I Kž-113/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-113/1996-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl, Ane Garačić, Josipa Budinskog i Katice Jelić, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. K., zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. u svezi čl. 156. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 6. studenog 1995. godine broj K-34/95, u sjednici održanoj 17. studenog 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, pa se opt. Lj.K. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 4. u svezi čl. 156. st. 3. KZRH zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 161. st. 4. KZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

U ostalom dijelu odbija se žalba državnog odvjetnika, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu proglašen je krivim opt. Lj.K. zbog teškog kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 4. u svezi čl. 156. st. 3. KZRH, pa mu je temeljem čl. 47. i čl. 48. OKZRH za to djelo izrečena uvjetna osuda s utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje od dvije godine.

Istom presudom optuženik je obvezan nadoknaditi sudu troškove kaznenog postupka.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji te predložio, da se pobijana presuda ukine ili preinači u odluci o kaznenoj sankciji ako se ocijeni da nije ispravno stajalište žalbe o nepostojanju nehatnog oblika krivnje.

U podnesenom odgovoru na žalbu po braniteljima S.B. i dr., odvjetnicima iz S., optuženik predlaže da se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana odbije.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa predložio je, da se žalba državnog odvjetnika prihvati kao osnovana i postupi po njenom prijedlogu.

Žalba je djelomično osnovana.

Državni odvjetnik u žalbi ustraje kod tvrdnje da je optuženik s obzirom na objektivni učin inkrimiranog kaznenog djela postupao s eventualnim umišljajem na osnovnu posljedicu, dovođenja u opasnost života i tijela drugih sudionika u prometu. Dakle, žalbom se nastoji dovesti u sumnju ocjena prvostupanjskog suda u pogledu optuženikovog oblika krvinje tj. subjektivnog odnosa počinitelja prema svom djelu.

Međutim, suprotno takvoj tvrdnji prvostupanjski sud je analizirajući rezultate dokaznog postupka, naročito nalaz prometnog vještaka, sve činjenice i okolnosti koje se navodima žalbe osporavaju polazeći od aspekta optužbe, a koje su u dovoljnoj mjeri bile poznate tijekom postupka, svestrano razmotrio i iznio o njima opsežne razloge obrazloživši zbog čega vožnju optuženika ne smatra grubim i bezobzirnim kršenjem prometnih propisa.

Činjenica da je optuženik pretjecao teretno vozilo unatoč punoj crti i prometnim znakovima o postojanju obilježenih pješačkih prijelaza brzinom, doduše neprilagođenom prometnoj situaciji, ali u okviru dopuštene, te činjenica da je promtno reagirao na opasnost ne ukazuju na umišljajno kršenje prometnih propisa i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda.

Prema tome, razlozi žalbe u navedenom pogledu nisu osnovani jer sud prvog stupnja ne samo da je pravilno utvrdio objektivni učin kaznenog djela, što se niti ne osporava, nego i optuženikov oblik krivnje zaključivši da je on postupao iz nehata, pa stoga je pravilno pravno označio i inkriminirano mu djelo kao kazneno djelo iz čl. 161. st. 4. u svezi čl. 156. st. 3. KZRH s obzirom na posljedicu prometne nesreće.

Međutim, u pravu je državni odvjetnik da je kaznena sankcija izrečena optuženiku neadekvatna okolnostima počinjenog djela i opsegu optuženikove kaznene odgovornosti te nenadoknadivim posljedicama prometne nesreće.

Naime, imajući u vidu težinu povrede zaštićenog dobra, jer je u prometnoj nesreći smrtno stradalo jedno dijete, a optuženik je prekršio niz prometnih propisa, olakotne okolnosti na koje se prvostupanjski sud poziva ne opravdavaju izricanje uvjetne osude uz prijetnju kaznom. Radi toga ovaj drugostupanjski sud, cijeneći sve okolnosti djela i počinitelja, nalazi da će kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci biti primjerena društvenoj opasnosti djela i dostatna za realiziranje svih svrha kažnjavanja predviđenih zakonom, a radi čega se žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenoj sankciji ukazuje osnovanom, pa ju je valjalo prihvatiti.

Iz navedenih razloga, a budući da ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene bitne postupovne povrede ili povrede materijalnog prava na štetu optuženika, valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 17. studenog 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.