I Kž-811/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 811/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Pavišić dr. Berislava, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak- Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. V. M. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 236. f. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja, podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Osijeku od 12. listopada 1992. K 1001/92 (Kv 549/92), u sjednici održanoj 5. studenog 1992.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba vojnog tužitelja.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, temeljem čl. 1. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 58 od 25. rujna 1992.), obustavljen je krivični postupak protiv opt. V. M. zbog kriv. djela iz čl. 236. f. st. 1. KZH, opisanog u optužnici vojnog tužiteljstva u Osijeku br. Kt 886/92 od 7. rujna 1992.

Ujedno je istim rješenjem protiv optuženika ukinut pritvor, time da će se on nakon pravomoćnosti ovog rješenja pustiti na slobodu.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu vojni tužitelj pobijajući njegovu pravilnost, te predložio da se pobijano rješenje ukine.

Javni tužitelj Republike Hrvatske smatra da iz činjeničnog opisa djela za koje se tereti optuženik proizlazi daje on učinio kriv. djelo iz čl. 236. b. KZH, koje ne spada pod Zakon o oprostu, pa da bi stoga trebalo uvažiti žalbu vojnog tužitelja.

Žalba nije osnovana.

I Kž 811/1992-3

Vojni tužitelj u žalbi ukazuje da je opt. V. M. u vremenu od mjeseca kolovoza 1991. do mjeseca siječnja 1992. g. na području mjesta Z., S., K. i B. zajedno s drugim pripadnicima srpske nacionalnosti organizirao referendum za odvajanje tih mjesta od Republike Hrvatske, organizirao se u jedinice teritorijalne obrane, primio uniforumu i dugo vatreno naoružanje od tzv. JNA, vršio patroliranje i držao straže, u cilju odvajanja tih područja od Republike Hrvatske i ostvarivanja ideje o tzv. "Velikoj Srbiji". Zbog toga nalazi da se Zakon o oprostu ne bi mogao odnositi na optuženika, a puštanjem na slobodu da postoji opasnost da će se ponovno pridružiti četnicima na privremeno okupiranom području.

Suprotno stajalištu žalbe vojnog tužitelja, krivično djelo oružane pobune iz čl. 236. f. st. 1. KZH, pobliže opisano u optužnici sa djelovanjem optuženika i svim drugim okolnostima izvršenja djela, predstavlja prema pravilnom stajalištu vojnog suda kriv. djelo učinjeno u oružanom sukobu protiv Republike Hrvatske.

Iz opisa djela nedvojbeno proizlazi da navedeno postupanje optuženika ima značaj oružane pobune, te da ulazi u razdoblje odredjeno Zakonom o oprostu. Kako su se time ispunile zakonske pretpostavke za primjenu čl. 1. st. 1. Zakona o oprostu s pravom je vojni sud primijenio propis st.

2. cit. članka i protiv optuženika obustavio krivični postupak.

Što se pak tiče navoda vojnog tužitelja u pogledu opasnosti da se optuženik u slučaju puštanja na slobodu ponovno pridruži četnicima na privremeno okupiranom području, valja istaći da je optuženik V. M., iako je rješenjem Vojnog suda od 12. kolovoza 1992. protiv njega bio ukinut pritvor radi razmjene, odbio otići u razmjenu.

Obzirom na izloženo, valjalo je, temeljem čl. 397. st. 3. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske, odbijanjem žalbe vojnog tužitelja riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 5. studenog 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak Bosanac Zlata, v. r.

Novoselec dr Petar, v. r.