Legislator Case Law & Legislation
II Kž-910/2006-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld detention extension due to high recidivism risk from child sexual abuse.

Case Number II Kž-910/2006-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a first-instance decision extending pre-trial detention for one month. The appellant argued that his long-term psychiatric treatment and lack of recent behavioral incidents negated the need for continued detention, while the court found the nature of the alleged child sexual abuse acts created a specific danger of reoffending. The court ruled that without a fresh psychiatric expert opinion, the appellant's claims regarding his mental state were premature and insufficient to override the statutory grounds for detention based on the severity and repetition of the alleged crimes.

Legislator headnote

AI generated

čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku; čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku; The court may extend pre-trial detention based on the specific danger of reoffending arising from the nature and repetition of the alleged crime, even if the suspect has undergone psychiatric treatment, provided no new expert assessment contradicts the initial risk assessment.

Keywords

AI generated
pre-trial detention extension danger of reoffending child sexual abuse psychiatric treatment recidivism risk Zakon o kaznenom postupku presumption of innocence

Cited Legislation

AI generated
čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku
po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02; u daljnjem tekstu: ZKP) tijekom istrage koja se vodi zbog kaznenog djela iz čl.
čl. 3. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 367. st. 3. u vezi čl. 399. Zakona o kaznenom postupku
čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-910/06-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. M., zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 30. listopada 2006. godine, broj II Kv-710/06 (Kio-Kzm-23/06), o produljenju pritvora u tijeku istrage preko mjesec dana, u sjednici održanoj dana 17. studenog 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okrivljenog M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, produljen je pritvor za daljnjih mjesec dana protiv okrivljenog M. M. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02; u daljnjem tekstu: ZKP) tijekom istrage koja se vodi zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 1. Kaznenog zakona.

Protiv tog rješenja žali se okrivljeni M. M., po branitelju Z. N., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i prema potrebi predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da protiv okrivljenog M. M. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a.

Naime, pravomoćnim rješenjem o provođenju istrage, okrivljenom M. M. se inkriminira kazneno djelo spolnog odnošaja s djetetom iz čl. 192. st. 1. Kaznenog zakona, a iz činjeničnog opisa inkriminiranog djela proizlazi da se okrivljenik tereti da je u više navrata obavio oralne i jedan analni spolni odnos s dječakom u dobi od devet godina. Rana dječja dob oštećenika te okolnost da se radi o više radnji i dvije vrste spolnih odnosa upućuju na upornost i kriminalnu volju okrivljenika u kriminalnom postupanju, pa su time ostvarene osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljeni M. M. boravkom na slobodi mogao počiniti slično kazneno djelo, zbog čega je opravdano protiv njega produljen pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a.

Žalitelj u žalbi ističe da se okrivljenik od najranijeg djetinjstva nalazi u psihijatrijskom tretmanu i da se isti redovno i uredno javlja svom psihijatru na psihoterapiju i da nisu zabilježeni nikakvi incidenti u njegovom ponašanju zadnje četiri godine. Međutim, upravo ova činjenica psihijatrijskog liječenja, koju branitelj okrivljenika pokušava prikazati u prilog nepostojanja reiteracijske opasnosti, potvrđuje nužnost daljnje primjene mjere pritvora, budući da je psihijatrijsko stanje i zdravlje okrivljenika očito dvojbeno i da stoga, usprkos proteku vremena od inkriminiranog događaja, zbog već navedenih okolnosti, postoji opasnost od ponavljanja djela. Pri tome se ističe da se jedino psihijatrijskim vještačenjem okrivljenika može na stručan i pouzdan način procijeniti njegovo psihičko stanje i s time u vezi opasnost od ponavljanja djela, a to nije moguće od strane žalitelja ili suda na temelju očito parcijalne medicinske dokumentacije koja je priložena. Stoga su ovakvi žalbeni navodi, koji nisu potkrijepljeni psihijatrijskim vještačenjem, za sada preuranjeni.

Žalitelj u žalbi ima primjedbe na pojedine formulacije obrazloženja pobijanog rješenja smatrajući da je takvim formulacijama povrijeđeno načelo presumpcije nevinosti iz čl. 3. st. 1. ZKP-a i da je na taj način počinjena povreda iz čl. 367. st. 3. u vezi čl. 399. ZKP-a, pa se ovim putem žalitelj upućuje da se rješenjem o produljenju pritvora, usprkos donekle neprikladnom izrazu u obrazloženju pobijanog rješenja, ne može prejudicirati, a posebno ne utvrđivati nečija kaznena odgovornost, kao što žalba pogrešno aludira. Također nisu nađene niti ostale povrede na koje se žalitelj poziva.

Slijedom svega iznesenog, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP-a, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. studenog 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.