I Kž-711/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 711/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. S., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 11. srpnja 2005., broj K-127/02, u sjednici održanoj dana 10. svibnja 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. M. S. i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu broj K-127/02 od 11. srpnja 2005., opt. M. S. proglašen je krivima zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, u daljnjem tekstu: KZ), za koje mu je, primjenom odredbe čl. 57. st. 1. i 2. toč. b KZ, utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci i zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, te je, primjenom odredbe čl. 60. st. 1. i 2. toč.c KZ, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja mu je, primjenom odredbe čl. 54 KZ, zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 50 dana, a koji mora izvršiti najkasnije u roku od sedam mjeseci po pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeto 29,94 grama opojne droge marihuana, dok je, temeljem odredbe čl. 80. KZ prema optuženiku primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja tri tromblonske mine, tri ručne bombe, veća količina streljiva za automatsku i poluautomatsku pušku, jedan tromblonski metak, četiri detonirajuće kapisle.

I Kž 711/05-3

Temeljem odredbe čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br.110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), optuženik je osuđen na plaćanje naknade troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.800,00 HRK i to na ime troška vještačenja 1.200,oo HRK i na ime paušalnog iznosa 600,00 HRK. Protiv iste presude žali se opt. M. S. po branitelju V. L., odvjetniku iz S., zbog povrede Kaznenog zakona i odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe zbog kaznenog djela pod točkom 2. izreke, a da mu se u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. izreke, izrekne blaža kazna.

Protiv te presude žali se i državni odvjetnik zbog odluke o kaznenim sankcijama s prijedlogom da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razgledavanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, u podnesku od 5. rujna 2005. godine broj KŽ-DO- 1472/05, izrazio je mišljenje da žalbu optuženika treba odbiti kao neosnovanu, dok žalbu državnog odvjetnika treba prihvatiti i optuženiku izreći kaznu zatvora u duljem trajanju.

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi bila ostvarena koja od povreda kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede Kaznenog zakona koja bi se odnosila na kazneno djelo posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. KZ, jer da u vrijeme njegovog počinjenja ono nije bilo kažnjivo s obzirom da je optuženik, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o oružju („Narodne novine“ br. 19/2002), mogao dobrovoljno predati oružje najkasnije do 31. prosinca 2002. godine. Naime, s pravom ukazuje sud prvog stupnja na odredbu čl. 3. st. 3. spomenutog Zakona, koja propisuje da se prekršajni ili kazneni postupak neće pokretati samo ako građani dobrovoljno predaju oružje u navedenom roku, a prije započinjanja izvida kaznenih djela sukladno čl. 177. i 189. ZKP, hitnih istražnih radnji sukladno čl. 184. ZKP, odnosno do početka primjene policijskih ovlasti utvrđenih Zakonom o policiji. Kako, u konkretnom slučaju, optuženik nije dobrovoljno predao oružje prije izvida redarstvenih vlasti, već je ono pronađeno u optuženikovoj kući tijekom izvida, to se ne može smatrati da optuženik nije počinio kažnjivo djelo, pa je njegovu žalbu s toga osnova trebalo odbiti kao neosnovanu.

Također je neosnovana žalba optuženika glede odluke suda o kaznenim sankcijama. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio olakotne okolnosti na strani osuđenika, a koje se očituju u njegovom priznanju djela i kajanju zbog njegovog počinjenja, okolnosti da do sada nije bio osuđivan, sudjelovanju u Domovinskom ratu i okolnosti da je invalid Domovinskog rata, te je ispravno zaključio da se navedene okolnosti mogu valorizirati kao posebno izražene olakotne okolnosti u smislu odredbe čl. 57. st. 1. KZ. Ovakav zaključak je osnovan, unatoč činjenici da su kaznena djela zlouporabe opojnih droga u porastu i da predstavljaju znatnu društvenu opasnost, jer se u konkretnom slučaju radilo relativno manjoj količini zasađene indijske konoplje za koju ne postoje dokazi da bi bila namijenjena prodaji.

I Kž 711/05-3

Na temelju takve ocjene, primjenom odredbe čl. 57. st. 2. toč. b KZ, za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ utvrdio je optuženiku kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, dok mu je za kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, te je, primjenom odredbe č. 60. st. 1. i 2. toč. c KZ, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koju je, na prijedlog optuženika na glavnoj raspravi, dakle uz njegov pristanak, zamijenio radom za opće dobro na slobodi u skladu s odredbom čl. 54. KZ. Imajući u vidu izneseno, a posebno okolnost da je sud svoju odluku o kaznenoj sankciji donio u suglasju s optuženikovim prijedlogom, te da je pri tome upotrijebio gotovo sve zakonske mogućnosti pri ublažavanju kazne s obzirom na visinu kazne koja je za ovo kazneno djelo zapriječena zakonom, žalba optuženika na odluku suda o kaznenim sankcijama nema osnova.

Isto tako nije osnovana ni žalba državnog odvjetnika koja je usmjerena na izrečene kaznene sankcije, pri čemu se posebno osvrće na kaznu zatvora utvrđenu zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. KZ. Naime, opravdano ukazuje državni odvjetnik na okolnost da je optuženik, sukladno nalazu i mišljenju liječnika vještaka psihijatra, osoba koja se liječi od neurotskih smetnji i koja manifestira simptome iz kruga PTSP, te da je mogućnost zlouporabe oružja od strane takve osobe prisutna, ali također treba uzeti u obzir da u konkretnom slučaju optuženik nije zlouporabio oružje koje je držao kod kuće, niti je ga je pokušao zlorabiti. Radi se oružju koje je očigledno zaostatak iz Domovinskog rata i koji su redarstveni djelatnici pronašli u kući optuženika tijekom pretrage zbog osnovane sumnje da uzgaja indijsku konoplju.

Imajući u vidu navedene okolnosti, sud prvog stupnja je, po ocjeni ovoga suda kao suda drugog stupnja, ispravno primijenio načelo individualizacije kazne, a da pri tome nije doveo u pitanje i načelo generalne prevencije, niti je podcijenio stupanj društvene opasnosti samog djela, te je optuženiku utvrdio primjerene kazne i izrekao odgovarajuću jedinstvenu kaznu koju je zamijenio radom za opće dobro, opravdano zaključivši da će ovako izrečena kazna ispuniti svrhu kažnjavanja propisanu odredbama čl. 6. i čl. 50. KZ.

S obzirom na izneseno, valjalo je žalbe optuženika i državnog odvjetnika odbiti kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja, pa je, na temelju čl. 387. ZKP, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. svibnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.