Legislator Case Law & Legislation
I Kž-931/2009-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; Supreme Court quashes lower court verdict due to procedural violation regarding evidence assessment.

Case Number I Kž-931/2009-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia quashed the first-instance acquittal and remanded the case for retrial before a new panel. The lower court incorrectly applied Article 354(3) of the Criminal Procedure Act, failing to recognize a fundamental procedural violation under Article 367(1)(11) regarding the assessment of evidence. The court found the first instance made a significant error in evaluating the victim's testimony and psychological state without expert examination, rendering the original verdict legally flawed.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. toč. 3. ZKP; čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP: A second-instance court must quash a first-instance acquittal if the lower court fails to properly assess evidence or violates procedural rules, as such errors prevent a valid examination of the case merits.

Keywords

AI generated
fundamental procedural violation assessment of evidence acquittal without proof psychiatric examination remittal for retrial sexual assault case Criminal Procedure Act

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku
Pobijanom presudom Županijskog sud u Virovitici temeljem čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02.
čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 119. st. 2. toč. 1. – 5. Zakona o kaznenom postupku
čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku
čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 379. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 388. st. 1. Zakona o kaznenom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 931/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i mr. sc. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Virovitici od 29. rujna 2009., broj K-10/09, u sjednici vijeća održanoj 07. rujna 2010., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika mr. Milojka Vučkovića,

r i j e š i o j e:

I. Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

II. Uslijed gornje odluke žalba državnog odvjetnika postala je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog sud u Virovitici temeljem čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP) ponovno je oslobođen od optužbe optuženi M. M. da bi, na način činjenično i pravno opisan u izreci te presude, počinio kazneno djelo silovanja iz čl. 188. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07. – dalje u tekstu: KZ).

Na temelju čl. 123 st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nagrada njegove braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

I Kž 931/09-3

Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, nakon čega je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojko Vučković pisanim očitovanjem od 16. prosinca 2009. god. broj KŽ-DO-1979/09 predložio da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a kod istog je prijedloga ostao i na sjednici vijeća.

Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Naime, ispitujući pobijanu presudu u povodu podnesene žalbe državnog odvjetnika sukladno čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, utvrđeno je da je prvostupanjski sud i u ovom ponovljenom postupku ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, na koju povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U izreci pobijane presude navodi se da je optuženik oslobođen od optužbe temeljem čl. 354. toč. 3. ZKP, dakle, da nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje je optužen, a isto se navodi i u obrazloženju na str. 3. odjeljku prvom, dok se na str. 6. odjeljku drugom navodi, da „u radnjama optuženika nisu ostvarena bitna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret“, što se obrazlaže time da oštećena kada joj je počeo skidati odjeću nije pružala otpor na jasan i nedvosmislen način, a to je optuženiku moglo dati privid njezinog pristanka na spolni odnošaj, a nikakav fizički otpor nije pružala ni kada je on sa sebe skinuo hlače i gače, „stisnuo je“, te ugurao svoj spolni organ u njezino spolovilo i nakon tri minute svršio.

Takvi razlozi potpuno su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, kako sa izrekom presude tako i međusobno. Naime, prvostupanjski sud najprije zaključuje da je „do spolnog odnošaja između optuženika i oštećenice došlo, ali optuženik pritom nije upotrijebio silu da bi svladao njezin otpor, niti ju je na drugi način, prijetnjom ili slično, prisilio da s njim obavi spolni odnošaj“, da bi u nastavku obrazloženja, premda je sam optuženik izjavio da ju je „stisnuo“, bilo navedeno „da na temelju cjelokupnog utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da oštećenica, iako tvrdi da nije željela spolni odnošaj sa optuženikom, u svom otporu, odguravanju rukama i plakanju, kao vanjskoj manifestaciji, nije ustrajala na jasan i nedvosmislen način“, što je optuženiku moglo dati privid njezinog pristanka. Temeljem tako nejasnih i proturječnih razloga prvostupanjski sud zaključuje da u radnjama optuženika nisu ostvarena bitna obilježja kaznenog djela silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ za koje je optužen. Navedeni razlozi predstavljali bi osnov za oslobađanje optuženika od optužbe po čl. 354. toč. 1. ZKP, jer djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo, a ne za oslobađanje optuženika od optužbe po osnovi čl. 354. toč. 3. ZKP, jer nije dokazano da je to djelo optuženik počinio, kako je navedeno u izreci pobijane presude.

Na opisani način prvostupanjski sud je ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP zbog čega pobijanu presudu nije bilo moguće ispitati po žalbi državnog odvjetnika koja je zbog toga postala bespredmetna.

Slijedom iznesenog, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

I Kž 931/09-3

Iako se pobijana presuda zbog postojanja naprijed navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka meritorno nije mogla ispitati, radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja u ponovljenom postupku, već sada se može reći da je prvostupanjski sud dao pogrešnu vrijednosnu ocjenu iskaza oštećenice, a time i obrane optuženika, kao što je i pogrešno zaključivanje prvostupanjskog suda o razlozima lošeg psihičkog stanja oštećenice nakon spornog događaja, a bez provedenog psihijatrijskog vještačenja. Naime, prvostupanjski sud, bez potrebnog stručnog znanja na tom polju, zaključuje da bi razlozi lošeg psihičkog stanja oštećenice nakon spornog događaja mogli biti rezultat njezinog kajanja i grižnje savjesti zbog spolnog odnošaja sa optuženikom, a ne posljedica silovanja. Također, valja imati u vidu da i verbalno protivljenje, plakanje, molbe i guranje optuženika od sebe, dok zbog straha ne nastupi nesposobnost govora i daljnjeg izražavanja protivljenja, evidentno predstavlja dovoljan otpor, jer se na takav način jasno izražava volja oštećenice da ne pristaje dobrovoljno na obljubu, a upravo je zaštitni objekt ovog kaznenog djela sloboda odlučivanja žene u sferi spolnosti, na što je prvostupanjskom sudu već bilo ukazano u ranijoj ukidnoj odluci ovog suda.

U ponovljenom postupku, pred potpuno izmijenjenim vijećem, prvostupanjski sud će ponovo provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i nove, otklonit će povrede na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će njihovom savjesnom ocjenom utvrdi sve odlučne činjenice i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

U Zagrebu, 07. rujna 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.