Rev-870/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 870/1991-2

PRESUDA I RJEŠENJE

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnić i Jakoba Miletića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja S. J. iz Z., i K. M. iz I. G., oboje zastupani po punomoćniku B. H., odvjetniku iz L., protiv tužene P. A. iz L., koju zastupa punomoćnik R. S., odvjetnik iz V., radi utvrdjenja nevaljanosti oporuke i dr., rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 10. prosinca 1990. br. Gž-1154/90, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Ludbregu od 5. lipnja 1990. br. P 285/89, u sjednici održanoj dana 25. rujna 1991. godine,

presudio i riješio je:

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od dana 10. prosinca 1990. godine pod posl. br. Gž- 1154/90 kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrdjena presuda Općinskog suda u Ludbregu od 5. lipnja 1990. godine pod posl. br. P 285/89, u dijelu kojim je odbijena tužba sa zahtjevom tužitelja da se utvrdi pravno nevaljanom oporuka pok. S. S. sastavljena dana 23. ožujka 1981. godine.

II. Prihvaća se revizija tužene, pa se presuda Okružnog suda u Varaždinu od dana 10. prosinca 1990. godine pod posl. br. Gž-1154/90 i presuda Općinskog suda u Ludbregu od 5. lipnja 1990. godine pod posl. br. P 285/89 ukidaju u dijelu kojim se odlučuje da dio od 1/2 dijela nekretnina upisanih u z. ul. 1136 k. o. L. čk. br. 1155 zemljište bez zgrade u M. r. sa 529 čhv zajedno sa kućom sagradjenoj na istoj čestici ne spada u ostavinsku imovinu pok. S. S. iz L., pa se u tom dijelu predmet vraća Općinskom sudu na ponovno odlučivanje.

III. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije bit će donesena u konačnoj odluci.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda sudjeno je kako slijedi:

"Utvrdjuje se izmedju tužitelja S. J. iz Z., i K. M. iz I.-g., te tužene P. A. iz L., da nekretnina upisana u zk. ul. br. 1361 k. o. L., i to 1/3 dijela kčbr. 11/55 - zemljište bez zgrade u M. r. sa 529 čhv. zajedno sa 1/3 dijela kuće sagradjena na istoj čkbr. ne spada u ostavinsku imovinu pok. S. S. iz L..

Tužena je dužna tužiteljima naknaditi na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.342,00 dinara u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Sa preostalim tužbenim zahtjevom tužitelji se odbijaju."

Okružni sud je odlučujući o žalbi stranaka potvrdio prvostepenu presudu u dijelu kojim je odbijena tužba sa zahtjevom da se utvrdi pravno nevaljanom oporuka pok. S. S., dok je u odnosu na odluku o dijelu navedenih nekretnina koje ne spadaju u ostavinsku imovinu pok. S. S. prvostepenu presudu preinačio na način da je utvrdio da u ostavinsku imovinu pok. S. S. iz L. ne spada umjesto 1/3, 1/2 dijela nekretnina navedenih iz citiranog dispozitiva prvostepene presude.

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda u dijelu kojim je potvrdjena presuda prvostepenog suda reviziju su izjavili tužitelji, koju je u smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud dostavio na odgovor tuženoj.

Tužena je protiv pravomoćnog dijela drugostepene presude kojom je utvrdjen dio koji ne spada u ostavinsku imovinu pok. S. S. iz L., izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Prvostepeni sud je i ovu reviziju dostavio na odgovor Javnom tužiocu Hrvatske i tužiteljima, koji na ovu reviziju tužene nisu odgovorili.

Tužena je odgovarajući na reviziju tužitelja osporila revizijske navode sa prijedlogom da revizija bude odbijena kao neosnovana.

Javni tužioc Hrvatske se nije izjasnio o izjavljenim revizijama stranaka.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Revizija tužene je osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

U smislu odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a naročito ako je izreka presuda nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost izmedju onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Na ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužitelji odredjeno ukazuju.

Kako je pobijana presuda jasna i razumljiva, kako u presudi nema suprotnosti izmedju navoda o iskazima saslušanog svjedoka u postupku H. F. i iskaza tužene kao stranke i zapisnika sa tim iskazima, a nema suprotnosti ni u njihovim iskazima (str. 53 i 62 spisa), kako su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o svim činjenicama bitnim za donošenje odluke po pitanju valjanosti oporuke sada pok. S. S., to bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužitelji kao revidenti ukazuju, nije ostvarena.

