Supreme Court dismisses appeal claiming excessive delay compensation, upholding lower court's 8,500 kn award.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court dismissed the applicant's appeal against a first-instance decision awarding 8,500 kn in compensation for a violation of the right to a trial within a reasonable time. The applicant argued the sum was too low, but the court found no significant procedural violation under the Code of Civil Procedure regarding the lower court's assessment. The court upheld the original award, noting the applicant contributed to the delay and considering the applicant's economic circumstances when determining the appropriate compensation amount.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP; čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP; čl. 380. toč. 2. ZPP; čl. 29. st. 1. Ustava: The Supreme Court may, ex officio, examine whether a significant violation of the right to a trial within a reasonable time occurred, and the amount of compensation awarded by the first-instance court is presumed reasonable if supported by the specific circumstances of the delay and the parties' conduct.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gžzp 350/07-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja I. P. iz N., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl.broj Gzp-187/06-14 od 4. rujna 2007., dana 27. studenog 2007.
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br.Gzp-187/06-14 od 4. rujna 2007. u dijelu pod toč.III. i IV.izreke.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja prihvaćen je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 7. travnja 2006. te je naloženo Općinskom sudu u Zagrebu u roku od šest mjeseci donijeti meritornu odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl.brojem Pn-6864/03 (toč. I.i II. izreke). Istim je rješenjem predlagatelju određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 8.500,00 kn (toč.III.izreke) a protustranci Republici Hrvatskoj naloženo je isplatiti primjerenu naknadu iz toč.III.izreke u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (toč.IV.izreke).
Predlagatelj je podnio žalbu ne navodeći određeno žalbene razloge dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali protiv dijela tog rješenja pod toč.III. i IV. izreke navodeći da mu je određena naknada u preniskom iznosu pa predlaže da mu sud isplati primjerenu naknadu u iznosu od 58.500,00 kn.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.2.,4.,8.,9. i 11. ZPP na koje, temeljem odredbe čl.365.st.2.ZPP u vezi s odredbom čl.381.ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
U provedenom postupku utvrđeno je da je predlagatelj pokrenuo predmetni postupak zbog dugotrajnosti parničnog postupka koji se po njegovoj tužbi, podnesenoj 24. siječnja 1994., vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu protiv tužene Republike Hrvatske radi naknade štete. Sud prvog stupnja je nadalje u bitnom utvrdio da postupanje Općinskog suda u Zagrebu, unatoč velikom broju održanih ročišta, nije bilo dovoljno učinkovito, sukladno načelu ekonomičnosti postupka i koncentracije glavne rasprave jer je veći broj ročišta odgađan zbog nedolaska stranaka ili svjedoka. Osim toga, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i da je neopravdano dug prekid postupka (kao posljedica intervencije zakonodavca u započeti postupak temeljem Zakona o dopuni Zakona o obveznim odnosima iz 1999.) doprinio duljini trajanja konkretnog postupka.
S obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st.1.Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01-dalje:Ustav).
Izloženi zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, pa, imajući u vidu postupanje nadležnog suda, vrstu postupka kao i postupanje samog predlagatelja (za kojeg je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je u izvjesnoj mjeri doprinio duljini trajanja postupka), Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio je da je prvostupanjski sud pravilno predlagatelju odredio primjerenu naknadu u iznosu od 8.500,00 kn.
Suprotno žalbenim navodima predlagatelja, tako određena novčana naknada predstavlja primjerenu novčanu naknadu s obzirom na sve naprijed navedene okolnosti, kao i na gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Iz navedenih je razloga, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91), valjalo odbiti žalbu predlagatelja te riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 27. studenog 2007.
SUTKINJA:
Katarina Buljan, v. r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.