Legislator Case Law & Legislation
Rev-2526/2000-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the disputed amount falls below the statutory threshold for review.

Case Number Rev-2526/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Inadmissible

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as inadmissible because the value of the disputed portion of the final judgment did not exceed the statutory limit for appeals. Although the plaintiff argued for a full retrial based on procedural errors and misapplication of law, the court applied the specific threshold rule governing appeals against second-instance decisions. Consequently, the appeal was rejected without substantive review since the monetary value of the contested part was under 100,000 Croatian kunas.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku; Čl. 383. st. 2. i čl. 392. ZPP: An appeal against a final second-instance decision is inadmissible if the value of the disputed part of the judgment does not exceed the statutory threshold.

Keywords

AI generated
inadmissible appeal statutory threshold second instance review monetary value limit procedural bar civil procedure law Croatian Supreme Court

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2526/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića, Davorke Lukanović-Ivanišević i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz S., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., protiv tuženika B. industrije S., S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu od 31. ožujka 2000. godine br. Gž-2807/99 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 21. travnja 1999. godine br. P-17/95, u sjednici održanoj dana 19. prosinca 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete plati iznos od 54.000,00 kn, te parnični trošak od 20.782,00 kn, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (od 46.000,00 kn) tužitelj odbijen.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda prvostupanjskog suda u dijelu kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva, a preinačena po žalbi tuženika u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na način da je tužitelju ukupno dosuđeno 49.000,00 kn, dakle odbijen je s daljnjim iznosom od 5.000,00 kn (ukupno s 51.000,00 kn). Tuženik je ujedno obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.975,00 kn.

Protiv te presude u dijelu kojim je odbijen s tužbenim zahtjevom reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske. Revizija je nedopuštena.

U smislu čl. 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 112/99) po odredbama tog zakona rješavat će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene nakon njegovog stupanja na snagu, tj. 6. studenoga 1999. godine.

Kako je u ovom sporu drugostupanjska presuda donesena 31. ožujka 2000. godine, dopuštenost revizije tužitelja valja cijeniti prema odredbi čl. 4. st. 1. spomenutog zakona.

S obzirom na navedenu zakonsku odredbu revizija tužitelja bi bila dopuštena kada bi vrijednost predmeta spora prelazila 100.000,00 kn.

Kako se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, a vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn (čl. 383. st. 2. ZPP), to je slijedom izloženog valjalo temeljem odredbe čl. 392. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 19. prosinca 2000. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.