Rev-841/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-841/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te Ljubice Munić, Vjere Delić, Gordane Matasić-Špoljarić i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz N., kojeg zastupa Ž. M., odvjetnik iz N., protiv tuženika Đ. d.d. Đ., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž- 1615/99 od 23. rujna 1999. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu br. P- 629/98 od 28. siječnja 1999., u sjednici održanoj dana 29. kolovoza 2001.

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Županijskog suda u Osijeku br. Gž- 1615/99 od 23. rujna 1999. i presuda Općinskog suda u Đakovu br. P-629/98 od 28. siječnja 1999. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja poništena je odluka tuženika br. 66/97 od 23. lipnja 1997. o otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme i tuženiku naloženo da vrati tužitelja na rad na njegovo radno mjesto u radni odnos na neodređeno vrijeme i isplati plaću i prizna sva prava iz radnog odnosa, te naknadi troškove postupka u iznosu od 2.623,44 kn. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presude preinače i zahtjev tužitelja odbije ili da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje otkaza ugovora o radu i vraćanje tužitelja na rad u odnos na neodređeno vrijeme.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika po osnovi ugovora o radu na određeno vrijeme i to od 22. svibnja 1996. do 22. veljače 1997. (ugovori o radu na određeno vrijeme od 22. kolovoza i 22. studenoga 1996. te 22. veljače 1997), nakon čega je tužitelj nastavio rad kod tuženika, odnosno koristio prava iz radnog odnosa do otkaza ugovora o radu.

Niži sudovi prihvatili su zahtjev tužitelja po odredbi čl. 11. toč. 4. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje ZR) stim da smatraju, da je propisani rok od jedne godine istekao, jer taj rok teče od dana 22. svibnja 1996. (dan kad je tužitelj otpočeo sa radom kod tuženika).

Pogrešno je shvaćanje nižih sudova da rok iz čl. 11. toč. ZR teće od dana počinjanja rada tužitelja kod tuženika, jer taj rok počima teći od prvog dana rada tužitelja kod tuženika nakon isteka roka posljednjeg ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog dana 22. studenoga 1996. god. Dakle, rok teče od 23. veljače 1997. god. slijedom čega rok nije istekao do dana otkaza ugovora o radu, pa je pogrešno i shvaćanje nižih sudova, da se ima smatrati temeljem navedene zakonske odredbe, da je tuženik s tužiteljem sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja, u ponovljenom postupku treba ocijeniti otkaz ugovora o radu u smislu naprijed iznesenog, dakle da je tuženik otkazao ugovor o radu unutar naprijed navedenog roka.

Iz iznesenih razloga a temeljem odredbe čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99) valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2001.

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v. r.