Rev-2052/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2052/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz D. S., koju zastupa punomoćnik V. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženih: 1) M. J. i 2) S. J., oboje iz D. S., koje zastupaju punomoćnici dr. Z. Z.1 i Z. Z. , odvjetnici iz Z., radi utvrdjenja suvlasništva, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 11. veljače 1991. br. GŽ- 5081/90, kojom je djelomično potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. travnja 1990. br. P-803/90, u sjednici održanoj dana 9. siječnja 1992.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom, odbijena je žalba tuženih i potvrdjena prvostepena presuda u dijelu kojim je utvrdjeno da je tužiteljica suvlasnica za daljnjih 1/4 dijela sporne kuće i zemljišta na kojem je ta kuća izgradjena, a koji su pobliže opisani u izreci te presude, uz teret prava doživotnog korištenja svih tih nekretnina u korist tužene pod 2), i da su joj tuženi dužni priznati navedeno suvlasništvo.

Protiv drugostepene presude reviziju su izjavili tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud prihvaćanjem revizije preinači obje nižestepene presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na predmetnu kuću za preko 1/4 dijela uz nadoknadu im parničnog troška, ili da presude budu ukinute i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer po ocjeni ovoga revizijskoga suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuju revidenti i jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 10. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP) na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Revidenti neosnovano ukazuju na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP, kada navode da se pobijana presuda ne može ispitati jer da presuda ne sadrži razloge zbog kojih je žalba odbijena. To zato jer je drugostepeni sud u obrazloženju pobijane presude ocijenio one žalbene navode koji su bili odlučni za rješavanje žalbe, a što je u skladu s odredbom čl. 375. st.

1. ZPP, i jer su u obrazloženju presude navedeni razlozi zbog kojih je žalba odbijena.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revidenti neosnovano osporavaju pravilnost zaključka nižestepenih sudova da tužiteljici u spornoj kući pripada pravo suvlasništva na daljnjih 1/4 dijela (ukupno 1/2 dijela) jer da to proizlazi iz sporazuma o gradjenju te kuće. Naime, revidenti neosnovano ponavljaju tvrdnje da takav sporazum ne postoji. To zato jer su te tvrdnje u suprotnosti s utvrdjenjima sudova.

Iz utvrdjenja sudova, koja se temelje na pravilnoj ocjeni po prvostepenom sudu izvedenim dokazima (čl. 8. ZPP), a posebno na stranačkom iskazu sada pok. J. J., proizlazi da su se on i tužena pod 1) (njegova supruga) sporazumili s tužiteljicom (njihovom snahom) i tuženikom pod 2) (njihovim sinom) kod gradnje sporne kuće da kuća pripada u suvlasništvo tuženika pod 2) i tužiteljice u po 1/2 dijela, a da on i tužena pod 1) imaju pravo doživotnog uživanja.

Ostali revizijski navodi se ne reproduciraju jer ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrdjeno činjenično stanje, zbog, kojeg se razloga, prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP, ne može izjaviti revizija.

Prema navedenom proizlazi da se nižestepene presude temelje na pravilnoj primjeni, materijalnog prava.

Zbog iznijetog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 9. siječnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.