II Kž-416/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 416/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. D., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. i 4. u svezi članka 34. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenog B. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. rujna 2013., broj Kov-Iz-50/13 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 9. listopada 2013.,

r i j e š i o j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog B. D., preinačuje se pobijano rješenje i istražni zatvor protiv okrivljenog B. D. produljuje samo iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13 – dalje u tekstu: ZKP/08).

II. Žalba okrivljenog B. D. u preostalom dijelu odbija se, kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu nakon podignute optužnice protiv okrivljenog B. D. zbog kaznenog djela iz članka 111. stavak 1. točke 1. i 4. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) protiv okrivljenika je produljen istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavak 1. točke 3. i 4. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni B. D. po branitelju M. M., odvjetniku iz Z., zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se „ukine rješenje Županijskog suda u Zagrebu Kov-iz-50/13 od 26. rujna 2013. i da se okrivljenik odmah pusti na slobodu“. Žalba je djelomično osnovana.

II Kž 416/13-4

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u pravu je okrivljenik kada u žalbi ističe da okolnosti koje je prvostupanjski sud naveo u pobijanom rješenju u odnosu na produljenje mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08 ne predstavljaju posebno teške okolnosti djela koje bi opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz citirane osnove.

Naime, posebno teške okolnosti kaznenog djela prvostupanjski sud nalazi u okolnostima i načinu počinjenja predmetnog kaznenog djela, konkretno činjenici da je okrivljenik, unatoč tome što više godina poznaje oštećenika, koji ga je angažirao zbog sitnih poslova i koji mu je pružio pomoć i utočište, inkriminiranog dana prišao s leđa oštećeniku i udarao ga francuskim ključem po glavi nanijevši mu tako višestruke prijelome i druge ozljede glave, a sve kako bi se domogao vrijednih predmeta i novca.

Međutim, imajući na umu da se okrivljeniku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 1. i 4. u svezi članka 34. KZ/11, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da okolnosti istaknute u pobijanom rješenju, konkretno okolnost da je djelo počinjeno na podmukao način (iskorištavanjem poznanstva i oštećenikove dobronamjernosti) i iz koristoljublja (u cilju pribavljanja novca i drugih vrijednih predmeta) predstavljaju okolnosti koje su obuhvaćene samim bićem kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret. Dakle, te okolnosti predstavljaju elemente inkriminiranog kaznenog djela, a ne posebno teške okolnosti djela, koje se kao osnova za određivanje istražnog zatvora, moraju odnositi na one okolnosti koje već postojeći zakonski opis kaznenog djela čine znatno težim s obzirom na način izvršenja djela, njegove posljedice ili druge okolnosti koje, gledajući u cjelini, prelaze uobičajene okvire toga kaznenog djela. Tek takve okolnosti, koje ujedno i uvjetuju nužnost osiguravanja neometanog odvijanja postupka u konkretnoj situaciji, čine opravdane razloge za produljenje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 4. ZKP/08, a što ovdje nije slučaj. Stoga je u pravu žalitelj kada ističe da okolnosti pod kojima je inkriminirano kazneno djelo počinjeno ne premašuju mjeru uobičajenu kod te vrste kaznenih djela.

Međutim, žalitelj nije u pravu kada tvrdi da u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedene okolnosti koje bi upućivale na osnovanu sumnju te da je prvostupanjski sud precijenio značaj okrivljenikove ranije osuđivanosti i loših imovinskih prilika. Naime, prvostupanjski je sud, a protivno prethodno istaknutim žalbenim navodima, ispravno utvrdio i vrednovao, a potom i valjano obrazložio opstojnost razloga za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Tako je, obrazlažući osnovanu sumnju, kao opću zakonsku pretpostavku za primjenu mjere istražnog zatvora prvostupanjski sud pobrojao sve dokaze, koji i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ukazuju na relevantan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo. Pritom se ispravno nije upustio u analizu izvedenih dokaza, budući da vijeće koje odlučuje o istražnom zatvoru takvu ovlast po zakonu niti nema, pa bi protivnim postupanjem došlo do zadiranja u ovlasti raspravnog vijeća, koje je jedino ovlašteno analizirati i ocjenjivati izvedene dokaze.

Nadalje, a u odnosu na reiteracijsku opasnost, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik ranije višestruko osuđivan, i to uglavnom za kaznena djela protiv imovine, te da je nezaposlen i bez redovnih primanja. Ove okolnosti su ujedno i ispravno vrednovane, jer

II Kž 416/13-4

iste i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ukazuju na to da na okrivljenika ranije izricane, pa i izdržane kazne zatvora i druge kaznenopravne sankcije nisu ostvarile svrhu specijalne prevencije. Navedeno tim više što se okrivljenik, a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije, još od 2007., javlja kao izvršitelj kaznenih djela, pri čemu je njegovo protupravno postupanje progrediralo budući da mu se stavlja na teret znatno teže kazneno djelo od onih za koja je ranije pravomoćno osuđivan, a koja su također bila motivirana stjecanjem sredstava za život. Uslijed navedenog, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao nastaviti s činjenjem kaznenih djela i da je primjena mjere istražnog zatvora na temelju odredbe članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 nadalje nužna, ali i jedina prikladna za otklanjanje opisane reiteracijske opasnosti.

Budući da je žalba okrivljenika djelomično osnovana, te kako ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. i 3. ZKP/08 riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 9. listopada 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Sabađija, v. r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.