III Kr-9/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 9/2019-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog V. S., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. u vezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 21. svibnja 2018. broj K-699/2017 i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 11. listopada 2018. broj Kž-222/2018-5, u sjednici održanoj 19. prosinca 2019.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev osuđenog V. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 21. svibnja 2018. broj K-699/2017, potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 11. listopada 2018. broj Kž-222/2018-5, osuđen je V. S. zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

Osuđenik osobno podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog " povrede kaznenog zakona na moju štetu, povrede ZKP/08 i povrede prava na jednakost oružja na moju štetu", s prijedlogom da se, primjenom čl. 518. st. 5. ZKP/08, donese rješenje o odgodi odnosno prekidu izvršenja kazne, a podredno da se ukine presuda suda drugog stupnja "te naredi otklanjanje nezakonitosti navedenih odluka".

Sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13,

III Kr 9/2019-4

152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), Državni odvjetnik Republike Hrvatske je odgovorio na zahtjev osuđenika koji mu je dostavljen na znanje.

Zahtjev nije osnovan.

U zahtjevu se ukazuje da je protiv osuđenika najprije donesena presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-520/2016 od 1. lipnja 2016. kojom je zbog tri kaznena djela teške krađe osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. Ta presuda je, međutim, presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kž-343/2016 od 5. rujna 2017. ukinuta prihvaćanjem njegove žalbe u odnosu na kazneno djelo čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11 (tada opisana pod toč. 2. izreke) i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok je u odnosu na preostala dva kaznena djela teške krađe prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni i on pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

U ponovljenom suđenju pred Općinskim sudom u Osijeku osuđenik je za ukinuto kazneno djelo pod toč. 2. izreke ranije prvostupanjske presude pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja pravomoćna presuda je sada predmetom pobijanja.

U zahtjevu osuđenika tvrdi se da su sudovi u ponovljenom suđenju propustili primijeniti odredbu čl. 52. st. 1. KZ/11 o produljenom kaznenom djelu te mu izreći jedinstvenu kaznu zatvora primjenom odredbe čl. 53. KZ/11. Također, smatra da je osudom na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci u ponovljenom suđenju povrijeđena odredba čl. 489. st. 4. u vezi čl. 13. ZKP/08 s obzirom da je on u povodu vlastite žalbe doveden u nepovoljniji položaj. Nadalje, smatra da je sud drugog stupnja, odbijanjem njegove žalbe s prijedlogom za izricanje jedinstvene kazne zatvora za sva tri terećena kaznena djela, postupio "strogo formalno", što predstavlja "povredu Ustava RH te Europske Konvencije o ljudskim prava i temeljnim slobodama".

Ovim navodima zahtjeva se, u stvari, ukazuje na povredu Kaznenog zakona iz čl. 517. st. 1. toč 1. u vezi čl. 469. toč. 4. i 5. ZKP/08 jer da su sudovi pogrešno primijenili zakon te pri odluci o kazni prekoračili svoju ovlast, a ujedno i na povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 10. ZKP/08 povredom načela zabrane reformatio in peius.

Međutim, navedene povrede zakona nisu ostvarene. Prije svega, predmetom ispitivanja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka je isključivo presuda donesena u ponovljenom postupku tj. presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-699/2017 od 21. svibnja 2018., potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kž-222/2018-5 od 11. listopada 2018. kojom je osuđenik osuđen za jedno kazneno djelo na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Stoga pokušaj da se ta presuda dovede u vezu s pravomoćnom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kž-343/2016 od 5. rujna 2018. kojom je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca te primjeni institut produljenog kaznenog djela iz čl. 52. st. 1. KZ/11 na ukupnu kriminalnu aktivnost koja je obuhvaćena dvjema pravomoćnim presudama, ostaje bez uspjeha.

Nadalje, objedinjavanje kazni zatvora izrečenih pravomoćnim presudama te izricanje jedinstvene kazne zatvora može biti predmetom postupka tzv. neprave obnove kaznenog postupka u smislu čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08, na što upućuje i osuđenikov prijedlog za

III Kr 9/2019-4

primjenu čl. 53. st. 1. KZ/11, a ne predmetom zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koji se sada podnosi. O tome je osuđeniku u drugostupanjskoj presudi dana valjana uputa.

Isto tako, ne može se govoriti o primjeni instituta produljenog kaznenog djela u smislu čl. 52. st. 1. KZ/11 kada je osuđenik sada osuđen samo za jedno kazneno djelo, bez primjene odredaba o stjecaju.

Nadalje, izricanjem kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci sudovi nisi povrijedili odredbu čl. 13. ZKP/08 jer je osuđeniku u ponovljenom suđenju izrečena upravo ona kazna koja mu je prethodno utvrđena za navedeno kazneno djelo pa osuđenik u povodu vlastite žalbe nije doveden u teži položaj. Također, ova kazna odmjerena je u okvirima zakonom zapriječene kazne pa se ne radi o prekoračenju ovlasti koju sud ima po zakonu. Drugo je pitanje što osudom po dvjema pravomoćnim presudama osuđenik u zbroju treba izdržati dulju kaznu zatvora, međutim, to ne predstavlja u zahtjevu citiranu povredu zakona jer izricanje jedinstvene kazne primjenom odredaba o stjecaju može biti predmetom drugog izvanrednog pravnog lijeka, kao što je već prethodno obrazloženo.

Konačno, u zahtjevu se pogrešno tvrdi da je, zbog činjenice male vrijednosti otuđenih predmeta, postupak vođen bez optužbe ovlaštenog tužitelja. Time se, u stvari, cilja na povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08. Međutim, vrijednost stvari ukradenih predmetnim kaznenim djelom u iznosu od 1.281,00 kn nije mala u smislu čl. 87. st. 3. KZ/11 koji je bio na snazi u vrijeme učina djela (23. ožujka 2016.). Zbog navedenog, a i zbog činjenice da se konkretno radi o kaznenom djelu teške krađe počinjenom obijanjem zatvorenih prostora, ne dolazi u obzir pravna kvalifikacija kaznenog djela iz čl. 228. st. 2. KZ/11 (sitna krađa) koje se, u smislu čl. 245. st. 1. KZ/11, progoni po privatnoj tužbi, već je predmetno kazneno djelo pravilno pravno označeno po čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11 za progon kojeg je ovlašten državni odvjetnik, koji je optužbu i zastupao.

Zaključno, nisu ostvarene u zahtjevu istaknute povrede zakona pa je isti kao neosnovan trebalo odbiti i sukladno čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. prosinca 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Ranko Marijan, v.r.