Uzp-33/2007-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Uzp 33/07-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja P. D. sa otoka B., povremeno na adresi u Z., (kod L.), protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 01. ožujka 2006. godine, dana 31. siječnja 2007. godine,

r i j e š i o j e :

Zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Predlagatelj je dana 01. ožujka 2006. godine podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05. – dalje: ZS), kojim traži zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na više postupaka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske (Us-4107/99; Us- 12326/05; Us-857/06).

U predmetu ovog poslovnog broja, ovaj sud se ograničio na ispitivanje osnovanosti predlagateljeva zahtjeva vezano za postupak koji se vodi pod poslovnim brojem Us-857/06, a koji, pak, postupak je prema podacima iz zahtjeva i sadržaju upravnog spisa okončan donošenjem rješenja Upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj Us-857/06 od 02. veljače 2006. godine.

Zahtjev je neosnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku ovaj sud je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-857/06 te očitovanja Upravnog suda Republike Hrvatske od 03. travnja 2006. utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/91 - dalje: Ustav).

Predmetni spor pokrenut je tužbom tužitelja P. D. iz Z., (kod L.), zaprimljenom kod Upravnog suda Republike Hrvatske 28. studenog 2005. godine, protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Zagreb Klasa: 140-2/05-01, ur.br: 341-25-05/3-05-112164 od 14. studenog 2005. godine.

Dopisom od 29. studenog 2005. godine Upravni sud Republike Hrvatske izvijestio je tužitelja o mogućnosti pokretanja upravnog spora jedino protiv konačnog rješenja tuženika od 15. listopada 2005. godine, te da u tom slučaju dostavi dva primjerka potpisane tužbe i preslik rješenja protiv kojeg pokreće upravni spor.

Podneskom od 06. prosinca 2005. godine tužitelj iznosi svoja mišljenja o uputama Upravnog suda Republike Hrvatske o mogućnostima pokretanja upravnog spora te traži vođenje (proširenje) upravnog spora protiv oba rješenja tj. rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Zagreb Klasa: 140-2/05-01, ur. br: 341-25-05/3-05- 112164 od 14. studenog 2005. godine i rješenja od 15. listopada 2005. godine.

Rješenjem od 02. veljače 2006. godine posl. broj Us-857/06 Upravni sud Republike Hrvatske odbacuje tužbu.

Predmetno rješenje dostavljeno je predlagatelju 30. ožujka 2006. godine Prema prednjim utvrđenjima, proizlazi da je od trenutka podnošenja tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske dana 28. studenog 2005. godine do 30. ožujka 2006. godine kao dana kada je predlagatelj primio rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske od 02. veljače 2006. godine, posl. broj Us-857/06, kojim je okončan postupak pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, predmetni postupak trajao ukupno 4 mjeseca i 2 dana, što je ujedno i razdoblje relevantno za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja.

Zbog toga, ovaj sud ocjenjuje da se već sama duljina trajanja predmetnog postupka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava pa je, stoga, temeljem odredbi čl. 28. st. 1. i 2. ZS-a valjalo zahtjev predlagatelja odbiti kao neosnovan i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. siječnja 2007. godine.

Sutkinja

Davorka Lukanović Ivanišević,v.r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.