Revr-371/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 371/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika I.-I. d.d., Z., kojeg zastupaju punomoćnici T. O., I. V. G., K. K., M. Š., I. B., K. G. i I. O., odvjetnici iz Odvjetničkog društva I., O. i P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-10/17-2 od 24. siječnja 2017., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3212/03-117 od 30. rujna 2016., u sjednici održanoj 17. listopada 2018.,

p r e s u d i o j e :

I/ Odbija se revizija tužitelja B. K. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-10/17-2 od 24. siječnja 2017. u toč. I. njene izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3212/03-117 od 30. rujna 2016. u toč. V. njene izreke, kao neosnovana.

II/ Prihvaća se revizija tužitelja B. K., preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-10/17-2 od 24. siječnja 2017. u točki III., IV. i V. njene izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3212/03-117 od 30. rujna 2016. u toč. I. njene izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 342.092,67 kn.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 64.857,25 kn (šezdesetčetiritisućeosamstopedesetsedamkunaidvadesetpetlipa), u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 934.229,40 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2016. do isplate, po stopi pobliže određenoj u izreci (st. I. izreke); naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 550.604,52 kn sa zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose te naknade od prvog u mjesecu za protekli mjesec do isplate, po stopi pobliže određenoj kao u izreci (st. II. izreke); naloženo je tuženiku plaćati tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 3.705,07 kn počevši od 01. ožujka 2015. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zatraženom zateznom kamatom po stopi pobliže određenoj kao u izreci (st. III. izreke) te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 382.058,12 kn (st. IV. izreke), dok je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 62.770,60 kn sa zateznom kamatom (st. V. izreke).

Drugostupanjskom presudom, suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3212/03-117 od 30. rujna 2016. u stavku IV. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška i u stavku V. izreke.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3212/03-117 od 30. rujna 2016. u stavku I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 592.136,73 kn, u stavku II. i III. izreke, u stavku IV. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 231.497,75 kn i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 302.677,84 kn.

III. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3212/03-117 od 30. rujna 2016. u stavku I. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 342.092,67 kn, u stavku IV. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 150.560,37 kn, kao i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 44.584,31 kn i sudi:

Tužitelj se odbija s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 342.092,67 kn te sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 150.560,37 kn.

Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 44.584,31 kn, u roku od 8 dana.

IV. Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

V. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 5.558,90 kn, u roku od 8 dana."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti reviziju, preinačiti presude nižestupanjskih sudova u pobijanom dijelu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka u cijelosti, uključujući i sastav revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija je djelomično osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13, - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju je tužitelj (radnik) pretrpio ozljedom na radu kod tuženika (poslodavca).

Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tuženik kao poslodavac tužitelja isključivo odgovoran za štetu koju je pretrpio tužitelj zbog ozljede na radu na temelju odredbe čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96 i 94/96).

U revizijskom stadiju postupka sporno je pitanje kumuliranja naknade štete i osigurane svote, odnosno je li drugostupanjski sud pravilno postupio kada je, prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete s osnova duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti, u tu naknadu uračunao iznos od 342.092,67 kn, kojeg je tužitelju isplatilo osiguravajuće društvo C. d.d. na temelju police kombiniranog kolektivnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) broj 905646 na ime 100% invaliditeta.

Prvostupanjski sud je ocijenio da nema mjesta uračunavanju isplaćenog iznosa po polici kombiniranog kolektivnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), jer da se ne radi o iznosu, koji je isplaćen na temelju police osiguranja od odgovornosti, pozivajući se pri tome na čl. 948. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

Suprotno tome, polazeći od okolnosti da je policu kombiniranog kolektivnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) broj 905646 zaključio tuženik i da je premiju za istu plaćao iz vlastitih sredstava, drugostupanjski sud je ocijenio da se radi o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, koje je ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti (čl. 948. st. 3. ZOO), radi čega tužitelj kao oštećenik nema pravo kumuliranja odštetnog zahtjeva prema trećoj odgovornoj osobi neovisno od njegovog prava na osiguranu svotu. Zbog toga je drugostupanjski sud za nesporno isplaćeni iznos po predmetnoj polici umanjio naknadu na ime duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti.

