Rev-2009/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2009/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. J. R. iz R., koga zastupa otac J. M., koga zastupaju M. Z. i I. Z., odvjetnici u P., protiv tuženika S. o. d.d. R. F. I. o. P., koga zastupa punomoćnik M. F., radi naknade štete, rješavajući revizije stranaka izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 14. srpnja 1997. godine broj Gž-292/97-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli od 18. prosinca 1996. godine broj P-1122/94-25, u sjednici održanoj dana 8. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana, a revizija tuženika se prihvaća i djelomično se preinačuju presuda Županijskog suda u Puli od 14. srpnja 1997. godine broj Gž-292/97-2 i presuda Općinskog suda u Puli od 18. prosinca 1996. godine broj P-1122/94-25 u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u vezi nematerijalne štete kao i u odluci o parničnim troškovima te se sudi:

Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime nematerijalne štete 73.000,00 kn sa zateznom kamatom od 18. prosinca 1996. godine do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 10.200,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a preostali dio tužbenog zahtjeva iz iste osnove odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju 112.024,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 11.569,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.

Drugostupanjskom presudom djelomično je preinačena prvostupanjska presuda te je tuženik obvezan tužitelju na ime naknade štete platiti 163.024,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 14.300,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev u vezi nematerijalne štete djelomično odbijen pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se izmijeni u smislu revizijskih navoda, te obveže tuženika na naknadu troškova postupka.

Protiv iste presude u dijelu u kojem je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev u vezi nematerijalne štete preko iznosa pobliže navedenih u reviziji, pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači ili da se "vrati" prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovori na revizije nisu podneseni, a nadležni državni odvjetnik se o revizijama nije izjasnio. Revizija tužitelja nije osnovana, a revizija tuženika je osnovana.

Utvrđeno je da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nezgodi 21. listopada 1991. godine zadobivši prijelom lijeve natkoljenice i potkoljenice.

U vezi ozljeđivanja tužitelj je trpio fizičke boli jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, slabog intenziteta 60 dana.

Tužitelj je u vezi sa štetnim događajem pretrpio strah srednjeg intenziteta, jer se nakon ozljede bojao da više neće moći hodati, nakon 4 godine još uvijek se boji prometa, a osobito vožnje motorom.

Ozlijeđena tužiteljeva noga je postala kraća za 2 cm, što izaziva kod stajanja kosi položaj zdjelice i kompenzatorno iskrivljenje kralježnice, a ista noga je u području natkoljenice tanja za 3 cm, a u području potkoljenice za 2 cm. Kod meteoroloških promjena javlja se bolnost na mjestu prijeloma, te mu je životna aktivnost smanjena za 15%, a u vrijeme štetnog događaja imao je 13 godina.

Tužitelj šepa pri hodu, ima hipetrofične i veoma uočljive operativne ožiljke na natkoljenici i potkoljenici, osobito kada ne nosi duge hlače, a što predstavlja naruženost srednjeg stupnja.

Odgovornost tuženika za naknadu tužiteljeve štete nije sporna.

Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da tužitelju pripada novčana naknada nematerijalne štete (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje u tekstu ZOO), no pogrešnom primjenom materijalnog prava je drugostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u vezi fizičkih boli do iznosa od 25.000,00 kn, straha 10.000,00 kn, duševnih boli zbog naruženosti 20.000,00 kn, te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 90.000,00 kn. Ovaj sud nalazi da bi primjerena novčana naknada u konkretnom slučaju trebala iznositi: za fizičke boli 15.000,00 kn, strah 6.000,00 kn, duševne boli zbog naruženosti 12.000,00 kn, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 40.000,00 kn, uzevši pri tome u obzir vrstu ozljeda, intenzitet i trajnost navedenih vidova nematerijalne štete, kao i tužiteljevu dob.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu ZPP).

Stoga je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP), a prihvatiti reviziju tuženika i djelomično preinačiti pobijanu presudu, tako da se tužbeni zahtjev u vezi nematerijalne štete prihvaća do iznosa od 73.000,00 kn sa zateznom kamatom (čl. 277. st. 1. ZOO), a preostali dio tužbenog zahtjeva iz te osnove odbija se kao neosnovan (čl. 395. st. 1. ZPP).

Revizijski navod tužitelja da mu je pobijanom presudom dosuđena novčana naknada nematerijalne štete u preniskim iznosima, nije prihvatljiv.

S obzirom da je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu presudu, odlučio je o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 8. svibnja 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.