I Kž-560/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 560/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. S. zbog kaznenog djela iz 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 5. ožujka 2004. godine, br. K-4/04, u sjednici održanoj dana 6. prosinca 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e :

Žalba optuženog I. S. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim I. S. što je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te je temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu odredbe čl. 57. st. 1. i 2. toč. b/ Kaznenog zakona osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, u koji kaznu mu je temeljem čl. 63. Kaznenog zakona uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to od 30. listopada 2003. godine do 5. ožujka 2004. godine.

Prema optuženiku je, temeljem čl. 76. Kaznenog zakona, izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječena od ovisnosti, dok je temeljem čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona od njega oduzeta droga heroin, već oduzeta prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta. U odnosu na troškove kaznenog postupka optuženik je temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku u cijelosti oslobođen dužnosti plaćanja istih.

I Kž 560/04-3

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi I. S. po branitelju O. H., odvjetniku iz Š., žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (iako iz obrazloženja proizlazi da se žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja), te zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se preinači u odluci o kazni na način da ga se osudi kaznom zatvora u vremenu koje je proveo u pritvoru.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99 i 58/02, u nastavku Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba optuženika nije osnovana.

Nije u pravu optuženik da činjenično stanje nije ispravno utvrđeno u dijelu utvrđenja namjere da drogu koju posjeduje, posjeduje upravo u namjeri prodaje.

U ovom dijelu prvostupanjski sud je dao jasne i uvjerljive razloge za svoja utvrđenja, koja u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud kao sud drugog stupnja.

Naime, bez obzira na utvrđenu ovisnost optuženika, izdvajanje iznosa od 10.000,00 kuna za nabavku droge osobi koja je nezaposlena i lošeg imovnog stanja, te koja zatim nakon nabavke tu drogu prepakirava u manje paketiće (bez obzira što oni nisu u količinama pojedinih šutova) kao i uz činjenicu pronalaska posebne žličice sa tragovima heroina (očito namijenjene pakiranju u manje paketiće) ispravan je zaključak suda da je droga koju je optuženik kupio i držao bila namijenjena upravo prodaji, a ne kako to tvrdi optuženik isključivo osobnoj konzumaciji.

U odnosu na odluku o kazni prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne i zatim im dao odgovarajući značaj, pa tako i smanjenoj ubrojivosti optuženika što posebno naglašava žalitelj. Ispravnim vrednovanjem utvrđenih olakotnih okolnosti, kao i okolnosti smanjene ubrojivosti, što je mogući zakonski osnov ublažavanja, prvostupanjski sud je primijenio odredbe o ublažavanju kazne ispod posebnog minimuma i osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koju kaznu i ovaj sud nalazi primjerenom stupnju opasnosti kaznenog djela koje je optuženik počinio i njega kao počinitelja ovog kaznenog djela. Navodi žalbe niti u čemu ne dovode u sumnju ispravnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

Odluka o sigurnosnoj mjeri temelji se na ispravno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1.

I Kž 560/04-3

Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 06. prosinca 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v. r.