Uzp-50/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzp 50/06-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagateljice N. P. iz B., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 18. travnja 2006., dana 19. ožujka 2007.

r i j e š i o j e :

Zahtjev predlagateljice N. P. odbacuje se kao nepotpun.

Obrazloženje:

Predlagateljica je 18. travnja 2006., sukladno odredbi čl. 27. st. 2 Zakona o sudovima („Narodne novine“ 150/05, 16/07 - dalje: ZS), podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Predlagateljica navodi da je tužbom podnesenom Upravnom sudu Republike Hrvatske dana 31. prosinca 2003. protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Z., broj … od 4. prosinca 2003. radi isplate mirovine, pokrenula upravni spor koji se kod Upravnog suda Republike Hrvatske vodi pod brojem Us-12005/2003.

Zahtjev je nepotpun.

Naime, odredbom čl. 146. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92, 112/99 i 117/03), propisano je da su tužitelj ili njegov zakonski zastupnik koji se nalaze u inozemstvu dužni već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj. Ukoliko tako ne postupe navedena odredba propisuje da će sud tužbu odbaciti.Navedena odredba se primjenjuje i u konkretnom predmetu, sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje temeljem odredbe čl.2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6.travnja 1941. („ Narodne novine“ br.73/91).

Kako je uvidom u spis posl.br.Uzp-50/06 utvrđeno da predlagateljica živi u B., te da je zahtjev za suđenje u razumnom roku podnijela osobno a da pri tome nije navela punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, to je njezin zahtjev, s obzirom na sve navedeno, valjalo kao nepotpun odbaciti.

Valja napomenuti da odredbom čl.146.st.1.ZPP predlagateljica nije onemogućena u ostvarivanju svog prava na suđenje u razumnom roku propisanim odredbom čl.27.ZS kao i odredbom čl.6.st.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja se primjenjuje od 6.studenog 1997., nakon što je 5.studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02), jer ista odredba samo propisuje uvjete pod kojima se osoba koja se nalazi u inozemstvu, a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, može obratiti njezinom sudu.

Slijedom navedenog valjalo je riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 19. ožujka 2007.

SUTKINJA:

Katarina Buljan, v. r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.