Materijalno pravo je valjano primijenjeno prilikom odlučivanja o valjanosti pobijane oporuke.

Sudovi su utvrdivši da je sudac općinskog suda, a prethodno utvrdivši identitet oporučitelja sada pok. S. S., po njegovom kazivanju sastavio oporuku koju je oporučitelj pročitao i potpisao, a sudac te radnje potvrdio na samoj oporuci, valjano primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je pobijana oporuka sastavljena suglasno odredbi iz čl. 70. Zakona o nasljedjivanju ("Sl. list SFRJ" br. 42/65, 44/65 i 67/65 te "Narodne novine" br. 52/71 i 47/78, u daljnjem tekstu: ZN).

Sudovi su nadalje utvrdili da je oporučitelj prilikom sastavljanja oporuke bio sposoban za rasudjivanje (čl. 64. ZN), te je mogao shvatiti i prirodu i značaj svog postupka na koji nije bio, prema utvrdjenju nižestepenih sudova, natjeran ni prijetnjom, a niti prinudom.

S tog razloga je sud valjano primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja da se utvrdi da je oporuka koju je sačinio sada pok. S. S. dana 23. ožujka 1981. godine pravno nevaljana, a stoga je i reviziju tužitelja pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu.

I u ovom stadiju postupka sporno je pitanje u kolikoj mjeri je majka tužitelja sada pok. S. Š. sudjelovala u stjecanju nekretnina upisanih u z.ul. br. 1361 k. o. L. označene kao čk. br. 11/55 zemljište bez zgrade u M. r. sa 529 čhv zajedno sa kućom sagradjenoj na toj čestici, a za vrijeme trajanja braka sa S. S..

Prema stavu prvostepenog suda udio majke tužitelja bio bi u visini od 1/3, a prema stanovištu drugostepenog suda u visini od 1/2 dijela, za koji dio ove nekretnine ne bi spadale u ostavinsku imovinu S. S..

Prvostepeni sud je utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio utvrdjenje, da su kuća i zemljište sagradjeni i stečeni za "vrijeme trajanja braka izmedju sada pok. S. S. i S. Š." (str. 8 prvostepene presude), da je S. S. podizao stambene kredite, da je bio u radnom odnosu, "da je kao borac dobio jednu zemlju koja je bila samo njegova, a koja je prodata, novac kao njegova posebna imovina uložen u izgradnju kuće".

Ova iznesena utvrdjenja pored onih koji vrlo detaljno govore o doprinosu majke tužitelja u sticanju navedenih nekretnina, nisu dostatna da bi sud valjano mogao primijeniti materijalno pravo i utvrditi koliki je doprinos svakog od bračnih drugova u sticanju njihove zajedničke imovine.

Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" prečišćeni tekst 51/89 u daljnjem tekstu: ZBPO) govori o imovinskim odnosima bračnih drugova, o posebnoj imovini (čl. 278. ZBPO) kao i o različitim oblicima doprinosa u stjecanju zajedničke imovine stranaka (čl. 287. ZBPO). Prvenstveno polazi od toga da se pod zajedničkom imovinom smatra ona imovina koju su radom za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli bračni drugovi ili pak imovina koja potječe iz tako stečene imovine (čl. 277. ZBPO).

Medjutim iz utvrdjenja nižestepenih sudova nije razvidno koliko dugo je trajala bračna zajednica sada pok. S. S. i Š., koliko zajedničke djece su imali bračni drugovi, koliko su iznosili krediti i kada su ti krediti otplaćeni; koliki je bio borački kredit; koliko je iznosio "posebni dio imovine" koji je pok. S. S. uložio u sticanje zajedničke imovine bivših bračnih drugova; koliko je iznosio osobni dohodak pok. S. S. a koliko zarada majke tužitelja sada pok. S. Š. itd. Upravo zbog iznesenih propusta u pravilnoj primjeni odredaba čl. 287. st. 2. ZBPO sudovi su propustili raspraviti sve te relevantne okolnosti za ocjenu obima doprinosa u sticanju sporne zajedničke imovine bivših bračnih drugova S. S. i Š., te slijedom toga koliki dio te imovine ne ulazi u ostavinsku imovinu pok. S. S..

S tog razloga je u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva reviziju tužene valjalo usvojiti i pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu presudu u tom dijelu i odlučiti kao pod II izreke.

Odluka o trošku koji je uslijedio u povodu izjavljenih revizija stranaka bit će donesena prilikom donošenja konačne odluke (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 25. rujna 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović v.r.