Pogrešno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prilikom odlučivanja o naknadi štete uračunao u tu naknadu iznos osigurane svote kojeg je tužitelj primio po osnovi Ugovora (police) o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) kojim je tuženik ugovorio osiguranje svih radnika od posljedica nesretnog slučaja.

Pitanje kumuliranja naknade štete i osigurane svote uređeno je odredbama čl. 948. ZOO. Prema odredbi čl. 948. st. 2. ZOO pravo na naknadu od treće osobe odgovorne za nastupanje osiguranog slučaja pripada osiguraniku odnosno korisniku nezavisno od njegova prava na osiguranu svotu. Prema odredbi st. 3. istog članka odredba prethodnog stavka ne odnosi se na slučaj kad je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti.

Iz navedenih odredbi proizlazi da za pitanje mogućnosti kumuliranja naknade štete i osigurane svote odlučno o kakvom se osiguranju radi na temelju kojeg je primljen određeni iznos. Ako se radi o ugovoru o osiguranju od nesretnog slučaja, dopuštena je kumulacija zahtjeva prema štetniku i osiguratelju. Međutim, kumulacija zahtjeva nije dopuštena kad je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti.

Okolnost da je tuženik sklopio predmetni ugovor o osiguranju i da je premiju za istu plaćao iz vlastitih sredstava, ne znači da je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda nije riječ o ugovornom osiguranju od odgovornosti poslodavca kojim bi poslodavac osigurao svoju odgovornost za posljedice nesretnih slučajeva u kojima bi nastradali njegovi radnici, a u kojem bi poslodavac bio osiguranik i u kojemu bi valjalo primijeniti odredbu čl. 948. st. 3. ZOO, već o ugovoru o osiguranju kojim je poslodavac za sve svoje radnike ugovorio isplatu ugovorene svote za posljedice nesretnog slučaja bez obzira gdje se i kada se takav slučaj dogodi. Prema takvom Ugovoru osiguranici u čiju korist je ugovor sklopljen su radnici a ne poslodavac, pa je u smislu odredbe čl. 948. st. 2. ZOO prema njemu dopuštena kumulacija naknade štete i osigurane svote (tako i Vrhovni sud u Revr 489/10-2 od 28. travnja 2010.).

Sukladno tome nije bilo osnova da se tužitelju isplaćeni iznos po osnovi kolektivnog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja uračunava u pripadajuću mu naknadu štete.

Slijedom navedenog, a budući je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju od utvrđene naknade štete (934.229,40 kn) odbio isplaćeni mu iznos ugovorene osigurane svote (342.092,67 kn), valjalo je djelomičnim prihvaćanjem revizije tužitelja djelomično preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se odbije kao neosnovana žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 342.092,67 kn.

Stoga je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno kao toč. II/1 izreke.

U revizijskom stadiju postupka sporno pitanje jesu li nižestupanjski sudovi pravilno postupili kada su od naknade na ime duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti odbili iznos od 62.770,60 kn, koji je tužitelj primio na ime naknade za tjelesno oštećenje u razdoblju od 01. svibnja 2001. do 31. siječnja 2014.

Naknada za tjelesno oštećenje koju oštećeni prima na temelju socijalnog osiguranja, uzima se u obzir kod utvrđivanja pravične novčane naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti (tako i Vrhovni sud u Rev 78/01 od 10. rujna 2003.).

Prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade za pretrpljene bolove zbog umanjenja životne aktivnosti sud uzima u obzir i naknadu za tjelesno oštećenje na koju oštećeni ima pravo po propisima o invalidskom osiguranju pa će na osnovi svih okolnosti slučaja po slobodnoj ocjeni utvrditi u kojoj mjeri naknada za tjelesno oštećenje utječe na visinu novčane naknade za ovaj oblik nematerijalne štete (tako i Vrhovni sud u Rev 2442/95 od 9. svibnja 1996.).

Naknada za tjelesno oštećenje ne uračunava se tako da se kapitalizirani iznos naknade za tjelesno oštećenje, koji bi pripadao oštećeniku za vrijeme vjerojatnog trajanja njegovog života, odbije od utvrđene naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti (tako i Vrhovni sud u Rev 1569/94 od 26. listopada 1994., Rev 1483/99 od 3. travnja 2002, Rev 1144/06 od 17. siječnja 2007.).

