Rev-1898/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1898/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasenki Žabčić, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. o. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2045/09-2 od 20. listopada 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5068/03 od 26. ožujka 2009., 29. veljače 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 106.720,00 kn i plaćati mu mjesečnu rentu s naslova izgubljene zarade u iznosu od 749,10 kn kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 25.779,26 kn, sve sa zateznim kamatama pobliže označenim u izreci presude. Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 5.000,00 kn s pripadajućim kamatama na taj iznos.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete za iznos 11.000,00 kn, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete za izgubljenu zaradu u iznosu 28.905,51 kn te buduće rente u iznosu 749,10 kn (st. I., II. i III. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, zbog pravnih pitanja koja su po prosudbi revidenta važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a odnose se na pitanja pravilne primjene odredaba čl. 200. i čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, i 88/01 - dalje: ZOO), te čl. 230. st. 3. ZPP, odnosno pravilne primjene Orijentacijskih kriterija, koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske, prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade nematerijalne štete te osnovanosti novčane rente za izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu navoda revizije uz naknadu troškova sastava revizije tuženiku.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

U konkretnom slučaju tuženik, osim što se u reviziji formalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2.. ZPP i navodi da podnosi ovu reviziju jer odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog, odnosno postupopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a tiče se pravilne primjene odredaba čl. 200. i 195. st. 2. ZOO te čl. 230. st. 3. ZPP, nije određeno naveo pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju.

Ovako navedena pitanja su u tolikoj mjeri uopćena i nejasna da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Nije naveo ni razloge zbog čega bi, prema njegovom mišljenju, ta neka pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

S obzirom da revizija tuženika nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, nije dopuštena.

Na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo je reviziju odbaciti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. veljače 2012.

Sutkinja:

Jasna Žabčić, v.r.