Rev-817/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 817/11-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz L., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., protiv tužene „C. o.“ d.d. Z., koju zastupa punomoćnik Š. S., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2244/07-2 od 9. studenoga 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 321/04 od 19. prosinca 2006., u sjednici održanoj 15. listopada 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za dosudu troška revizije.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 153.600,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom te troškom postupka, podredno, rješenjem, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 26.766,80 kn.

Presudom i rješenjem drugostupanjskog suda odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda i rješenje suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud

in da tužbeni zahtjev bude u

usvoji reviziju, pobijanu presudu prvog stupnja preinači na nač cijelosti usvojen uz dosudu tužiteljevog cjelokupnog parničnog troška kao i troška ove revizije, odnosno da pobijana presuda prvog stupnja bude ukinuta te postupak vraćen na ponovno suđenje.

U svom odgovoru na tužbu tuženik predlaže da ovaj sud odbije reviziju tužitelja u cijelosti te da mu dosudi naknadu troška odgovora na reviziju.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju nije osnovan. Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. tog Zakona.

Također neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je pobijana presuda jasna, neproturječna sa razlozima o odlučnim činjenicama u skladu s provedenim dokazima, te razumljiva.

U svojoj reviziji, tužitelj se također sadržajno poziva na to da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 8. ZPP, jer provedeni dokazi nisu ocijenjeni u smislu navedene zakonske odredbe.

Prihvaćanjem ocjene dokaza iz prvostupanjske presude od strane drugostupanjskog suda nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP jer je riječ o prihvaćanju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog postupka, te je ocjena dokaza opravdana uvjerljivim razlozima.

Predmet postupka je zahtjev tužitelja, oštećenika, protiv tuženika, osiguravatelja štetnika, za štetu koju je tužitelj pretrpio uporabom motornog vozila osiguranika tuženika.

Pošavši od utvrđenja da tužitelj nije dokazao da je vozilo (kamion) bilo u uporabi u trenutku kada je tužitelj pao s njega, nižestupanjski sudovi, zaključuju da je vozilo u tom času bilo u mirovanju (u funkciji istovara drva), pa odbijaju tužitelja sa njegovim zahtjevom.

Dio revidentovih navoda su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka - suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima nižestupanjskih sudova. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi tužitelja u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

Jednako tako nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Odredba čl. 82. st. 1. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 46/97) propisuje da vlasnik odnosno korisnik motornog vozila i priključnog vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju o odgovornosti za štetu koju uporabom motornog vozila (osiguranje od automobilske odgovornosti) nanese trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušenja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari.

Dakle, pravilno su sudovi nižeg stupnja primijenili materijalno pravo kad su tužitelja odbili za njegovim zahtjevom za naknadom štete, zbog po njima utvrđene činjenice, da u ovoj konkretnoj situaciji, osigurano vozilo (kamion) nije bilo u upotrebi.

Kada je u pitanju trošak postupka koji je dosuđen tuženiku, tužitelju valja odgovoriti kako prema ustaljenoj sudskoj praksi ovog suda izraženoj u brojnim odlukama donesenim prije odluke broj Rev 129/09 (npr. odluke broj Rev 3361/93 od 7. lipnja 1995., Rev 763/94 od 23. prosinca 1997., Rev 203/98 od 4. listopada 2000., Rev 2989/99 od 19. veljače 2003.), kao i u odlukama donesenim nakon te odluke (npr. odluke broj Rev 1371/09 od 20. travnja 2010., Rev 1076/09 od 25. kolovoza 2010., Rev 193/09 od 11. veljače 2011.) ovaj je sud zauzeo pravno shvaćanje da tuženik koji je pravna osoba i ima zaposlenike pravnike u radnom odnosu, koji ispunjavaju pretpostavke za zastupanje tuženika u parničnim postupcima ima pravo na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku te, ovisno o uspjehu tog tuženika u postupku, odlučivao o tuženikovom zahtjevu za naknadu parničnih troškova. Pritom se posebno naglašava da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 22. listopada 2012. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Pravna osoba kao stranka u postupku ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka (u skladu s odredbama čl. 154. ZPP i čl. 155. ZPP) za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, iako ima u radnom odnosu diplomirane pravnike s položenim pravosudnim ispitom koji ispunjavaju zakonske pretpostavke za zastupanje te pravne osobe u postupcima pred sudom.“

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka (argumentum a contrario odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP).

Dakle, kako ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena revizija tužitelja, kao niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, istu je valjalo na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 15. listopada 2014.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.