Postupajući u okviru navedenih pravnih shvaćanja nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su po slobodnoj ocjeni od utvrđene naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti odbili primljene iznose naknade za tjelesno oštećenje u navedenom razdoblju, dakle ne ukupno kapitalizirani iznos naknade za tjelesno oštećenje, koji bi pripadao tužitelju za vrijeme vjerojatnog trajanja njegovog života. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u toč. I/ izreke.

Na temelju čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 3. ZPP valjalo je odlučiti o troškovima postupka kao u toč. II/2 izreke.

Tuženik ima pravo na nadoknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 296.355,00 kn. Trošak se odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje u tekstu: OT): sastavljanje tužbe 1183 boda (Tbr. 8/1), zastupanje na ročištu 20. travnja 2004. 1183 bodova (Tbr. 9/1), sastavljanje podneska od 4. siječnja 2005. 50 bodova (Tbr. 8/3), sastavljanje podneska od 13. srpnja 2005. 50 bodova (Tbr. 8/3), sastavljanje podneska od 8. veljače 2006. 1317 bodova (Tbr. 8/1), zastupanje na ročištu 20. veljače 2006. 1317 bodova (Tbr. 9/1), zastupanje na ročištu 20. rujna 2006. 1157 bodova (Tbr. 9/1), zastupanje na ročištu 2. ožujka 2007. 1157 bodova (Tbr. 9/1), zastupanje na ročištu 21. rujna 2007. 1157 bodova (Tbr. 9/1), sastavljanje podneska od 26. rujna 2007. 50 bodova (Tbr. 8/3), sastavljanje podneska od 24. rujna 2008. 50 bodova (Tbr. 8/3), zastupanje na ročištu 9. ožujka 2009. 50 bodova (Tbr. 9/5), zastupanje na ročištu 6. svibnja 2009. 1157 bodova (Tbr. 9/1), sastavljanje podneska od 2. svibnja 2012. 1157 bodova (Tbr. 8/1), sastavljanje podneska od 31. kolovoza 2012. 50 bodova (Tbr. 8/3), zastupanje na ročištu 4. rujna 2012. 1157 bodova (Tbr. 9/1), sastavljanje podneska od 29. listopada 2012. 1157 bodova (Tbr. 8/1), zastupanje na ročištu 7. studenoga 2012. 1157 bodova (Tbr. 9/1), sastavljanje podneska od 24. siječnja 2013. 50 bodova (Tbr. 8/3), zastupanje na ročištu 4. rujna 2013. 1157 bodova (Tbr. 9/1), sastavljanje podneska od 13. prosinca 2013. 50 bodova (Tbr. 8/3), zastupanje na ročištu 17. siječnja 2014. 1157 bodova (Tbr. 9/1), sastavljanje podneska od 29. travnja 2015. 1770 bodova (Tbr. 8/1), sastavljanje podneska od 22. svibnja 2015. 50 bodova (Tbr. 8/3), zastupanje na ročištu 20. siječnja 2016. 1770 bodova (Tbr. 9/1), zastupanje na ročištu 22. travnja 2016. 50 bodova (Tbr. 9/5), zastupanje na ročištu 1. srpnja 2016. 50 bodova (Tbr. 9/5), zastupanje na ročištu 13. srpnja 2016. 1770 bodova (Tbr. 9/1), zastupanje na ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9/3), dakle ukupno 22480 bodova, odnosno 224.800,00 kn (Tbr. 50), uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 56.200,00 kn (Tbr. 42).

Tužitelju treba priznati predujmljene troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 5.980,00 kn. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sastavljanja revizije u iznosu od 750 bodova (Tbr. 10/6), odnosno 7.500,00 kn (Tbr. 50), uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.875,00 kn (Tbr. 42).

S obzirom da je nepobijanim dijelom drugostupanjske odluke potvrđena prvostupanjska odluka u dijelu kojim je tužitelju priznat parnični trošak u iznosu od 231.497,75 kn, to je valjalo preinačiti pobijani dio drugostupanjske odluke o troškovima postupka i tužitelju, pored iznosa od 231.497,75 kn, priznati daljnji parnični trošak u iznosu od 64.857,25 kn.

Zagreb, 17. listopada 2018.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.