I Kž-709/2005-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 709/05-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Dražena Tripala, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. P., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika izjavljenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 6. srpnja 2005. godine br. K-53/05, u sjednici održanoj dana 6. listopada 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni tako da se opt. B. P. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istih zakonskih propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine u koju kaznu mu se na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 16. ožujka 2005. godine, pa nadalje.

II. Odbija se žalba optuženika kao neosnovana te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. B. P. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, te je na temelju istih zakonskih propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, u koju kaznu mu se na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 16. ožujka 2005. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 173. st. 2. KZ od optuženika je oduzeto 43,51 gr heroina, te 0,87 gr amfetamina a na temelju čl. 80. KZ i vaga za precizno mjerenje T.

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenim sankcijama,

I Kž 709/05-4

s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i za presuđeno kazneno djelo oslobodi od optužbe, odnosno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženik osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

Na žalbe nije podnesen odgovor (čl. 372. ZKP).

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa pismeno je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana a žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno tom žalbenom prijedlogu, a kod takovog je prijedloga ostao i na sjednici vijeća nazočan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislav Dujmić.

Žalba optuženika nije osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika osnovana.

Iako se u uvodu žalbe navodi da se optuženik žali zbog svih žalbenih osnova, on pobliže obrazlaže samo žalbenu osnovu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženik ponavlja tezu obrane s glavne rasprave da droga heroin i amfetamin koje su pretragom njegovog stana dana 16. ožujka 2005. godine oduzete, nisu bile namijenjene prodaji već za njegove osobne potrebe. Stoga je sud morao provesti neuropsihijatrijsko vještačenje kako bi takovu njegovu obranu provjerio, a bez valjanih argumenata nije prihvatio kao vjerodostojne i iskaze njegove djevojke K. B. i njegovog oca L. P. iako su oni potvrdili njegovu obranu, osobito glede njegove financijske mogućnosti da za svoje potrebe nabavlja drogu. Konačno, kako se iz hobija bavio tetoviranjem, nije se moglo olako zaključiti da je vaga T. služila za vaganje heroina, kako je to uzeo sud prvog stupnja, poglavito kada je ista bez tragova heroina nađena na mjestu koje je udaljeno od mjesta gdje je nađena droga.

Suprotno navedenim prigovorima optuženika sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i za svoje utvrđenje iznio argumentirane i valjane razloge koje u svemu prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja.

Ispravno je sud prvog stupnja ocijenio obranu optuženika kao neutemeljenu zaključivši, da optuženik nije imao financijske mogućnosti za nabavku droge za svoje potrebe, jer je samo povremeno i nedostatno zarađivao a osim toga, tako zarađena sredstva pridonosio je za potrebe zajedničkog domaćinstva u kojem je živio sa svojom djevojkom, koja je također financijski bila nedovoljno zbrinuta, jer je bila zaposlena svega dva do tri mjeseca.

Prema tomu, ne radi se o nekritičkoj i nesavjesnoj ocjeni obrane optuženika i iskaza svjedoka optuženikovog oca i njegove djevojke, od strane suda prvog stupnja.

Isto tako, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio i nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra koji je našao, da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio potpuno ubrojiv, a nije našao objektivnih elemenata prema kojima bi prema optuženiku bilo potrebno primijeniti sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, iako mu je bila poznata obrana optuženika o njegovim dnevnim potrebama za drogom i iako je optuženik svoju ovisnost opisao kao srednje razvijenu. Stoga navedeni nalaz, suprotno shvaćanju optuženika, ne

I Kž 709/05-4

potvrđuje njegovu obranu. Konačno, navedeni je nalaz vještaka na glavnoj raspravi uz suglasnost stranaka pročitan, na isti uopće nije bilo nikakvih primjedbi, a niti je optuženik predlagao njegovu dopunu na "okolnosti dnevnih potreba optuženika za drogom", kao što to sada, bez osnove, predlaže u žalbi.

Iako je točno da na preciznoj vagi marke T. nije nađeno tragova heroina, činjenica je, da je ta vaga upravo nađena u vitrini, na polici odmah do opojne droge, u jednoj kartonskoj kutiji, bez ikakvih drugih sadržaja vezanih za predmetni slučaj, kako je to iskazao uredujući policajac, svjedok I. B., pa je prema tomu, i u tom dijelu sud prvog stupnja ispravno postupio kada je i tu indicijalnu činjenicu povezao sa optuženikovim posjedovanjem droge radi prodaje odnosno, za vaganje te droge a ne za vaganje bojica potrebnih mu za njegov hobi – tetoviranje, kako je to on pokušao prikazati u tijeku prvostupanjskog postupka i sada ponavlja u žalbi.

Slijedom iznijetog proizlazi, da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i da ga optuženik svojim žalbenim navodima ničim nije doveo u sumnju, pa njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i tzv. posredne povrede kaznenog zakona nije mogla biti prihvaćena.

Nije osnovana ni žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Naprotiv, u tom je pravcu osnovana žalba državnog odvjetnika koji s pravom ukazuje na izuzetnu društvenu opasnost ovakvih kaznenih djela te na činjenicu da je optuženik radi prodaje posjedovao relativno veliku količinu opojne droge heroin (43,51 gr) od koje je moguće sačiniti više do 200 pojedinačnih doza. Osim toga, ovo je kazneno djelo počinio neposredno po pravomoćnosti presude za isto kazneno djelo, pa je time pokazao upornost u vršenju iste kriminalne djelatnosti a što opet ukazuje i na pojačanu društvenu opasnost optuženika kao počinitelja. Stoga je tim otegotnim okolnostima i po stajalištu ovog suda, trebalo dati veći značaj, pa je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika trebalo preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni i optuženiku izreći kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, smatrajući je adekvatnom i nužnom, kako sa stajališta generalne tako i specijalne prevencije.

Zbog svih iznijetih razloga i kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 379. ZKP nije nađeno povreda na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti, to je sa žalbama stranaka postupljeno kao u izreci, na temelju čl. 390. st. 1. ZKP i 387. ZKP.

U Zagrebu, 6. listopada 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v. r.

Ranko Marijan, v.r.