Revt-307/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 307/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.-A. d.o.o., OIB: ..., D., zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetniku u R., protiv tuženika H. L. K. d.o.o., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2241/12-3 od 9. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-1128/2010-19 od 8. prosinca 2011., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku naloži isplatiti 4.537,62 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 17. kolovoza 2009. pa do isplate, kao i da je tuženik dužan tužitelju platiti iznos od 104,66 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 13. travnja 2010. pa do isplate, te da je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude. U toč. II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.

Protiv drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Temeljem odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj je izjavio reviziju navodeći dva pravna pitanja:

- da li tužitelj ima pravo na povrat jamčevine s obzirom na čl. 7. Ugovora o operativnom leasingu jer predstavlja lex specialis u odnosu na tuženikove opće uvjete, a s obzirom da su i čl. 7. Ugovora o leasingu, čl. 10. Općih uvjeta unaprijed otisnut sadržaj od strane tuženika, pa iz toga ik treba tumačiti kao nejasne prema čl. 320. Zakona o obveznim odnosima, odnosno u korist drugog ugovaratelja – ovdje tužitelja?

- mogu li se čl. 7. Ugovora o operativnom leasingu i čl. 10. Općih uvjeta tumačiti kao nepoštene ugovorne odredbe sukladno čl. 296. Zakona o obveznim odnosima?

Tako postavljena pravna pitanja od strane tužitelja nisu pitanja koja bi bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni iz razloga što se ne radi o načelnim pitanjima koja bi se odnosila na određenu činjeničnu i pravnu situaciju primjenjivu u većem broju postupaka i sporova, već se radi o pitanjima koji se odnose na konkretan predmet i u odnosu na konkretne okolnosti i činjenična utvrđenja u predmetu. Dakle, radi se o pitanjima na koje odgovor ovisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom predmetu te se na ista ne može dati jednoznačan odgovor.

Slijedom navedenog, valjalo je reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 13. srpnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.