuženik ovakvu svoju obranu ponavlja i u žalbi i posebno naglašava da je krenuo prema oštećeniku držeći u ruci nož da bi ga odgurnuo od majke, ali ga je tada oštećenik udario šakom u lice, pa ga je nožem ubo padajući na tlo, dakle da se branio od oštećenikovog napada, zbog čega smatra da je postupao u nužnoj obrani i da ga je trebalo osloboditi optužbe.

Upravo stoga što je prvostepeni sud propustio ocijeniti postojanje liječničke svjedodžbe za optuženikovu majku O.I., a uz to i cijeniti iskaze svj. O.A. i O.M., nije moguće odgovoriti na žalbene navode optuženika da je on postupao u nužnoj obrani kada se umiješao u fizički sukob koji je neizazvan započeo oštećenik time što je prvo

I Kž 1184/92

fizički napao njegovu majku, a onda i njega samoga.

Izneseni nedostaci u obrazlaganju presude ujedno čine, za sada, nepotpunim činjenična utvrđenja pobijane presude, a dovode u sumnju i pravilnost činjeničnog stanja glede okolnosti koje su prethodile činu zadavanja povrede, a jer je utvrđeno da je optuženik zadao oštećeniku povredu u svađi.

Zbog iznesenih razloga bitne postupovne povrede iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP, koja je uočena po službenoj dužnosti, kao i uvaženjem žalbe optuženika zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo je na temelju čl. 385. st. 1. ZKP ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovnom suđenju treba provesti sudskomedicinsko vještačenje radi razjašnjenja kakvu je povredu i na koji način zadobila optuženikova majka, a također i kakav je bio mehanizam zadavanja od strane optuženika povrede oštećeniku, a što je značajno za procjenu subjektivnog odnosa optuženika prema djelu, a uz to cijeniti i iskaze saslušanih svjedoka pojedinačno i u međusobnoj vezi, a isto tako i obranu optuženika, te o optužbi donijeti novu odluku koju treba obrazložiti onako kako to nalaže čl. 357. st. 7. ZKP.

U Zagrebu, 1. travnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća

Vinja Ileana v.r.

Horvatinović mr. Ružica v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)