Gr 1-558/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1-558/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.d. S., protiv tuženika Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, radi poništenja rješenja, rješavajući sukob nadležnosti između Županijskog suda u Šibeniku koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem od 19. travnja 2002. godine, br. P- 1/02 i Upravnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu koji je taj sukob izazvao dopisom od 09. svibnja 2002. godine, br. Us-3786/02, u sjednici održanoj 09. srpnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan je Županijski sud u Šibeniku.

Obrazloženje

U pravnoj stvari tužitelja L. d.d. S., protiv tuženika Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, radi poništenja rješenja, rješenjem br. P-1/02 od 19. travnja 2002. godine Županijski sud u Šibeniku oglasio se stvarno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari i predmet ustupio Upravnom sudu Republike Hrvatske smatrajući ga stvarno nadležnim.

Upravni sud Republike Hrvatske otklanjajući svoju stvarnu nadležnost za postupanje u ovoj pravnoj stvari dopisom Us-3786/02 od 09. svibnja 2002. godine izazvao je sukob nadležnosti.

Odlučujući o izazvanom sukobu nadležnosti Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrđuje da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari stvarno nadležan Županijski sud u Šibeniku.

Predmet spora je zakonitost rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-943-04/99-01/142 Ur.br. 514-02-03-04/3-02-2 od 24. siječnja 2002. godine, kojim je odbijena žalba, te potvrđeno rješenje Šibensko-kninske županije, Ured za imovinskopravne poslove u Šibeniku, Klasa: UP/I-943-04/99-01/40 Ur.br. 2182-06-02/99-01 od 27. listopada 1999. godine o poništenju rješenja o eksproprijaciji nekretnina označenih kao čest. zem. 12194/1, zk.ul. 650 kat. Općina M. – B., ekspropriranih bivšem vlasniku rješenjem Skupštine Općine Šibenik br. 03-601/1-67 od 25. travnja 1967. godine.

Otklanjajući svoju nadležnost za postupanje u ovoj pravnoj stvari Županijski sud u Šibeniku polazi od činjenice da je osporeno rješenje upravni akt, a ispitivanje čije zakonitosti je u nadležnosti Upravnog suda Republike Hrvatske. Pritom ocjenjuje da je ispravnim tumačenjem odredbi Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", br. 9/94, 35/94 i 114/01 – dalje: ZOI) u nadležnost županijskih sudova samo stavljeni sporovi ispitivanja zakonitosti rješenja o izvlaštenju, a ne i rješenja o poništenju rješenja o izvlaštenju, kao što je sporno. Protivno navedenom, Upravni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da stupanjem na snagu ZOI on više nije nadležan odlučivati o tužbama protiv drugostupanjskih rješenja kako onih o izvlaštenju tako i svih drugih rješenja donesenih temeljem odredbi ZOI, uključujući i ona o poništenju eksproprijacije, smatrajući da je sudska zaštita za sva ta rješenja stavljena u nadležnost županijskih sudova.

Odredbom čl. 31. st. 1. ZOI određeno je da će se na zahtjev prijašnjih vlasnika izvlaštene nekretnine pravomoćno rješenje o izvlaštenju poništiti, ako korisnik izvlaštenja u roku od dvije godine od pravomoćnosti rješenja odnosno od dana stupanja u posjed nije započeo građenjem objekta ili izvođenjem radova radi kojih je nekretnina izvlaštena.

Prema st. 5. tog članka o zahtjevu za poništenje rješenja o izvlaštenju rješava nadležno tijelo, a imovinske odnose između korisnika izvlaštenja i vlasnika nekretnine u slučaju spora rješava sud.

Odredbom čl. 21. a) st. 1. ZOI određeno je da o izvlaštenju u prvom stupnju odlučuje Ured državne uprave nadležan za imovinskopravne poslove u županiji, tj. Gradu Zagrebu, a u drugom stupnju odlučuje Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.

Prema st. 2. tog članka sudska zaštita u postupku izvlaštenja osigurava se sukladno čl. 42. a) – 42. h) tog Zakona.

Odredbom čl. 42. a) ZOI određeno je pak da protiv drugostupanjskog rješenja o izvlaštenju se može podnijeti tužba mjesno nadležnom županijskom sudu.

Dakle, u smislu citiranih odredbi čl. 31. st. 5. i čl. 21. a) ZOI o zahtjevu za poništenje rješenja o izvlaštenju u prvom stupnju odlučuje Ured državne uprave, u drugom stupnju odlučuje Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, protiv kojeg pak rješenja je osigurana sudska zaštita sukladno odredbi čl. 42. a) – 42. h) ZOI, dakle pred županijskim sudom.

Naime, na sva rješenja glede izvlaštenja uključujući i rješenje o poništenju rješenja o izvlaštenju (ranije eksproprijacije) primjenjuju se odredbe ZOI, tako da sva ta rješenja predstavljaju rješenja o izvlaštenju, a za koja je odredbom čl. 21. a) st. 2. ZOI propisana sudska zaštita sukladno čl. 42. a) – 42. h) tog Zakona, dakle sudska zaštita pred županijskim sudom. Naime, nema opravdanja za to da bi se za sporove nastale vezano za rješenja o poništenju izvlaštenja odredila sudska zaštita pred Upravnim sudom, a za sporove nastale vezano za rješenja o izvlaštenju odredila sudska zaštita pred županijskim sudom. Takva dvostruka nadležnost različitih sudova u sporovima sadržajno iste vrste (sve su to sporovi vezani za izvlaštenje) zakonodavac sigurno nije imao na umu kada je odlučivao u sudskoj zaštiti propisanoj čl. 42. a) st. 2. ZOI, pošto takvo postupanje doista nema pravne logike.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 09. srpnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.