Rev-3007/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3007/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Radomire Felicijan-Maoduš, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz D., koga zastupa M. H., odvjetnik u P., protiv tuženika P. K. iz K., koga zastupa R. D., odvjetnik u P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Požegi od 22. srpnja 1993. br. Gž-321/1991-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 15. prosinca 1992. br. P-123/85-34, u sjednici održanoj dana 7. prosinca 1993.

p r e s u d i o j e :

Revizija se prihvaća, djelomično se preinačuje presuda Okružnog suda u Požegi od 22. srpnja 1993. br. Gž-321/91-2 kao i presuda Općinskog suda u Požegi od 15. prosinca 1992. br P-123/85 u pogledu kamata i u tom dijelu sudi:

Tuženik P. K. dužan je tužitelju M. J. iz D. na dosuđeni iznos od 955.860 HRD platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od 3. kolovoza 1992. godine do isplate.

U ostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koja je potvrđena pobijanom odlukom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime nastale štete plati iznos od 521.295 HRD i na ime izgubljene zarade iznos od 955.860 HRD, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 15. prosinca 1992.godine do isplate, te parnični trošak u iznosu od 368.000 HRD.

Protiv pravomoćne odluke suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se odluke nižestupanjskih sudova u pobijanom dijelu ili preinače, ili pak ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Revident nalazi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad na utvrđene novčane iznose na ime nastale štete i izgubljene zarade dosuđuju zateznu kamatu od dana donošenja sudske odluke (15. XII 1992.godine) umjesto od dana kada je vještačenje izvršeno (3. kolovoza 1992.godine).

Utvrđenje je sudova da je tužitelju zbog propusta tuženika u izvršenju ugovorne obveze - dugoročne proizvodnje u stočarstvu (isporuka loše hrane) nastala šteta u iznosu od HRD 521.295.

Dakle, potraživanje tužitelja se odnosi na naknadu nenovčane materijalne štete, koja je tužitelju dosuđena u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja, pa u takovim situacijama zakonska zatezna kamata teče od dana donošenja prvostupanjske odluke kojom je visina novčane naknade određena (čl.189. st. 2. ZOO, "NN" br. 53/91), kako to pravilno nalaze i nižestupanjski sudovi, zbog čega se revizija tužitelja u tom dijelu nije ukazala osnovanom (čl. 393. ZPP, "NN" br. 53/91).

Međutim, drugi dio potraživanja tužitelja odnosi se na izgubljenu zaradu, koja je utvrđena i tužitelju dosuđena u iznosu od 955.860 HRD. Dakle, radi se o naknadi novčane materijalne štete, a za takovu vrstu naknade štete zatezna kamata teče od dana kada je nastala, (čl. 186. ZOO), a ne od dana presuđenja. Ali kako tužitelj izričito zahtijeva plaćanje kamate na taj iznos od dana kad je vještvom utvrđeno, dakle od 2. kolovoza 1992. godine, to je zbog istaknutih razloga i u granicama zahtjeva tužitelja (čl. 2. st. 1. ZPP) odluke sudova u tom dijelu trebalo preinačiti i suditi kao u izreci ove presude (čl. 395. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 7. prosinca 1993.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.