II Rev-128/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 128/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. A. K., O., Republika Njemačka, zastupan po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika M., d.d. Z., zastupan po punomoćniku V. M., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 19. listopada 1999. godine, br. VI Pž 814/98, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P 12465/93 od 4. listopada 1995. godine, u sjednici održanoj 21. veljače 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"Tuženik je dužan tužitelju isplatiti 65.041,44 DEM, sa kamatama koje u mjestu ispunjenja plaćaju banke na devizne štedne uloge po viđenju i to: na iznos od 33.597,11 DEM, počev od 15. 5. 1992. godine do isplate, a na iznos od 31.444,30 DEM od 23. svibnja 1991. godine do isplate - isplatili kamatu koju u mjestu ispunjenja plaćaju banke na devizne štedne uloge po viđenju obračunate na iznos od 19.735,17 DEM za period od 15. veljače 1992. godine do 15. 5. 1992. godine, kao i tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 39.890,70 kn, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Ujedno je tuženik obvezan da tužitelju naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 2.600,00 kn. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio reviziju pozivajući se na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev u cijelosti bude odbijen. Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji. Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženik, temeljem ugovora o jamstvu, obveže tužitelju isplatiti određenu novčanu svotu za robu koju je tužitelj kao prodavatelj isporučio krajnjem korisniku, koji je robu preuzeo, a nije, ni nakon pismenog zahtjeva tužitelja kao vjerovnika, isplatio tužitelju cijenu.

U postupku je utvrđeno da je tuženik na svom memorandumu izdao neopozivu potvrđenu prenosivu garanciju za plaćanje iznosa do 100.000 DEM, da je ta garancija izdana u korist poduzeća E. Gmbh, D., a ova pravna osoba cesijom svoje potraživanje iz garancije prenjela na tužitelja, koji je na temelju naloga poduzeća E. robu isporučio poduzeću Z. , koje tužitelju nije isplatilo cijenu za isporučenu robu.

U ovom stadiju postupka prijeporna je samo valjanost punomoći - ovlaštenja za davanje garancije u ime tuženika.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - nastavno: ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju revizija određeno upire, jer su u nižestupanjskim presudama, u bitnome, dati jasni razlozi kako glede određenih činjeničnih utvrđenja tako i glede primjene prava, a drugostupanjska presuda odgovorila je na sve relevantne navode istaknute u žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude.

Nižestupanjski sudovi su, naime, utvrdili da je jamstvo dano na memorandumu tuženika, na kojemu postoji potpis osobe koja je imala poslovnu punomoć, a tuženik je dijelom isplatio tužitelju zajamčenu sumu, čime, u biti, priznaje svoju obvezu iz danog jamstva.

Kako je u postupku utvrđeno da tužitelju, iz navedenog osnova, još nije podmirena cijena za isporučenu robu, u iznosu od 65.041,44 DEM, a da je tužitelju isplaćen dio cijene od 19.735,17 DEM sa zakašnjenjem, to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 997. i 998. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 6/96 i 112/99) kada su prihvatili tužbeni zahtjev kako je uvodno navedeno.

Iz izloženih razloga revizija se ne pokazuje osnovanom, pa je istu valjalo odbiti i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 21. veljače 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.