I Kž-365/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-365/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Svedrović Marijana kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. S. S. zbog krivičnog djela iz č1.236.f) st.1. i 2. KZRH (sada č1.235.st.1.i 2.KZRH), odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Zagrebu od 13. travnja 1993. Kv 396/93 (K-537/92), u sjednici održanoj 19. svibnja 1993.

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba vojnog tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Uvodno navedenim rješenjem Vojni je sud u Zagrebu na temelju čl.1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu od krivičnog postupka i progona za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske obustavio krivični postupak protiv S. S. optuženog optužnicom Vojnog tužiteljstva iz Zagreba od 29.travnja 1992. br. Ktv 767/92 za kriv. djelo oružane pobune iz čl. 236. f. st. 1. i 2. KZRH.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu vojni tužitelj i predložio da se ona uvaži, pobijano rješenje preinači i odredi nastavak krivičnog postupka protiv opt. S. S.

Žalba nije osnovana.

Ne stoji tvrdnja žalitelja da je kriv. djelo oružane pobune iz 51. 236. f. st. 1. i 2. KZRH (po novoj numeraciji kriv. djelo iz č1. 234. st. 1. i 2. KZRH) izuzeto od oprosta, odnosno da se na organizatore ne može primijeniti oprost, jer da za to nema uvjeta. Ovo stanovište žalitelj obrazlaže tvrdnjom da je optuženik u svojstvu komandira "srpskih teritorijalaca" iz Benkovca, Caga i Trnakovaca sudjelovao s oružjem u ruci u više napada na pripadnike MUP-a i ZNG-a, što je dovelo do teških posljedica. Uz to navodi da potreba krivičnopravne zaštite ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske ima izvanredan značaj, pa djela takve vrste zbog svoje posebne opasnosti ne mogu biti oproštena.

Prema čl. 2. cit. Zakona o oprostu izuzeti su od oprosta samo počinitelji kriv. djela - ako se radi o djelima za koja je propisan oprost prema čl. 1. tog Zakona - na čiji je progon Republika Hrvatska obvezana prema odredbama međunarodnog prava. Suprotno stanovištu žalitelja, Republika Hrvatska nije obvezna prema tim odredbama štititi svoje unutarnje državno ustrojstvo krivičnopravnim putem, stoga i bez obzira na težinu krivičnog djela za koje se optužuje S. S. i njegovu opasnost po ustrojstvo Republike Hrvatske, ispravno je sud prvog stupnja ocijenio da se ne radi o djelu koje bi prema čl. 2. cit. Zakona bilo izuzeto od oprosta, već naprotiv da se radi o kriv. djelu koje prema čl.1.tog Zakona potpada pod oprost, te je zakonito protiv optuženika obustavio krivični postupak.

Slijedom izloženih razloga valjalo je žalbu vojnog tužitelja na temelju čl.385. st. 3. ZKP kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 19. svibnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Svedrović Marijan, v.r.