Legislator Case Law & Legislation
I Kž-358/2007-4 AI generated

Criminal appeal partially allowed; conviction for drug abuse amended due to missing statutory amendment citation.

Case Number I Kž-358/2007-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court partially allowed the appeal by amending the lower court's conviction to include the correct statutory amendment citation. The defendant argued the legal characterization was flawed because the original judgment cited the Criminal Law without referencing the specific amendment that modified the drug abuse charge. The court ruled that since the amended law was in effect at the time of the crime, the correct provision must be applied, necessitating a change in the legal description of the offense.

Legislator headnote

AI generated

čl. 3. st. 1. KZ; čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ; When a criminal law amendment favorable to the accused is in force at the time of the crime, the judgment must be amended to cite the specific amendment provision to ensure accurate legal characterization.

Keywords

AI generated
criminal appeal statutory amendment drug abuse charge legal characterization favorable retroactivity Criminal Law procedural correction

Cited Legislation

AI generated
čl. 3. st. 1. KZ
Kako se, u skladu sa čl. 3. st. 1. KZ, primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a navedena izmjena zakona je već bila na snazi u vrijeme počinjenja konkretnog kaznenog djela, prema postojećoj sudskoj praksi, trebalo je primijeniti odredbu čl.
čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona
KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), a opt.
čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj sud nije našao da bi bila ostvarena koja od povreda kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP
Međutim, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP utvrdio je kako je pobijanom presudom povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.
čl. 390. ZKP
Stoga je primjenom odredbe čl. 390. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 358/07-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. S. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi opt. B. M. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2007., broj K-96/06, u sjednici održanoj dana 17. svibnja 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e :

I. Povodom žalbe opt. B. M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je opt. D. S., radnjama za koje je tom presudom proglašen krivim, počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), a opt. B. M., radnjama za koje je tom presudom proglašen krivim, počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00) i čl. 38. st. 1. KZ.

II. Uslijed odluke pod toč. I., te djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. B. M., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, tako da se opt. B. M. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00) i čl. 38. st. 1. KZ, zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju kaznu mu se, temeljem čl. 63. KZ, uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 01. do 02. ožujka 2006.

III. U ostalom dijelu, žalba opt. B. M. odbija se kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

I Kž 358/07-4

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. D. S. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, za koje je temeljem citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, a opt. B. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 38. st. 1. KZ, za koje je temeljem citiranih zakonskih odredbi osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ, u kaznu zatvora opt. D. S. uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru od 01. ožujka 2006. pa nadalje, a opt. B. M. vrijeme oduzimanja slobode od 01. do 02. ožujka 2006.

Temeljem čl. 75. KZ, prema opt. D. S. je primijenjena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, a temeljem odredbe čl. 76. KZ, primijenjena je i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koje mjere traju do prestanka razloga zbog kojih su primijenjene, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Temeljem čl. 76. KZ, prema opt. B. M. je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja traje do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ, od opt. D. S. je oduzeta PVC vrećica sa 3,1 gram marihuane, te jedna kutijica od fotografskog filma sa 2,1 gram heroina, a od opt. B. M. je oduzeto 0,04 grama amfetamina i kokaina, te 0,17 grama kokaina.

Temeljem čl. 468. ZKP-a, od opt. D. S. je oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu 400,00 kn.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a, optuženici su oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Protiv ove presude opt. B. M. je podnio dvije žalbe. Jednu, putem braniteljice M. I., odvjetnice iz Z., u kojoj se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenim sankcijama, a iz sadržaja žalbe je razvidno kako se žali i zbog povrede kaznenog zakona i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, sa prijedlogom ukinuti pobijanu presudu odnosno primijeniti uvjetnu osudu. Drugu žalbu je podnio osobno ne navodeći žalbene osnove, a iz sadržaja je razvidno kako se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenim sankcijama. Obzirom na sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedna žalba opt. B. M.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis s prijedlogom žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, u čemu je na sjednici vijeća ustrajao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalba optuženika zbog odluke o kazni je osnovana.

I Kž 358/07-4

Suprotno žalbenim navodima, u pobijanom presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja. Sud prvog stupnja je glede odlučnih činjenica označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze temeljem kojih proizlazi zaključak da je opt. B. M. počinio kazneno djelo kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Uslijed navedenog, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da sud "… nije obrazložio namjeru drugo okrivljenog da pomaže prvo okrivljenom …".

Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koja je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga, što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi sa motrišta žalitelja bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je opt. B. M. i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

Suprotno navodima žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja o ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka i analizi svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga i pravilni zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica koje su utemeljene na izvedenim dokazima.

Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je opt. D. S. svojom obranom pokušao ekskulpirati opt. B. M., tvrdeći kako ovaj nije znao da on prodaje drogu na vratima njegovog stana. Pravilan je zaključak kako kontradiktorne obrane obojice optuženika glede ovoga nisu prihvatljive. Opt. D. S. je iskazao kako nije govorio opt. B. M. da ima heroin kod sebe, jer bi ga onda ovaj tražio, a znao je da nema novaca za heroin. Dodao je kako je opt. B. M. bilo sumnjivo da on prodaje heroin i tražio ga je i za sebe, a on mu je slagao da ga nema. Nasuprot ovakvoj obrani, opt. B. M. je naglasio kako nikada nije kupovao heroin od opt. D. S., niti je tako nešto ikada vidio kod njega, što je obzirom na njihovu utvrđenu ovisnost, učestalu konzumaciju i zajedničko druženje doista neuvjerljivo i nelogično.

Promatrajući navedeno u kontekstu iskaza svjedoka M. M. i M. R. koji su zamijetili prodaju opojne droge iz stana opt. B. M., sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako nije ni životno, niti logično da opt. B. M. ne zna da opt. D. S., sa kojim se intenzivno druži, kod sebe ima heroin i učestalo ga prodaje osobama koje, po dogovoru radi kupnje, dolaze do njegovog stana. Osim toga, cijeli je stan opt. B. M. bio kontaminiran predmetima koji služe za konzumaciju droge.

Uslijed navedenog, sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako je opt. B. M. stavio na raspolaganje opt. D. S. svoj stan u Z., upravo zato da bi ovaj mogao prodavati heroin. Isto tako, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da se udio opt. B. M. u počinjenju ovog kaznenog djela, sveo na pomaganje opt. D. S., odnosno na davanje stana na raspolaganje radi nesmetane prodaje opojne droge. Na taj je način opt. B. M. svjesno doprinio ostvarenju kaznenog djela.

I Kž 358/07-4

Prema tome, nasuprot stajalištu žalitelja, prvostupanjski sud je temeljem izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je opt. B. M. počinio odnosno kazneno djelo. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, koje u svemu prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj.

U pravu je opt. B. M. kada tvrdi da mu je izrečena kazna prestrogo odmjerena.

Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

Zadatak suda ne ograničava se samo da iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreira konkretno ostvareno kazneno djelo, već i da izabere vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se pri tome ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

Tako je sud prvog stupnja kod opt. B. M. olakotnim cijenio da je neosuđivana osoba i da je djelo počinio pod odlučujućim utjecajem svoje bolesti ovisnosti, dok "… nekih posebno otegotnih okolnosti kod ovog optuženika nije pronašao …". Isto tako, cijenio je kako se njegov udio u počinjenju ovog kaznenog djela sveo na pomaganje, odnosno na davanje stana na raspolaganje opt. D. S.

Međutim, sud je prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne opt. B. M., propustio detaljnije cijeniti vještački nalaz i mišljenje vještaka dr. D. Z.. Vještak je jasno naglasio kako je, kod ovog optuženika, umanjenje ubrojivosti tempore criminis bilo "… u značajnoj mjeri izraženo

čuna o

…" (list 284 spisa). Isto tako, prilikom odluke o kazni sud je propustio voditi ra ukupnosti društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela (čl. 56. st. 2. KZ-a). Iz spisa predmeta (list 281 spisa) proizlazi kako je, kod ovog optuženika, patologija obiteljskih odnosa u mnogome uvjetovala da je vrlo rano počeo pokazivati poremećaj u ponašanju i školovanju, sa karakteristikama delinkvencije. Po povratku iz odgojne ustanove na L., nije nastavio školovanje. Otac mu je umro, a sa majkom već dugo nije u dobrim odnosima.

Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 56. KZ), te o svrsi kažnjavanja (čl. 50. KZ), procijenjeno je kako će se i blažom kaznom od one na koju je opt. B. M. osuđen presudom suda prvog stupnja, izrazit jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, te utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenog djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Upravo odmjerenom kaznom zatvora u trajanju jedne godine, optimalno će se ispuniti zahtjevi generalne i specijalne prevencije, te pomoći optuženiku kako bi se izliječio i usmjerio svoje aktivnosti na osobno korisne i društveno prihvatljive ciljeve.

I Kž 358/07-4

Prema optuženicima su primijenjene sigurnosne mjere sa svrhom otklanjanja uvjeta koji omogućuju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela.

Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako je opt. B. M. počinio kazneno djelo u stanju smanjene ubrojivosti i kako postoji opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i ubuduće poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela (vještak dr. D. Z., list 284 spisa), uslijed čega je pravilno primijenio sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj sud nije našao da bi bila ostvarena koja od povreda kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP utvrdio je kako je pobijanom presudom povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika. Naime, u pravnoj oznaci djela navodi se da su optuženici krivi jer su počinili kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga, označeno i kažnjivo u čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, bez navođenja odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, kojim je ta odredba izmijenjena na način da je propisana blaža kazna. Kako se, u skladu sa čl. 3. st. 1. KZ, primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a navedena izmjena zakona je već bila na snazi u vrijeme počinjenja konkretnog kaznenog djela, prema postojećoj sudskoj praksi, trebalo je primijeniti odredbu čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 129/00). Zato je valjalo preinačiti pobijanu presudu na način da se u pravni opis kaznenog djela uvrsti ispravna pravna oznaka djela.

Stoga je primjenom odredbe čl. 390. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. svibnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.