Rev-x-45/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x-45/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. U. iz M., zastupane po punomoćniku D. R. i M. M., odvjetnicima iz Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., Filijala S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-34/06 od 4. prosinca 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-198/04 od 19. svibnja 2005., u sjednici održanoj 5. studenoga 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 103.188,00 kn s osnova naknade štete, te je ujedno tužiteljica obvezana tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 6.040,00 kn.

Iako su nižestupanjski sudovi odlučivali presudom u odnosu na glavni zahtjev, a rješenjem o parničnom trošku, valja reći da su parnični troškovi u konkretnom slučaju sporedno potraživanje, pa je odluka o trošku (koji predstavlja rješenje) sastavni dio presude. Naime, prema odredbi čl. 338. st. 2. ZPP-a izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se preinači pobijana presuda na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice uz dosudu ukupnog parničnog troška.

Na reviziju tuženica nije odgovorila.

Revizija nije osnovana.

U postupku je kao nesporno utvrđeno da je tužiteljica dana 23. prosinca 1989. stradala kao suvozačica u vozilu reg. oznake … kojim je upravljao vlasnik tog vozila B. U., te da je u času štetnog događaja to vozilo bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženice.

Tužiteljica traži isplatu naknade štete koju je pretrpjela kritične zgode od tuženice temeljem sklopljene police.

Nižestupanjski sudovi odbili su tužiteljičin zahtjev kao neosnovan, s obzirom da tužiteljica kao bračni drug vozača i vlasnika vozila B. U. koji je i skrivio prometnu nezgodu se ne smatra trećom osobom sukladno tada važećem čl. 21. Zakona o osiguranju imovine i osoba ("Narodne novine", broj: 53/77 i 10/86), a da tužiteljica u postupku nije dokazala postojanje eventualnog ugovora o osiguranju s proširenim pokrićem po kojem bi unatoč navedenoj zakonskoj odredbi ona smatrana trećom osobom, te bi time imala pravo na naknadu štete.

Revizijski prigovor bitne povrede svodi se na pogrešnu primjenu odredbe čl. 221. a) u vezi s čl. 354. st. 1. ZPP-a učinjene od strane nižestupanjskih sudova na štetu tužiteljice, što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

Prema odredbi čl. 221. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

U ovoj parnici je među strankama sporno je li u polici osiguranja od automobilske odgovornosti koja je pokrivala vrijeme štetnog događaja bilo ugovoreno gore navedeno tzv. prošireno osiguravateljevo pokriće, koje bi obuhvaćalo i tužiteljicu, suprugu osiguranika, a spornu činjenicu sud nije mogao utvrditi bez uvida u sklopljenu policu.

eno je da je sud u nekoliko navrata pozivao obje strane da dostave policu, pa i Utvrđ

pokušao pribaviti je od B. U. što je tužiteljica izričito otklonila, a tuženik istom kada je od njega zatraženo nije s njome raspolagao zbog proteka vremena odnosno nemogućnosti čuvanja arhive duže od 10 godina.

Tužiteljica je trebala dokazati činjenice koje su osnova tužbe i ako to ona nije učinila, primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu suda da te činjenicu nisu dokazane.

Tužiteljica se u tužbi nije pozivala na tzv. prošireno osiguravateljevo pokriće već samo na policu obveznog osiguranja (koju uz tužbu nije priložila).

Kako je na temelju provedenih dokaza sud utvrdio da je predmetnu nezgodu skrivio vozač vozila u kojem je tužiteljica bila suputnik u srazu s drugim vozilom čiji je vozač poginuo – a vozač je bio tužiteljičin suprug, to osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz odlučne činjenice, je li ugovoreno prošireno osiguranje, a svota proširenog osiguranja upisana u policu predstavlja gornju granicu tuženikove obveze. Stoga su sudovi sukladno čl. 221. a) ZPP-a, u skladu s pravilima o teretu dokazivanja pravilno primijenili materijalno pravo kada su njezin zahtjev odbili kao neosnovan, jer nije dokazala ugovoreno pravo u svoju korist sukladno čl. 148. st. 3. i čl. 149. st. 1. ZOO-a – odnosno navedenu ključnu činjenicu ugovaranja police s proširenim osiguravateljevim pokrićem i visine osigurane svote pokrića, a sve u vezi s važećim čl. 21. Zakona o osiguranju imovine i osoba prema kojoj trećim osobama se ne smatra bračni drug osobe koja je od odgovornosti za štetu osigurana policom obveznog osiguranja.

Slijedom izloženog pravilno su sudovi otklonili primjenu čl. 233. st. 5. ZPP, jer nije utvrđeno da tuženik drži navedenu policu.

Navodi revizije ne mogu dovesti u sumnju činjenična utvrđenja sudova na kojima je utemeljena presuda, budući da vlastitom ocjenom provedenih dokaza, a suprotstavljajući je onoj sudskoj upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a takav prigovor nije dopušten revizijski razlog u smislu čl. 385. ZPP-a.

Slijedom izloženog kako se nisu ostvarili revizijski razlozi valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 5. studenoga 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.