Supreme Court dismisses eviction appeal, ruling tenant lacks standing and failed to prove lawful occupancy rights.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the tenant's appeal against eviction orders from lower courts. The tenant argued he lacked active standing and claimed the eviction could not be enforced due to shared occupancy, but the court found these arguments unsupported by evidence. The court ruled that using a single bed in a room constitutes using the entire room and that the plaintiff, as the hotel manager, had the legal authority to demand eviction.
Legislator headnote
AI generatedčl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima; čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku: A party challenging an eviction order must prove active standing and lawful occupancy; mere partial use of a room does not negate the right to evict the occupant.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 571/1996-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. H. d.o.o. Z., koga zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik iz Z., protiv tuženika V. K. iz Z., koga zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik iz Z., radi iseljenja, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 28. studenog 1995.g. br. Gž 4069/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. veljače 1995.g. br. Ps 1254/94, u sjednici održanoj 1. srpnja 1999.g.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika V.K. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:
"Nalaže se tuženom K.V. da iseli iz prostorije - sobe broj 39/I. u samačkom hotelu Z., V. … i da tu prostoriju - sobu, slobodnu od osoba i stvari, preda na raspolaganje tužitelju, kao i da mu nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.212,00 kn, a sve u roku od 15 dana."
Drugostupanjski sud potvrdio je navedenu presudu suda prvog stupnja.
Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tuženik reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu odnosno preinače.
Na reviziju nije odgovoreno, niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.
Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da se iseli iz sporne prostorije i preda je tužitelju na raspolaganje. Nižestupanjski su sudovi udovoljili tom zahtjevu, jer su ocijenili da tuženik navedenu prostoriju koristi bez pravnog osnova.
– 2 –
Revident neopravdano ustraje pri prigovoru nepostojanja aktivne legitimacije, jer su nižestupanjske sudovi na temelju opsežne dokumentacije opravdano ocijenili da upravo tužitelj sada upravlja samačkim hotelom u kojem tuženik koristi spornu prostoriju, pa je stoga ovlašten tražiti i iseljenje tuženika (čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92). Svoju, pak, tvrdnju da je ovlašten i dalje koristiti spornu prostoriju tuženik nije u postupku pred nižestupanjskim sudovima dokazao, niti njena opravdanost slijedi iz činjenica utvrđenih u tom postupku.
Revizijski navodi tuženika da nije primio pisani zahtjev za iseljenje je neodlučan, jer takav zahtjev svakako predstavlja i tužba koja mu je dostavljena.
Nije revident u pravu ni kada ističe da on ne koristi spornu prostoriju, već samo jedan od tri ležaja u njoj. Ne bi naime, smijelo biti dvojbe o tome, da osoba koja u nekoj sobi koristi jedan od ležajeva, istovremeno koristi (eventualno s drugim osobama) i tu sobu. Također on neosnovano ističe da zbog toga što on, kako tvrdi, spornu prostoriju koristi s još dvije osobe koje su također imale rješenje o smještaju u nju, pobijane presude ne bi mogle biti realizirane u ovršnom postupku. Sadržaj prvostupanjske presude, tj. onaj njen dio kojim se tuženiku nalaže da spornu prostoriju preda na raspolaganje slobodnu od osoba i stvari, treba tumačiti tako da se to odnosi na osobe koje eventualno spornu prostoriju koriste uz tužiteljevo dopuštenje, te na stvari tužitelja i tih osoba.
Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), presuđeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 1. srpnja 1999.g.
Predsjednik vijeća:
Miroslava Vekić, v.r.